Varanje u šahu

Svjetsku je javnost potresla nevjerojatna vijest kada je prošle godine na online šahovskom turniru Sinquefield Cup tadašnji svjetski prvak Magnus Carlsen predao partiju protiv američkog velemajstora Hansa Niemanna nakon samo dva poteza.

Niemann (tadašnji rejting 2620) je odigrao d4, a Carlsen (2837) odgovorio sa skakačem na f6. Niemann je zatim odigrao c4 i u tom trenutku je Carlsem predao partiju. Vrlo je neobično, pogotovo na ovako visokoj igračkoj razini, predati na samome početku. Ispostavilo se da je ovako impulzivna Carlsenova odluka zapravo bila gesta kojom je želio pokazati da Niemann vara.

Carlsen je nakon partije na svojem Twitteru objavio: „Povukao sam se s natjecanja. Uvijek sam uživao igrati u šahovskom klubu Saint Louis i nadam se da ću se vratiti u budućnosti“ te dodao video s legendarnom izjavom nogometnog trenera Josea Mourinha u kojem nakon poraza Chelsea kaže: „Ako progovorim bit ću u velikim problemima.”

„Jako sam impresioniran igrom Hansa Niemanna i mislim da on i njegov mentor Maxim Dlugy rade odličan posao“, u sarkastičnom je tonu izjavio Carlsen nakon što gotovo tri tjedna nije davao izjave o spornom događaju.

Nakon Carlsenove izjave javio se i sam Maxim Dlugy: „To je prava opasnost jer ako igrač s rejtingom 2600 ima tu „stvarčicu“ ili uređaj za varanje, on točno zna kako se treba ponašati, kada treba misliti i ne koristi to više od 4 puta tijekom igre. To je dovoljno za uništiti bilo koga. U kritičnom trenutku ga uključiš i saznaš kojim putem ići. (…) U tom trenutku možeš dugo razmišljati, iako znaš potez, ali protivnik to ne zna.“

Spomenutog Niemannovog mentora je šahovska platforma Chess.com diskvalificirala sa svojeg tjednog turnira Titled Tuesday zbog varanja 2017. godine. Niemann je član njegove prestižne šahovske škole Chess Max Academy u New Yorku.

Prijevare na 64 polja

Otkad postoji bilo koji sport, postoji i varanje u njemu – tako je i u šahu. Najstariji primjer je priča o Turčinu koji bi sa svojim drvenim strojem u kojeg je bio sakriven šahovski majstor niskog rasta išao po turnirima, a izgledalo je kao da stroj sam bira poteze.

Iako u vrijeme klasičnih šahovskih majstora poput Paula Morphyja i Adolfa Anderssena nije bilo modernih tehnologija koje bi u realnom vremenu mogle pratiti tijek partije, varati u šahu uvijek se pokušavalo na različite načine.

Jedna od poznatijih partija iz toga vremena u kojoj se sumnjalo na varanje je tzv. „Opera House Game“ iz 1858. godine u kojoj je Paul Morphy igrao protiv dvojice snažnih amatera, njemačkog plemića Karla II. i francuskog aristokrata Comtea Isouarda de Vauvenarguesa. Morphy je igrao s crnim figurama i u vrlo malo poteza razvio sve figure te naposlijetku žrtvovao damu.

Neki šahisti iz tog doba poput Johanna Lowenthala i Henryja Birda optuženi su za korištenje skrivenih magneta i žlica kojima bi ispod stola pomicali figure na ploči i na taj način pobjeđivali.

Neke od poznatijih partija suvremenog doba u kojima se sumnjalo na varanje su:

• Topalov protiv Kramnika, Svjetsko šahovsko prvenstvo 2006. Topalov je izjavio da Kramnik prečesto odlazi na toalet gdje može koristiti računalo. Međutim, Kramnik je na kraju opravdao svoje posjete toaletu i pobijedio u meču.

• Ivanov protiv Nakamure, Nacionalno prvenstvo SAD-a 2007. Nakamura je optužio Ivanova za korištenje računala. Dokazano i diskvalificiran je.

• Nepomniachtchi protiv Kramnika, Polufinale FIDE kandidata 2021. Kramnik je pomagao „Nepu“ tijekom partije. Nakon pregleda video snimke obojica su novčano kažnjeni, a „Nepo“ je izgubio partiju.

• Ivanov, Turnir u Herceg Novom 2014. Nakon što je Ivanov pobijedio nekoliko jakih igrača s nevjerojatno visokom razinom točnosti, sumnjalo se da je koristio pomoć računala. Nakon pregleda fotografija s turnira otkriveno je da je koristio slušalice ispod kape kako bi primao signale izvana.

