U Hrvatskoj se od borbe protiv pušenja potiho odustaje
Prema istraživanju provedenom tijekom 2011., mladi u Hrvatskoj nalazili su se iznad europskog prosjeka po konzumiranju cigareta. Rezultate europskog istraživanja o pušenju, pijenju alkohola, uporabi droga i rizičnim čimbenicima među učenicima Hrvatski je zavod za javno zdravstvo predstavio tijekom 2012., a istraživanje je provedeno u 36 zemalja. Osim Hrvatske, gdje je stopa pušenja među mladima iznosila oko 40 posto, visoko su se na ljestvici nalazile i Slovačka, Monako, Latvija, Francuska, Češka i Bugarska. S druge strane, Crna Gora, Albanija, Norveška i Island smještene su u grupu zemalja s najnižom proširenošću pušenja.
Regulativa nazvana Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda prvi je put predstavljena 1998., a svoje je izmjene i dopune doživjela desetak godina kasnije. Vlada je tako od travnja 2010. pokrenula kampanju s ciljem zaštite zdravlja građana. Zabranjena je izravna i neizravna duhanska promidžba, pušenje je zabranjeno u svim javnim zatvorenim prostorima i određeno je što je prostor za pušenje.
Međutim, naredne su godine, iste one kad je provođeno istraživanje o pušenju mladih na razini EU, ugostiteljski objekti redom stjecali status pušačkih kafića ili dobivali rješenje za poseban pušački prostor. Prema podacima Ceha ugostitelja Hrvatske, pušenje je bilo dozvoljeno u gotovo 40 posto objekata. Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda ugostitelje je prisilio na ugradnju ventilacije, no praksa je pokazala da se ventilacija pali rijetko – tek kad se prostor dovoljno zadimi. Pušači su bili zadovoljni, a ugostitelji još zadovoljniji. Postojeće zabrane svakako nisu zaštitile nepušače – duhanski se dim može očekivati na svakom koraku.
Vlada je sa zakonom o zabrani pušenja krenula izrazito agresivno, da bi se on na kraju sveo tek na zakon za zaobilaženje. Samo je rijetkim ugostiteljskim objektima u Hrvatskoj odbijen zahtjev za dozvolu pušenja, i to onima koji nisu ispunili uvjete o ventilaciji prostora ili su od zahtjeva sami odustali. Ideja o zabrani pušenja u svim javnim zatvorenim prostorima održala se jedino u javnim ustanovama, trgovinama, javnom prijevozu, restoranima i kafićima koji se nalaze u sklopu trgovačkih centara. Ipak, u Hrvatskoj nije sasvim neobično naići na osobu koja puši u vlaku ili tramvaju, a gotovo se uvijek radi o mladoj osobi. Iz javnih ustanova kao što su škole i fakulteti svi redovito izlaze pušiti van, ali gotovo nitko ne poštuje propisanu udaljenost. Čak se i kod zdravstvenih ustanova, gdje propisana udaljenost iznosi 20 metara, ta regulativa često ne poštuje. Što se tiče ostalih zabrana, zaživjela je jedino ona o zabrani promidžbe duhanskih proizvoda. Zabrana prodaje cigareta maloljetnicima krši se i dalje, unatoč restrikcijama, te mladima u Hrvatskoj nabava duhanskih proizvoda ne predstavlja nikakav problem.
Uvevši zabrane, Hrvatska se htjela pridružiti globalno pokrenutoj borbi protiv pušenja i podići svijest o štetnosti duhanskih proizvoda po zdravlje. Ako ćemo suditi po zadimljenim lokalima s ugašenom ventilacijom, gdje pušači i nepušači sjede za istim stolovima, i broju mladih pušača koji se povećava, doći ćemo do zaključka da borba protiv pušenja u Hrvatskoj gubi početni zamah, pa i da se od nje potiho i odustaje. Regulative Europske unije do daljnjega će se provoditi u nekim drugim zemljama.
Navike pušenja na Sveučilištu Sjever?
Iz ankete provedene na Sveučilištu Sjever (centar Koprivnica), saznajemo da se više od polovice studenata na Sveučilištu koji su pristupili anketi izjasnilo kao pušači. Oko 40 posto ih popuši otprilike 10 cigareta dnevno, dok ih 10 posto popuši u tom razdoblju 5-6 cigareta. Što se tiče godina kada su studenti počeli pušiti, većina ih se izjasnila da je pušenje započela otprilike s 15-16 godina. Na pitanje koliko novca tjedno troše na cigarete, većina ih je odgovorila da troši 50-60 kuna, a manji dio njih tjedno izdvoji i do 170 kuna. Iako puno studenata puši, svjesni su da je to nezdrava navika te su svi na pitanje smatraju li da je pušenje nezdravo, odgovorili s da. Što se tiče pitanja o prestanku pušenju, studenti pušači odgovaraju pozitivno i smatraju kako bi mogli prestati, ali ne preciziraju kada. Rezultati, dakako, pokazuju da su studenti svjesni svoje nezdrave navike, no to ne mijenja broj onih koji puše.
