Razgovarali smo s profesorom i učenikom: „Društvo je pretolerantno prema prepisivanju!“

Varanje na školskim testovima uobičajena je pojava. Prepisuje se masovno, a profesori to znaju. Ne postoje propisani sustav kažnjavanja ili strategija za borbu protiv takvih pojava. Kako će se (i hoće li se uopće) boriti protiv te pojave, ovisi samo o osobnoj procjeni profesora. Učenicima je jasno da je prepisivanje etički pogrešno, ali ta ih spoznaja ne sprječava pri daljnjem varanju.

Kako bismo otkrili koliko se razlikuju učenička i profesorska razmišljanja i iskustva o problematici prepisivanja u školi, razgovarali smo s jednim profesorom i jednim učenikom Gimnazije „Fran Galović“ u Koprivnici. Pitanja koja smo im postavili identična su svugdje gdje je to bilo moguće, osim ondje gdje razlike u položaju nisu dopuštale postavljanje istih pitanja (iako smo i tamo nastojali da budu što sličnija). Nakon ovog intervjua stekli smo dojam da je prepisivanje u srednjoj školi sasvim uobičajeno.

Profesor: „Prepisivanje je varanje!“

Saša Kresojević profesor je engleskog jezika. Rođen je u Koprivnici i ima 33 godine. Koprivničku Gimnaziju pohađao je i sam, a u njoj radi od početka školske godine. Za Pressedan je ispričao kakva su njegova iskustva s prepisivanjem.

Profesore Kresojević, jeste li ikada uhvatili učenike da varaju na testu? Kako ih kažnjavate?

Jesam. U pravilu im skidam bodove – prvom 10, drugom 20, trećem 30… Ne izbacujem ih iz razreda, a testove oduzimam samo ako se ogluše na upozorenja.

Postoje li u hrvatskim školama propisani mehanizmi za sprječavanje prepisivanja ili sankcije za prepisivače?

Ne, imam pravo učenika poslati ravnatelju – što se čini i zbog drugih disciplinskih problema.

Događa li se ikada da vidite učenike kako prepisuju i ne učinite ništa?

Ponekad samo ako se radi o faktografskim testovima – o hrpi naštrebanih podataka. Kod testova vještina ne toleriram varanje. Gramatika i pravopis se, ako mene pitate, ne mogu prepisati. Kada učenici ispravljaju jedinicu, ne smeta mi ako si malo međusobno „pomažu“.

Što činite da spriječite prepisivanje?

Patroliram po razredu. Učenici tijekom testiranja na stolu ne smiju imati ništa osim olovke i testa. Ne smiju međusobno komunicirati; za svako pitanje moraju podići ruku, a tada ja dolazim do njih.

Izazivaju li sumnju nagla poboljšanja ocjena iz testova? Što poduzimate kada se to dogodi?

Sumnju da, ali bez dokaza ne želim javno napadati učenika. Iz testa je lako vidjeti tko je prepisao jer učenici ne znaju pametno prepisivati. Netko tko pravi logične, očekivane pogreške manje je sumnjiv. Uvijek mogu upisati ocjenu, a kasnije „slučajno“ otvoriti istu osobu da tu ocjenu i potvrdim. Ako vidim da su na vlas iste greške kao kod susjeda – onda ih smjesta ispitam.

Zašto učenici prepisuju?

Dobro pitanje… Većina ne vidi smisla u učenju. U pravilu najviše prepisuju kada moraju naučiti previše činjenica ili kad im se vještine koje se propituju čine prezahtjevnima. Vjerujem da prepisuju jer u pravilu nemaju intrinzičnu motivaciju; uče za ocjenu koja se lakše može dobiti prepisivanjem. Tinejdžeri nemaju razvijenu sposobnost dugoročnog planiranja (kako bi zaključili da će im neko znanje trebati i kasnije), a znanje radi znanja nije baš na cijeni. Izloženi su medijskoj slici svijeta koja ne povezuje školski uspjeh s kasnijim uspjehom u životu. Ako im je i stalo do uspjeha, na srednju školu uglavnom gledaju samo kao na put do faksa. Ima i iznimaka – ali oni rijetko prepisuju.