• Schuster protiv Truonga, Nacionalno prvenstvo SAD-a 1999. Schuster je postavio tajni kabel ispod stola kako bi tijekom partije primao signale izvana. Diskvalificiran je.

Šahisti su se na turnirima često žalili na nepravilno rangiranje igrača. U sportovima gdje je potrebno organizirati velik broj sudionika kako bi se postigao ravnotežni raspored natjecanja poput golfa, pikada, bridža i šaha, koristi se tzv. švicarski sustav. U tom sustavu sudionici se rangiraju prema njihovoj početnoj snazi koja se očituje u njihovom rejtingu s kojim su došli na natjecanje ili ga stekli tamo.ć

Nakon svake runde, natjecatelji se ponovno rangiraju na temelju rezultata iz prethodne runde. Pobjednicima se rejting povećava, a gubitnicima smanjuje ili ostaje isti. Ukoliko se u šahovskim turnirima ne koristi takav vid rangiranja sudionika, to se isto može smatrati kao oblik, odnosno pokušaj varanja. Tako je kineska velemajstorica Hou Yifan na turniru u Gibraltaru nakon 4 odigrana poteza predala jer je mislila da joj sustav ne daje adekvatne protivnike.

Borba za fair-play

Kada se na live ploči odigra potez on se odašilje u svijet. Zbog toga je puno lakše nekom igraču koji ima pomoć jer osoba koja pomaže može biti na nekoj udaljenoj lokaciji, bilo gdje. Kada nema live prijenosa ta osoba mora fizički biti u prostoriji gdje se odvija partija.

Jedna od mjera protiv varanja je tzv. zakašnjeli prijenos ili delay. Ukorijenjenost nekorektnog igranja pokazuje činjenica da se delay prvi put koristio još 1978. godine na Svjetskom šahovskom prvenstvu u Buenos Airesu u meču između Kineza Xie Juna i Sovjeta Aleksandra Beljavskog.

FIDE (Svjetska šahovska federacija) različitim mjerama preventivno pokušava djelovati na igrače kako bi se spriječila varanje i osigurao fair-play. Koriste se računalni programi koji mogu otkriti nepravilnosti i odudaranje od tipičnih poteza pojedinog igrača analizirajući ih. Neki od računalnih programa koji se koriste su Stockfish, Komodo i Fritz. Za utvrđivanje poteza koji nisu tipični za određenog igrača koristi se Anti-Cheating Database.

Detektori metala uz pomoć kojih se igrači fizički provjeravaju postali su neizostavni na većini velikih turnira i natjecanja. Na taj se način otkriva nose li igrači na sebi bilo kakve zabranjene predmete poput mobitela, bežičnih slušalica ili drugih elektronskih uređaja. Pregledava se i odjeća, a po potrebi FIDE može igračima zabraniti nošenje kapa ili šalova tijekom partije.

Neizbježno je i pregledavanje prostorije prije same partije kako bi se organizatori uvjerili postoje li skrivene kamere ili drugi slični uređaji koji igračima mogu pomoći u varanju. Pregled u pravilu vrši tehničko osoblje FIDE-a. Često koriste i detektore šumova kako bi utvrdili postoje li unutar prostorije bilo kakvi signali skrivenih bežičnih uređaja.

Igrači ne smiju u taj prostor unositi hranu i piće koje nije osigurao organizator turnira. Ukoliko se igračima dopusti unošenje vlastitih stvari, smatra se da bi im to olakšalo unošenje stvari koje nakon konzumacije mogu poboljšati kognitivne performanse.

U otkrivanju bilo kakvog oblika pomoći igraču za vrijeme partije pomažu i gotovo neophodne sigurnosne kamere koje FIDE može po potrebi, ako postoji sumnja, pregledati nakon ili za vrijeme partije. Prije, za vrijeme i nakon partije, analiziraju se i bihevioralni čimbenici poput obrasca disanja, pokreta očiju i ostalih tjelesnih znakova koji bi mogli ukazati na varanje.

Sama priroda koncipiranosti šahovske igre omogućuje da varanje bude izazovnije za otkriti. Napredak tehnologije i psihološki faktor koji vjerojatno najviše dolazi do izražaja upravo u ovom sportu, stvaraju plodno tlo za varanje.

Međutim, šahovske organizacije diljem svijeta na čelu s krovnom FIDE i ostali organizatori turnira, kontinuirano provode preventivne mjere kako bi spriječile varanje i diskvalificirale neetične igrače. Jedino se tako može stvoriti moralan sportski duh, a prave sportske vrijednosti doći do izražaja.

Fotografija: Suvajit dey, Twitter, Chess.com