Studenti rjeđe prepisuju s mobitela od srednjoškolaca, ali više međusobno

Na temelju istraživanja koje smo proveli na uzorku od dvadeset učenika osnovne škole, dvadeset učenika srednje škole i dvadeset i dvoje studenata, zaključujemo da svi učenici (i osnovnih i srednjih škola) i studenti prepisujuna ispitima.

Čak 73 % studenata i srednjoškolaca koristi šalabahter. Iako ga koriste obje skupine, čini se kako je studentima izrada šalabahtera korisnija: 68 % studenata zapravo nauči gradivo prilikom njegove izrade, dok u tome uspijeva samo 36 % učenika. Studenti rjeđe koriste mobitel kao sredstvo prepisivanja (samo 59 % studenata u odnosu na 86 % učenika srednjih škola). I srednjoškolci i studenti koriste internet kao izvor informacija prilikom prepisivanja, no i u tome su srednjoškolci (45 %) uspješniji od studenata (41 %).

Što se tiče međusobnog prepisivanja, studenti su hrabriji – međusobno ih prepisuje 82 %. Srednjoškolci su vjerniji mobitelima i internetu („samo“ 72 % učenika prepisuje od drugih). Za razliku od srednjoškolaca među kojima nismo naišle na takve podatke, našao se jedan kreativan student koji je naveo da se koristi i drugim metodama prepisivanja.

Čini se da su mlađe generacije spretnije u prepisivanju, pa tako čak 91 % srednjoškolaca nikada nije bilo uhvaćeno u prepisivanju, dok se time ne može pohvaliti 36 % studenata. Samo jedan student izjasnio se da prepisuje samo ponekad, čime se riješio odgovornosti i posljedica prepisivanja.

Što to govori o profesorima? Jesu li profesori na fakultetima stroži? Kazna za prepisivanje na fakultetu uglavnom je udaljavanje s ispita (64 %), a ono napisano profesori ipak ocijene. U 59 % slučajeva profesori dijele negativnu ocjenu, a u 23 % slučaja snižavaju bodove. U srednjoj školi profesori najčešće udalje učenika s ispita (86 %), a samo svaki drugi uhvaćeni učenik dobiva negativnu ocjenu. Snižavanje bodova najrjeđe je, pa je tako kazna u samo 9 % slučajeva. Ovdje već možemo zaključiti da su učenici u srednjim školama hrabriji, a to zbog blažih sankcija prepisivanja. Najčešće će ih udaljiti s ispita bez posljedica kao što su snižavanje bodova ili negativne ocjene.

Studenti se s razlogom plaše prepisivanja; vrlo često budu udaljeni s ispita i dobiju negativnu ocjenu, što znači da padaju ispit. No to ih ne sprječava da prepisuju kad im se ukaže prilika. Najviše studenata (45 %) prepisuje samo onda kad nisu sigurni u odgovor (kad nemaju sigurnosti u svoje znanje i naučeno gradivo). 27 % studenata prepisuje na ispitima onih kolegija koje ne razumiju, a 18 % studenata prepisuje kada nisu učili.

Gotovo na svim ispitima prepisuje 14 % srednjoškolaca. Prepisuju ako nisu sigurni u odgovor (14 %) i ako ne razumiju gradivo (18 %), no najviše ih prepisuje ako nisu naučili (45 %).

I studenti i srednjoškolci vidno su informirani i kreativni, pa su tako naveli koje sve metode poznaju: šalabahter na olovci, tetrapaku, tijelu, ispod kose, na ruci, zidu, klupi, na prozirnoj foliji; Bluetooth slušalicu (bubu u uhu); telefonsku vezu s nekim izvan učionice; preslušavanje snimke snimljene na mobitel preko slušalica; Morseova abecedu; posebnu olovku s tintom vidljivom samo pod UV svjetlom (olovka ima ugrađenu lampicu); pametni sat za prepisivanje.

Zanimljivo je da su studenti zadovoljniji prepisanim gradivom, pa čak 32 % studenata uspije prepisati ono što su htjeli, dok u tome uspijeva 23 % srednjoškolaca (koji češće i hrabrije prepisuju uz minimalne sankcije i mjere). Pretpostavka je da su studenti oprezniji i da su zadovoljni i onim minimalnim što uspiju prepisati. 68 % srednjoškolaca svjesno je utjecaja današnje tehnologije (mobitela, interneta, mobilnih aplikacija) na prepisivanje, dok je toga svjesno 59 % studenata. Iz ovog možemo zaključiti kako su mlađe generacije svjesnije i obrazovanije po pitanju tehnologije.

Spomenuli smo aplikaciju PhotoMath za pametne mobitele koju je izradila jedna hrvatska tvrtka. Aplikacija kamerom snimi jednadžbu, a nakon toga šalje postupak i rezultat. Zanimalo nas je koliko je studenata čulo za ovu aplikaciju i koliko ih se njome koristilo. 50 % studenata čulo je za aplikaciju, no nisu je koristili. Nešto manje učenika srednje škole (njih 41 %) informirano je o aplikaciji. Samo 9 % studenata i srednjoškolaca koristilo je aplikaciju. Ovaj rezultat ukazuje na to koliko su studenti i srednjoškolci hrabri kad je u pitanju korištenje mobitela i fotografiranja na ispitu. Vrlo mali broj odlučio je isprobati spomenutu metodu, što je u jednu ruku pozitivno.

Učenici osnovnih škola uglavnom se oslanjaju na međusobno prepisivanje i šalabahtere, a mobiteli i internet su im na zadnjem mjestu (koristi 20 % učenika). Od dvadesetak učenika koji su sudjelovali u istraživanju, 100 % je priznalo prepisivanje, a čak 66 % nikad nije bilo uhvaćeno.

Glavni razlog prepisivanja jest nedostatak znanja, a samo 10 % tvrdi da je to nesigurnost – iako su gradivo naučili. Za razliku od srednjoškolaca i studenata, sankcije za prepisivanje nešto su blaže; udaljavanje s ispita navelo je dvoje učenika, a ostatak navodi negativnu ocjenu i snižavanje bodove.

Iako se čini da su mlađe generacije sve naprednije, oni se i dalje drže klasičnih načina prepisivanja: pisanja na klupu, papirić, olovku i slično. Navode kako su čuli za prepisivanje pomoću slušalica, kalkulatora i satova, no ne prakticiraju takve stvari. S razvojem tehnologije otvaraju se nova vrata prepisivanju. Njih 63 % odgovorilo je da, bez obzira na tehnologiju, sve ovisi o vlastitom izboru. Na kraju, nije im važno kako prepisuju, već da u tome uspiju – čime se pohvalilo njih čak 88 %.