Feralov duh truli tamo gdje bi trebao biti najživlji

Podosta ih se okupilo u Novinarskom domu – od poznatih odvjetnika i bivšeg predsjednika pa sve do onih lica koja se znaju pojaviti na televiziji, ali i kolega novinara, starih poznanika i svih onih koji su Feral jednostavno voljeli čitati. Predstavljanje knjige Borisa Pavelića o Feral Tribuneu, na kojem je bila i trojka iz Studija Viva Ludež, bilo je odavanje počasti jednom novinarstvu koje već sedam godina ne postoji… Iako je potreba za njim i više nego aktualna.

Među svim tim licima nedostajalo je onih nesretnika koji se tom profesijom tek planiraju baviti. Tek nekoliko studenata politologije i novinarstva stajalo je među uglavnom starijom publikom. Sve skupa moglo nas se nabrojati na prste jedne ruke, pa se činilo kao da smo tu zalutali.

Nedostajalo je i profesora sa studija novinarstva koji bi studente trebali naučiti bezobraznom propitkivanju svakog aspekta stvarnosti što ih okružuje. Nasreću, barem za takve materijala u državi ne manjka.

Ne govori se, naime, previše o Feralu na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Međunarodna priznanja što ih je tjednik primio nisu razlog za njegovu dublju analizu na studiju novinarstva. Činjenica da je riječ o jednom od rijetkih medija s ovih prostora – koji je živio u simbiozi s definicijama o ulozi profesije – nije, čini se, toliko relevantna.

O tome je bilo nekoliko riječi na promociji. Ignoriranje Ferala u instituciji koja bi se njime trebala baviti u startu čini mlitavim svaki njezin pokušaj da odgoji kvalitetne novinare. Na Fakultetu se, međutim, nisu pretrgli od takvog posla niti im je do njega previše stalo.

A krenulo je sve od ukidanja ili, kako u dekanatu to znaju uljepšati, zamrzavanja kolegija Istraživačko novinarstvo. Doduše, uz taj su se predmet uvijek vezale kontroverze. Početkom 2006. godine Inoslav Bešker, tadašnji voditelj kolegija, dao je ostavku nakon što dekanica nije stala iza studenata koji su bili izloženi napadima saborskih službenika. U sklopu kolegija dobili su, naime, zadatak da istraže imovinske kartice zastupnika. Na Markovu su ih trgu napali i izvrijeđali, a na to je dekanica pognula glavu i brže-bolje poslala pismo isprike u kojem je stajalo da je zadatak bio – neprimjeren.

Kada su prije dvije godine ukinuli, odnosno zamrznuli kolegij, prvo su to objašnjavali nedostatkom kompetentnoga kadra, i to zato što je tadašnji predavač otišao za boljim poslom u Beograd. Onda su u priču ubacili Ministarstvo koje je zavrnulo pipu, pa je za održavanje kolegija nedostajalo financijskih sredstava. Ista je sudbina početkom ove akademske godine snašla cijeli niz novinarskih predmeta. Studenti su se tako našli u neravnopravnom položaju u odnosu na kolege s politološkog smjera.

A negdje između te dvije runde stezanja remena javio se Božo Skoko s prepisanom kolumnom. Plagiranje, koje na Fakultetu karakteriziraju kao jedan od smrtnih grijeha novinarstva, tema je o kojoj su napisane stotine seminarskih radova. Ipak, većini studenata, a posebno onima koje Skoko uči tajnama PR zanata, njegovo prepisivanje ne znači ništa.

„Ne zanima me što on radi sa strane jer je zanimljiv profesor“, kaže mi, u razgovoru o Skoki, jedna studentica na pauzi između predavanja. Sličnu ignoranciju obožavatelji trenutno pritvorenoga zagrebačkog gradonačelnika artikulirali su ovako nekako: „On je krao, ali je i nama dao!“

Nitko se od profesora, eto, nije potrudio da na jedno predavanje dovede Lucića, Ivančića ili Dežulovića, ali i druge novinare iz Ferala. Nisu pozvali, naprimjer, ni Natašu Škaričić koja je u četvrtak moderirala promociju, ali ni ostale novinare koji su se istaknuli svojim radom. Zapravo, dugačak je popis onih koje su trebali pozvati – a nisu.

Ne treba, međutim, u potpunosti kriviti odluke Fakulteta ili obeshrabrujuće stanje u kojem se nalazi novinarstvo. Zanimljivi su rezultati istraživanja koje na Fakultetu godinama provode Gordana Vilović i Dunja Majstorović. Riječ je o stavovima budućih novinara na prvoj i trećoj godini studija. Na početku studiranja očekivanja su velika. Novinarstvo je kreativan i dinamičan posao, smatraju brucoši, a baviti se tom profesijom znači pozitivno utjecati na društvo. Početni motivi nakon dvije godine izblijede, a javlja se i razočaranje studijem na kojem, smatraju studenti, nedostaje prakse i novinarskih predmeta.

Iako kanala za izražavanje nezadovoljstva uvijek ima, opća pasivizacija u kojoj se koprcaju mladi novinari razlog je tome što su i oni u posljednje vrijeme zakržljali. Fakultetske novine Global, deficitarne po pitanju kritičkog duha, tako se ističu velikim brojem benignih tema iz studentskog života. Od tri teksta koji su se u posljednjem izdanju pojavili na stranici rezerviranoj za komentare i mišljenja, dva su napisale osobe koje su Fakultet odavno završile.

Dakle, nedostaje samo malo bunta, što je veći hendikep od trulog Fakulteta i ne tako svijetlog tržišta rada na kojem će se studenti s novinarskom diplomom jednom naći. Nedostajalo ga je, primjerice, kada su jesenas ukinuti brojni kolegiji, a pogotovo onda kada je spomenuti Skoko, nakon afere s prepisivanjem, postao predstojnik – Odjela za novinarstvo.