“Imate li knjigu Poslije svega Anne Todd?”

To je rečenica koju čujem svaki put kad odem u knjižnicu, barem jedanput. Bilo za vrijeme dok pretražujem police, bilo ispred mene na pultu, bilo dok volontiram, uvijek netko traži Poslije svega. To je rečenica koja me progoni i kada se vratim doma.

Čim uključim Facebook, bombardirana sam oglasima koji ili traže ili prodaju Poslije svega. Ako prodaju, možete biti sigurni da je knjiga rezervirana u roku od 60 sekundi od objave, ali svejedno će ispod biti još 20 komentara koje zanima “je li knjiga možda još sloboda?” Isprva ju nisam htjela pročitati jer mi se nije svidio opis, ali nakon što sam “Imate li knjigu Poslije svega Anne Todd?” čula toliko puta da sam počela sanjati kako me netko pita za nju, priznala sam poraz i podigla knjigu.

Knjigu nisam mogla ispustiti iz ruku. Jednostavno sam morala znati koliko će puta Tessa i Hardin prekinuti tijekom serijala. Trideset puta? Četrdeset? Pedeset? Ali sada malo trčim pred rudo. Ako niste pročitali knjigu, nemate pojma o čemu pričam. Zato slijedi opis svega što se dogodilo na 2539 stranica serijala. “Dobra cura” Tessa upoznaje “zločestog dečka” Hardina. Završe zajedno. Hardin se ponaša kao kreten. Tessa ga ostavi. Hardin se ispriča. Tessa ga uzme natrag. Slijedi puno seksa. Hardin vara Tessu. Tessa vara Hardina. Hardin se napije i premlati nekoga. Tessa mu oprosti i ponovo su zajedno. Slijedi puno seksa. Hardin se ponaša kao kreten. Tessa ga ostavi. Hardin se ispriča. Tessa ga uzme natrag. Začarani krug opet počinje. To se sve ponavlja desetak puta. Kraj serijala.

Knjige Anne Todd prevedene su na 35 jezika, prodane u 15 milijuna primjeraka i adaptirane u 2 filma (plus 2 u produkciji), iako je pisala o toksičnoj vezi i radnju reciklirala deset puta. To me je toliko impresioniralo da sam jednostavno morala znati kako joj je to pošlo za rukom. Bacila sam se na istraživanje koje me je provelo kroz brojne znanstvene radove i rasprave o tome što knjigu čini popularnom. Nakon mjeseci “guglanja” i neprospavanih noći, otkrila sam tajnu popularnosti koju ću u nastavku podijeliti s vama.
Da biste napisali popularnu knjigu i zaradili milijune, morate imati sljedeće:

1. Lijepu, moralnu, suosjećajnu, dobru i pametnu (čitaj: Mary Sue) heroinu. Preporučljivo je da bude djevica. Preporučljivo je i to da voli književnost jer time naglašavate sve njezine pozitivne osobine (kojih nije u potpunosti svjesna jer je skromna). Također bi trebala biti slabog karaktera (zbog svoje nevinosti i naivnosti) i ne pružati otpor kada se dečko loše odnosi prema njoj. Jedina negativna osobina (ne pružanje otpora nije negativna osobina jer to samo ukazuje na njezinu odanost) koju treba imati je ljubomora, to jest, preporučljivo je da bude ljubomorna na svaku djevojku s kojom njezin dečko razgovara.
2. Heroja koji je a) zgodan b) popularan c) tajanstven d) ponaša se kao kreten e) ima problem s alkoholom ili drogom f) ima traumatičnu prošlost. Pritom je važno naglasiti da te karakteristike nisu na biranje, već mora biti sve navedeno. Preporučljivo je da heroj bude emocionalno nasilan prema heroini (što ne morate opravdavati jer je emocionalno nasilje normalno). Ako je fizički nasilan (što može i ne mora biti), naglasite da je heroinu udario u žaru ljutnje, pijanosti ili “nije tako mislio” jer bi u protivnom čitatelji mogli dobiti krivu sliku o vašem liku.
3. Toksičnu vezu između heroine i heroja. Zapamtite da su zdrave, normalne veze u kojima se partneri međusobno poštuju dosadne. Što toksičnije, to bolje!
4. Puno seksa. Scene seksa ne moraju biti dobro napisane, važno je samo to da ih ima.
   To je to. To je formula za pisanje bestselera. Sada samo preostaje da objasnim zašto ta formula funkcionira.
   Primijetili ste da je heroina “savršena”. To je učinjeno pripisivanjem brojnih pozitivnih osobina, najčešće zato što autor svjesno ili nesvjesno heroini pripisuje osobine koje bi i sam želio imati, to jest, kroz heroinu ostvaruje “idealno ja”. Te su osobine pozitivne, ali i generičke što heroinu čini “ispraznom”. Zbog toga čitatelj može zamisliti sebe na mjestu heroine, to jest, rupe u nedovoljno razrađenom liku ispuniti “vlastitim ja”. Suprotno tome, heroj je kompleksan. To je zato što u heroju ne pronalazimo sebe, već on predstavlja našu ultimativnu fantaziju. Kad kažem “našu”, ustvari mislim na ultimativnu fantaziju tinejdžerica koje čine ciljanu publiku za knjige pisane po gore opisanoj formuli. Naposljetku, djevojke ne sanjaju o princu na bijelom konju kako mnogi misle, već o zgodnom i tajanstvenom dečku koji prezire sve oko sebe zbog svoje mračne prošlosti, ali kojega one svojom ljubavlju mogu “izvući iz tame”, promijeniti na bolje. Što se tiče svega ostaloga, prisjetite se da ciljanu publiku čine djevojke od 13 do 25 godina. To vrijeme u životu povezujemo s prvim ljubavima, eksperimentiranjem, seksom, alkoholom, drogama, partijima i što već sve ne (ili fantazijama o tim istim stvarima). Dva su razloga zašto te teme prolaze. Prvi je taj da volimo čitati o stvarima koje su nam bliske, to jest, o stvarima kroz koje i sami prolazimo. Drugi je taj da, ako ne prolazimo kroz te iste stvari (to jest, ako smo sramežljivi tinejdžeri koji dane provode s glavom u knjizi), volimo zamisliti da smo na mjestu likova, da činimo stvari za koje nemamo hrabrosti činiti u stvarnom životu.
   Znate koja je formula, znate zašto funkcionira, sada samo preostaje da i sami napišete knjigu i obogatite se. Za daljnju inspiraciju preporučam Sumrak i Pedeset nijansi sive.