Nacionalni program za mlade: Brine li država za svoje mlade?

Kad vam netko kaže kako su mladi budućnost…odmah znate da je ili političar ili ne kuži bit. Mladi nisu budućnost. Mladi su sadašnjost! O mladima valja voditi brigu danas i sad jer ne postajemo ništa mlađi u toj budućnosti. Uostalom, sva sila planova koji se postavljaju za mlade u budućnosti u pravilu se ne realiziraju ili se realiziraju kad mladi kojima su bili namijenjeni više nisu – mladi. No, kako se naša država ipak (ne)odnosi prema svojim mladima?

Mladi smo u Hrvatskoj od 15 do 30 godina. Definirano je tako dosadašnjim programima za mlade i drugim policy dokumentima. Za ilustraciju, u Austriji ste mladi od 14 do 24, u Portugalu od 12 do 30, u Njemačkoj od 15 do 27, u Švedskoj od 13 do 25, a u Litvi od 14 do 29. Svaka zemlja drukčije definira svoje mlade i njima posvećuje određenu javno-političku pažnju izradom strategija i drugih dokumenata kojima definira svoju politiku.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Zlokobni tajmer koji je objavila Mreža mladih Hrvatske, savez 77 udruga mladih i za mlade te Nacionalno vijeće mladih Republike Hrvatske na današnji dan odbrojava točno 1985 dana (cca 5 i pol godina) bez nacionalne strategije, odnosno Nacionalnog programa za mlade.

Krajem travnja završena je javna rasprava o nacrtu novog Nacionalnog programa za mlade za razdoblje od 2023. do 2025. kojeg je Vlada „izbacila“ u javnost nakon dugotrajnog procesa izrade. I dok je većina youthworkera, odnosno „radnika s mladima“ u Domovini s nestrpljenjem očekivala kakav-takav smjer djelovanja kojim će država iz koje mladi svakodnevno odlaze krenuti, sve što je ostalo jest veliko razočaranje.

„Plan“ za mlade

Nacionalni program za mlade, najjednostavnije za objasniti je sve ono što država želi ili ne želi napraviti za svoje mlade. Dokument je to koji javnim institucijama, tijelima državne uprave i donositeljima odluka daje smjernice za strateško djelovanje u području mladih. Njime se uređuju oblici postupanja prema mladima, pružaju se smjernice za rješavanje problema o, recimo obrazovanju, radničkim pravima ili stambenom osamostaljivanju.

Iz dostupnog nacrta razvidno je kako se ekipa iz Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade “pogubila” u procesu izrade tog „Plana za mlade“. Kako drukčije objasniti neke velike propuste u budućoj nacionalnoj strategiji za sve mlade u Hrvatskoj?

Naime, izrađivači ovog važnog dokumenta jednostavno su izbacili sve dijelove koji se tiču mladih iz raznih manjina, poput recimo romskih, seksualnih i svih drugih. Država je također zaboravila na mlade u sustavu alternativne skrbi, a i na mlade izvan te skrbi. Također, izostavljen je dio o konkretnim stambenim politikama koje su lajtmotiv politike na lokalnoj razini. Usprkos izrazito velikom interesu proteklih godina, nigdje se izričito ne govori o cjelovitoj kurikularnoj reformi, točnije o uvođenju Građanskog odgoja kao obaveznog predmeta. Ironično je kako se u Nacrtu Nacionalnog programa za mlade navodi da su mladi “heterogena skupina te da je osobito važno raditi na njihovom obrazovanju koje im često utječe na položaj u društvu te na obrasce ponašanja, vrijednosti i stavove” – a onda nema ni slova o Građanskom odgoju koji baš nastoji riješiti takvu situaciju.

Nije sve tako sivo. Ili?

No, s druge strane, nacrt Nacionalnog programa za mlade kraći je od prethodnog dokumenta koji je „istekao“ 2017. godine. Zbog toga je provedba planiranih mjera jednostavnija, ali samo u područjima u kojima je to jasno definirano i realno provedivo. Duljina dokumenta u pravilu ne znači nužno i njegovu kvalitetu, ali je u kontekstu javne uprave u Hrvatskoj realnije ostvariti manje mjera nego kao u prethodnim strategijama koje su sačinjavale i preko stotinu mjera.

