Bulimija naša svagdašnja
Bulimija u većini slučajeva pogađa mlađe žene, a prvi znakovi pojavljuju se između 12. i 20. godine života. Dok se anoreksičari izgladnjuju, bulimičari se čiste namjernim povraćanjem. Često koriste laksative ili pretjeruju s tjelovježbom nakon unošenja hrane u organizam. Oni koji pate od bulimije, imaju fazu prejedanja, fazu gladovanja i fazu zdravog hranjena, no sve se to vrti u krug i ima strašne zdravstvene posljedice.
„Bulimiju opisujem kao velik vrtuljak hrane, nedostatka samopouzdanja, opsjednutosti izgledom, depresije, crnih misli, povraćanja, srčanih problema i krvave pljuvačke. Taj se vrtuljak ponekad vrti toliko sporo da ne primjećujete kako ste na njemu… Brzina mu postepeno raste, a vi jedva čekate da uspori kako biste sišli. Bez obzira na to što uspori, i dalje ste na njemu jer vjerujete da neće ubrzati – i tako unedogled. Da skratim, u lunaparku izbjegavajte takve vrtuljke jer doslovno tjeraju na povraćanje. Bez obzira na način na koji je opisujemo – okrećemo li glavu i smatramo li je nebitnom – bulimija je stvarna, a njene su posljedice još stvarnije“, izjavljuje anonimna sugovornica koja kaže da ima 22 ljudske i gotovo 7 bulimičnih godina, opisujući poremećaj hranjena psihološkog podrijetla koji sve češće pušta korijenje među mladima.
„Da, imam bulimiju, odnosno ona ima mene. Posjeduje svaki dio mog tijela, ali na pravom smo putu da postanemo samo poznanice. Zbog ovog priznanja ne očekujem velik pljesak sličan onome na sastanku anonimnih alkoholičara niti ću biti nasilno patetična kako bi svi plakali i lažno suosjećali sa mnom. Sve što želim jest proširiti svijest o poremećaju od kojeg možda pate tvoja mama, sestra, najbolji prijatelj ili dečko. Zvuči nemoguće, naravno. Tako je zvučalo i mojim najbližima kad sam odlučila priznati da imam problem. Problem koji neki smatraju, citiram, ‘razmaženim hirom glupih maloljetnica koje ne znaju što je pravi život’“, priznaje naša sugovornica.
Problemi sa zubima, srcem, jednjakom, želudcem i svim ostalim organima na koje bulimija ima utjecaj veliki su, no najviše zabrinjava teško shvatljivo psihičko stanje oboljele osobe.
„Morala bih pogledati duboko u sebe kako bih shvatila zašto je prijateljica B došla u moj život. Znam samo da se u zadnje vrijeme sve manje prejeda i povraća, ali štetu koju je napravila mozgu vrlo je teško popraviti. To vam stanje ne mogu detaljno pojasniti, no česti napadaji panike, promjene raspoloženja, faze depresije i poneka suicidna misao nisu promijenile moj optimističan pogled na svijet. Nikad ne cijenim ljude po izgledu, nastojim se puno smijati i stvarno vjerujem da je karakter ono najbitnije. No očito sebe smatram drugom vrstom, onom za koju ne vrijede ista pravila. Ako si i ti moje vrste, ne čekaj da povratiš svoje najdraže jelo i tek onda potražiš pomoć. Učini to odmah jer samo jedan koban bulimičan dan može zauvijek ugasiti sve tvoje ljudske godine.“
