Wattpad kao leglo loših priča koje izjednačavaju ljubav i nasilje

U prošlotjednom sam tekstu na primjeru knjige Poslije svega govorila o svemu onome što knjige čini popularnima među tinejdžerima. Jedna stvar koju nisam spomenula je ta da je Poslije svega prije nego što je pretvorena u seriju knjiga i filmova, bila fan fiction o bendu One Direction na Wattpadu gdje je prije nekoliko dana sakupila dvije milijarde čitanja.

Wattpad je mrežna platforma na kojoj korisnici mogu besplatno objavljivati svoje tekstove. Ima više od 90 milijuna korisnika, uglavnom tinejdžerica, koje su napisale preko 665 milijuna kratkih priča/romana. Mnoge knjige koje su započele na Wattpadu preuzele su velike izdavačke tvrtke, a nakon toga i filmski studiji. To nije iznenađujuće jer možemo pretpostaviti da će priče koje imaju ogroman broj pregleda i popularnost na Wattpadu, biti isto tako popularne i nakon izdavanja/filmske adaptacije. S obzirom na to da je izdavačima knjiga i filmskim studijima cilj privući što više čitatelja/gledatelja, a time i profit, preuzimanje priča s Wattpada je itekako isplativo.

Problem je u tome što su najčitanije priče na Wattpadu, a samim time i one koje zanimaju izdavače knjiga i filmske studije, good girl/bad boy priče koje promiču nasilne odnose. Iz razloga objašnjenih u prethodnom tekstu, to je jedna od najpopularnijih tema među tinejdžerima. Autore na Wattpadu je besmisleno kriviti. Naposljetku, to su tinejdžeri koji pišu samo iz zabave, nadahnuti stvarima koje vole ili koji Wattpad koriste kao praksu (najbolji način da se naučimo pisati je redovitim pisanjem). Ideja iza Wattpada, u smislu mrežne platforme na kojoj pisci mogu besplatno objavljivati kratke priče i romane, je izvrsna. Ideja da mladi neiskusni pisci mogu anonimno objavljivati tekstove i za to primati povratne informacije na temelju kojih mogu postati bolji u pisanju je izvrsna, iako se dio s povratnim informacijama izjalovio jer su i sami čitatelji uglavnom tinejdžeri bez iskustva pa su njihove povratne informacije gotovo isključivo pozitivne i ne osobito konstruktivne. Problem je i to što se na platformi ističu samo popularne priče. Oglašavanje uspješnih i popularnih priča je logično, ali potpuno zanemarivanje novih i eksperimentalnih priča je pomalo nepravedno. Naposljetku, autori ne žele mjesecima raditi na romanu da bi stekli stotinjak pregleda, uglavnom od sebe. Zato pišu ono što je popularno i što dobro prolazi. Zbog toga su Wattpad priče manje-više kopije koje sadrže good girl/bad boy dinamiku i romantiziranje nasilnih odnosa što, kao što ću objasniti u nastavku, može biti itekako štetno.

U Poslije svega, veza između glavnih likova započinje Hardinovom okladom s prijateljima da može “razdjevičiti” Tessu što je dokazao pokazivanjem krvave plahte. To nije ni najgore što je učinio. Hardin Tessu neprestano verbalno zlostavlja. Često ju vrijeđa i okrivljava za svoje postupke. S iznimkom njegovog polubrata Landona, ne dopušta joj da se druži s bilo kojim drugim dečkom. Sabotira njezine mogućnosti pronalaska stana u Seattlu gdje je dobila posao jer ne želi da se udalji od njega. U više navrata ju zlostavlja fizički, ili čak seksualno, iako za to uvijek postoji neko opravdanje (“ona je samo glumila da to ne želi”, “on to nije namjerno učinio”, “bio je pijan”). Ni Tessa nije svetica. Ima ljubomorne ispade kada Hardin razgovara s nekom curom (ponekad s razlogom, ponekad bez razloga) te ga u više navrata namjerno čini ljubomornim. Radi se o vrlo toksičnoj vezi koja se sastoji samo od manipulacije, seksa, nevjere i zlostavljanja.

Da je ovaj serijal predstavljen kao mračna romansa i nasilje među parterima, imao bi potencijala. Da je ovaj serijal napisan s ciljem podučavanja ljudi o crvenim zastavicama u vezi, imao bi potencijala. Međutim, Poslije svega je samo još jedna priča koja zlostavljanje izjednačava s ljubavlju i koja svoju uglavnom mladu žensku publiku navodi na pomisao da je u redu da ih dečko emocionalno manipulira i zlostavlja ako je imao traumatično djetinjstvo. Također, navodi na pomisao da je takvoga dečka moguće promijeniti, štoviše, da je njihov posao da ga promijene te da trebaju učiniti/žrtvovati sve što je potrebno da u tome uspiju. To je zabrinjavajuće jer ciljanu publiku čine tinejdžerice koje u svom neznanju idoliziraju vezu između Tesse i Hardina te sanjare o tome da imaju dečka poput njega. Jednoga dana, one će možda zaista i naći takvoga dečka te njegovo ponašanje prihvatiti kao normalno, vjerujući da je zlostavljanje kroz koje prolaze vrijedno ljubavi, umjesto da što prije izađu iz takve veze.  

Još jedan primjer je The Kissing Booth, knjiga koju je na Wattpadu napisala tada petnaestogodišnja Beth Reekles. Knjiga je prije dvije godine dobila filmsku adaptaciju, jedan od najgledanijih filmova na Netflixu. U knjizi/filmu ljubavni interes junakinje ima potrebu za njezinom stalnom kontrolom, izolira ju od prijatelja, ljubomoran je što otpisuje kao “zaštitnički instinkt”, ne poštuje ju te ima problema s ispadima bijesa. Kao i Poslije svega, The Kissing Booth, normalizira netolerantno ponašanje i može obeshrabriti nekoga u sličnom položaju da traži pomoć koja im je potrebna. Film je romantična komedija, iako nasilno ponašanje u vezi nije niti smiješno, niti romantično. Tužno je znati da Netflix, Paramount, Random House, Simon & Schuster i brojni drugi filmski studiji/izdavačke kuće padaju tako nisko, samo da bi zaradili na tinejdžericama.  

Zaključno, Wattpad tinejdžerskim piscima daje priliku da budu prepoznati, što zvuči jako lijepo, ali za posljedicu ima loše napisane priče koje promiču nezdrav odnos u vezi te šire toksične obrasce razmišljanja. Najpopularnije od njih pobuđuju interes izdavačkih kuća i filmskih studija koji povećavaju doseg za širenje štetnih poruka tinejdžerima i na taj način pogoršavaju problem, dokazujući da im je novac važniji od sigurnosti mladih.