Program se u dobroj mjeri obraća mladima u ruralnim dijelovima Hrvatske koji su najviše izloženi preseljenju u urbana područja ili u inozemstvo, ali ne definira brojne konkretne probleme i kako ih se kani riješiti – manjak pedijatara, ginekologa, logopeda…

Pandemija uzrokovana koronavirusom vratila je temu mentalnog zdravlja u prvi plan jer su mladi bili posebno ranjiva skupina za vrijeme korone čije se posljedice osjećaju i danas. Naglašavaju se brojne planirane aktivnosti kojima bi se ublažile posljedice na mentalno zdravlje mladih, ali se većina mjera svodi na financiranje programa koje će provoditi organizacije civilnog društva.

Tema zelene tranzicije i dodatno potenciranje okolišnih, odnosno „zelenih“ politika relativno je dobro postavljeno, ali bez konkretiziranja nacionalne politike u tom pravcu jer se ponovno sve prebacuje na organizacije civilnog društva i/ili jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave. U suštini to izgleda inkluzivno i s elementima decentralizacije, ali takva intencija koju ne prati i fiskalni decentralizirani model koji će osigurati dovoljno sredstava za implementaciju planiranih mjera je isuviše aljkava i neiskrena jer se nosi onim – “brigo moja pređi na drugoga”.

Foto natječaj

Sukus inferiornosti i diletantizma ovog dokumenta leži u činjenici kako su kultura i kreativnost mladih „prepoznati“ samo u jednom dijelu programa. Naime, izrađivači dokumenta planirali su foto natječaj za mlade „Hrvatska očima mladih“ u kojem će mladi fotografirati ljepote Hrvatske. Jer će to mladima s invaliditetom, mladima iz depriviranih područja, mladima bez riješenog stambenog pitanja pomoći… kako?!?!

Ako pak dodamo svemu tome činjenice kako proces izrade traje predugo, od 2017. godine, kako je Vlada već mijenjala sastav Radne skupine na način da je smanjila broj članova Radne skupine, ali primarno iz redova mladih i drugih dionika, kako se ta „nova“ Radna skupina za izradu Nacrta Nacionalnog programa za mlade sastala – tri(!) puta, kako je ta ista Radna skupina osnovana kako bi pripremila nacionalnu strategiju za mlade za razdoblje od 2022. do 2024. godine što se na kraju pretvorilo u plan za razdoblje od 2023. do 2025. godine, a nakon što procedura završi te dokument bude prihvaćen, izgledno je kako će i ova godina prijeći svoju prvu polovicu što de facto znači da će provedba programa krenuti od 2024. godine!

Ako je proces dobar tada će i rezultat tog procesa biti dobar. U primjeru izrade Nacrta Nacionalnog programa za mlade taj je proces, odnosno ishod tog procesa doveden u pitanje. Prijašnji su se Nacionalni programi (djelovanja) za mlade donosili uz široku javnu raspravu, tematske i regionalne konferencije te znatno veću inkluzivnost mladih. Manjkavost pravog procesa izrade rezultirao je lošim sadržajem i neinventivnim suočavanjem s problemima koji muče mlade generacije današnjice. Primjerice, u uvodnom dijelu dokumenta dobro se definiraju i opisuju problemi mladih u Hrvatskoj, ali kasnije u dokumentu nemate nikakve mjere kojma biste ih riješili.

Financijska sredstva iz javnih izvora za provedbu mjera iz Nacionalnog programa za mlade izuzetno su skromna, a odgovornost za provedbu mjera se dijeli na organizacije civilnog društva i jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave što govori o manjku hrabrosti Vlade Republike Hrvatske da se uhvati u koštac s onima koji će danas-sutra nakon njih voditi ovu državu.

Dokument koji je nastao na ovakav način i koji „planira“ na ovakav način popraviti položaj mladih u Hrvatskoj neće pomoći ni mladima ni službenicima koji će ga morati provoditi.

Nacrt Nacionalnog programa možete pogledati OVDJE.

Izvor slika: Pixabay