Zajednica Cenacolo – pomoć u borbi protiv ovisnosti i drugih životnih problema

Zajednica djeluje diljem svijeta, potiče iz Italije, a u Hrvatskoj je otvorila svoja vrata 1992. godine na otoku Ugljanu, dok je  1999. godine našla smještaj, odnosno otvorena je i u bivšem dvorcu Lovrečina, u Kučarima, pokraj Vrbovca. 

Otvoreno je od strane časnih sestara milosrdnica, a sada je Lovrečina središnja kuća Zajednice za Zagreb i cijelu Hrvatsku. U dvorcu trenutno ima oko 40 članova, muškaraca, a u Hrvatskoj sveukupno oko 120. U dvorcu je većina članova mlađa od 30 godina. Zajednica također ima i članice, ali one se nalaze na drugim mjestima, odnosno odvojeni su muškarci i žene. U Hrvatskoj Cenacolo, osim na Ugljanu i u Vrbovcu, djeluje u još nekoliko gradova: Varaždinu, Biogradu, Novigradu te naseljima Šarengradu i Šišincu. Zajednica je utemeljena na molitvi, odnosno riječ je o vjerskoj zajednici kojoj je cilj pomoći ljudima koji su se našli u životnim problemima, poput ovisnosti.

U Zajednici utočište i pomoć mogu pronaći svi koji imaju problema s ovisnosti, ali također dolaze i ljudi koji boluju od depresije, anoreksije, bulimije….vrata su otvorena svima. U Zajednici nema alkohola, cigareta i sličnih stvari koje mogu izazvati ovisnost, a članovi se bave zidarstvom, poslovima na polju, domaćim životinjama, stolarijom, proizvodnjom keramičkih predmeta te drugim radionicama. Iako imaju perilice, preferiraju prati odjeću ručno. Većinu stvari, potrepština, hrane, pića i slično, Zajednica dobiva putem donacija. Susreti s obitelji se održavaju 2 do 3 puta godišnje, a Zajednica ne prisiljava nikoga na ostanak, svatko u bilo kojem trenutku može doći i otići, dobrovoljno je.

Zajednica subotama održava takozvani „Kolokvij“ – pripremne susrete gdje dođu mladići/muškarci i obitelji koji imaju određene životne probleme, koji su izgubili svoj put, kojima je teško…

Na Radio Marija, svakim prvim ponedjeljkom u mjesecu u 21:00, dio programa „Iz tame u svijetlo“  je posvećen Zajednici. Članovi Zajednice tada dijele svoje priče sa slušateljima i svatko može saznati ponešto o zajednici te kako mogu stupiti u kontakt sa zajednicom. Cenacolo također ima i svoj časopis „Uskrsnuće“ koji izlazi svakih par mjeseci, a u časopisu se može vidjeti sve o zajednici te također pročitati i priče članova Zajednice.

U časopisu su također stavljene opće informacije te Telefon podrške koji nalaže: Ako se suočavate s poteškoćama u obitelji, možete se obratiti roditeljima u našoj Zajednici koji će vas saslušati i pokušati vam pomoć svojim osobnim iskustvom i savjetom.

Pošto je cijela Zajednica u kontaktu, tako članovi odlaze i u druge zemlje te tamo rade i upoznavaju ostale članove. Primjerice, članovi zajednice, odnosno izvori (sugovornici koji su htjeli ostati anonimni), bili su jedno vrijeme u Italiji i Slovačkoj (u Italiji su radili na građevini.) Ostali članovi su išli i u Brazil, Čile, Argentinu…A u Hrvatsku također dolaze ljudi iz drugih zemalja i pripadnici drugih religija.

Životne priče članova Cenacola

A.:  „Ovisnost je još najmanji problem, problem smo mi koji ne želimo prihvatiti istinu.“

Kada je imao 15 godina, A. je preminuo otac s kojim je bio jako blizak te mu je bio uzor cijeli život. Ističe kako je prije uvijek išao na mise, a nakon toga se naljutio na Boga zbog čega je čak bacio krunicu u peć. Zatim su krenuli problemi s ovisnosti. Krenuo je bježati od stvarnosti, nije se znao nositi sa situacijom – najprije je počelo s travom, zatim je počeo uzimati speed, ecstasy, a na kraju je počeo konzumirati i kokain. Iako je u sebi znao da radi pogrešno i htio voditi normalan život, raspali su se odnosi s obitelji, prijateljima i ljubavne veze zbog cijele situacije, agresije i bijesa. 

