DRUŠTVO

U ovim danima dok slavimo Dan žena i dižemo ih u nebesa ističući njihovu važnost – nažalost samo na jedan dan u godini, trebamo se zapitati kakva je zapravo realna slika po pitanju ženskih prava? 

Iako je do danas učinjeno puno po pitanju ravnopravnosti spolova i prava žena – za njihovo promicanje i napredak još uvijek ima mjesta. Postoji još mnogo područja na kojima žene bivaju zakinute za svoja temeljna prava. Žene u zemljama sjeverne Europe danas osjećaju najmanje rodnog jaza. Položaj žena u nordijskim zemljama trebao bi biti cilj svih nas, a da je rodna ravnopravnost moguća one su očiti dokaz.

Nakon Drugog svjetskog rata većina zemalja Europe dala je ženama pravnu ravnopravnost u smislu prava glasa. Međutim sam ulazak žena u politiku u smislu participiranja u izvršnoj vlast trajao je puno dulje. Oduvijek se politika smatrala isključivo „muškim poslom“, a i danas su dominantni.  Ipak, stvari se mijenjaju i žene bivaju birane i na najviše funkcije u izvršnoj vlasti.  Obrazovanje žena i njihova zaposlenost, a time i ekonomska sigurnost grade žensko samopouzdanje te se one više uključuju u procese kandidiranja. Povezivanje sa ženskim organizacijama, ženama daje osjećaj potpore i iskustvo javnog djelovanja stoga su one vrlo bitne. Iznimno je važno omogućiti pristup visokom obrazovanju žena, a politikama potpora roditeljstvu ne dovoditi žene u situaciju da biraju između majčinstva i povratka na posao. Upravo zbog takvog pristupa nordijske zemlje imaju iznimno visoku prisutnost žena u politici. Još uvijek se pred žene stavljaju i dvostruka opterećenja, njihov rad kod kuće još uvijek se ne vrednuje te što ih čini sustavno diskriminiranima na čemu se treba zakonski i obrazovno  poraditi. Socioekonomska situacija također je bitan faktor koji utječe na uključivanje žena u politiku, jer ako za isti rad žene zarađuju manje, zbog čega se vrlo često bore sa siromaštvom teško da ih je moguće motivirati za isti. Zato je vrlo bitno jednako vrednovati rad žena i muškaraca. S druge strane ako žene nisu prisutne u politici, promjene vezane uz njihovu dobrobit vrlo će se sporo događati.

Žene najbolje znaju koji su njihovi problemi i zbog toga moraju preuzeti odgovornost za budućnost društva. Iako u Hrvatskoj Zakon o ravnopravnosti spolova zahtjeva od stranaka uravnoteženu zastupljenost muškaraca i žena na izbornim listama, naše stranke često tu odredbu ignoriraju i domišljatim stavljanjem žena na dno liste – vješto izbjegavaju.

Puno bismo više postigli da uvrstimo u Zakon o ravnopravnosti spolova propise poput Norveške koja propisuje obveznu 40-postotnu zastupljenost žena u parlamentu.

?>