Međutim, nakon nekog vremena shvatio je sam da ima problem. Krenuo se ponovno moliti, uzeo papir i olovku i ispisao sve grijehe. Počeo ga je zanimati duhovni život jer je kroz to htio raditi na sebi. Tako je uz pomoć svećenika iz svog sela saznao za Zajednicu Cenacolo, za koju kaže da je škola života. Prije nije dopuštao nikome da mu nešto kaže, a ističe kako je od kada je u zajednici (od 2018. godine) to promijenio i svi članovi zajednice su iskreni jedni prema drugima. Kroz zajednicu, kaže, kako je prvi puta trijeznim očima vidio što je stvorio od sebe u očima svoje obitelji i prijatelja.

Najviše mu se sviđa to što zajednica nema doktora, poput psihijatra koji će im dati tablete i slično, već se ljudi uspijevaju spasiti jakom voljom. A ističe riječi prijatelja: „Što ti je teže u zajednici, lakše će ti se biti boriti s vanjskim životom.“ Treba pobijediti sam sebe i shvatiti gdje ti je mjesto.

T. – „U životu sam imao sve i nisam to znao cijeniti.“

Ušao je u zajednicu zbog ovisnosti o kocki. Ističe kako je prije toga imao „sređen život“, imao je dobar posao, dobru završenu školu i započeo fakultet, bavio se rekreativno nogometom, tenisom, trčanjem, bio je društveno aktivan… Međutim, kada se upustio u kocku izgubio je povjerenje u ljude. Skrivao je od drugih probleme s kockom jer se sramio, ali nije mogao prestat’ – njegovim riječima „postaneš rob.“ Počeo je sve više lagati, a zbog nepovjerenja u druge izgubio je i ljude oko sebe. S ovisnošću se borio 12 godina. Iskustvo koje je doživio u zajednici mu je puno pomoglo, a sada ističe kako i on može drugima pomoći: „Upravo time kada pomažeš drugima, pomažeš samome sebi.“

Za Cenacolo je saznao od bake koja je saznala za Zajednicu upravo preko Radio Marije.

Ističe kako je prije bio pun osuda prema Zajednici te je bio skeptičan posjetom dvorca, u šali je ispričao: „Kada sam vidio, pitao sam se što je ovo? Dvorac čovječe, borovi neki, vrane, Hitchcock stil…“ Mislio je da mu se srušio svijet jer je bio pun osuda i prema sebi i prema drugima. Ali je kroz zajednicu, preko drugih članova promijenio mišljenje. Smatra da ako on nešto/nekoga osuđuje to je njegov problem, a ne od toga što se osuđuje, a isto tako vrijedi i za druge.

Također napominje i kako biti prijatelj drugome puno puta znači izaći iz svoje udobnosti, biti spreman na žrtvu te da to donosi radost i mir. Sada je član već 4, skoro 5 godina. A kada bi trebao opisati zajednicu u nekoliko riječi, istaknuo bi ju kao jednu veliku obitelj te da je bitno povjerenje.  Sada kada razmišlja, žali što nikada prije nije majci rekao hvala kada je učinila nešto za njega.

Oba izvora ističu kako nije problem u ovisnosti, to kasnije postane problem. Problem je prvotno u nastalim ranama s kojima se čovjek ne može, ne zna nositi.

Mnogi bi se mogli složiti sa zaključkom jednog od izvora: „U životu ne možeš promijeniti druge, ali možeš promijeniti sebe.“

Ako netko treba pomoć, može kontaktirati na:

Telefon podrške Zagreb – 099/613 9898 (mladići), 091/726 9600 (djevojke)

Opće informacije za Zajednicu na području Kučara – 099/27 26 515 e-mail: info@zajednicacenacolo.hr