Koja su najčešća opravdanja učenika uhvaćenih u varanju?

„Nisam, majke mi“, kažu uhvaćeni s prstima u pekmezu. Uvijek se pokušavaju izvući. Govore kako i drugi prepisuju, a ako se radi o esejima, tvrde da nisu znali napisati.

Razgovaraju li profesori o tom problemu i međusobno? Izmjenjuju li informacije o učenicima ili čitavim razredima? Do kojih zaključaka dolaze?

Razgovaraju i uglavnom se žale. Svatko ima svoje metode – da se ponešto i naučiti. Nema savršenog recepta.

Prepisuju li više učenici ili učenice? Bolji ili slabiji učenici? Mlađi ili stariji?

Ne bih rekao da je spol bitan faktor. Ako me pritisnete, dao bih glas dečkima. Slabiji učenici više prepisuju, ali manje kvalitetno. Neki kreću od prvog razreda, ali uglavnom se oslobode kasnije – kad osjete koliko se kod koga može. Inače, rekao bih da više prepisuju što pubertet više odmiče – ali to je individualno.

Prepisuje li se danas više nego što se prepisivalo kad ste tek počeli raditi? A više nego kada ste Vi bili učenik?

Teško je reći. Moj predmet nije glavni prepisivački predmet. Ono što općenito vidim je da se usavršila tehnika prepisivanja i da su klinci malo odvažniji – ali prepisivanja je bilo i bit će… U našoj kulturi to je poprilično prihvaćeno.

Koji je oblik prepisivanja najzastupljeniji: prepisivanje na testovima, prepisivanje zadaća, razmjena zadataka iz testova…?

Prepisivanje zadaća je pravilo, a ne iznimka. Testovi ovise o predmetu/profesoru: omjer rizik/dobitak. Razmjenu zadataka čak ni ja ne smatram varanjem, a inače sam što se toga tiče jako konzervativan. Eseji… ima primjera…Iako je teže naći nekog tko će nekome napisati cijeli esej. Ovi biseri koji manje-više doslovno prepišu ili, još gore, skinu s neta… Recimo da im brzo uđem u trag.

Jeste li kao razrednik o prepisivanju razgovarali sa svojim razredom?

U ovoj dobi profesori nisu etički uzor. Razgovarali smo ponešto u smislu procjene isplativosti. Ako ne mogu igrati na njihov smisao za fair-play, mogu im barem savjetovati da ne ispadnu bedasti.

Promatrate li pomnije učenike koje ste već uhvatili da varaju?

Da. Uglavnom znam na koje učenike treba obratiti pozornost.

Smatrate li da je među učenicima prepisivanje prihvatljiv oblik ponašanja i zašto je tome tako?

Da, zato što je društveno prihvatljivo. Mi nismo fair-play nacija; snađi se, druže…

Koje su najčešće metode varanja: prepisivanje od drugih, šalabahteri, mobiteli, telefonska veza…?

Zadaću najčešće prepisuju za vrijeme odmora, a testove prepisuju od kolega ili sa šalabahtera. Eseje plagiraju pomoću internetskih izvora, s tim da ih dobro koriste samo inteligentniji učenici.

Kakva je situacija s prepisivanjem zadaća? Imate li saznanja da se to događa? Možete li to otkriti i kako to sprječavate?

Većina prepisuje. Otkrivanje je ovisno o zadaći, al’ se uglavnom ne trudim. Meni je i prepisana zadaća bolja od nikakve (što kažnjavam minusima, a 3 minusa znače ocjenu 1). Teže je, recimo, prepisati zadatke esejističkog tipa nego zadatke s višestrukim izborom… Ono što je u zadaći ja i pitam. Ako im je lakše učiti naknadno – nek’ izvole…

Mislite li da je odnos prema prepisivačima u hrvatskim školama previše blag?

Nisam siguran… Radi se o društvenom stavu, a ne samo o školama. Mislim da smo prema tome pretolerantni, ali kao društvo.

Imate li osjećaj da je prepisivanje uobičajeno i društveno sasvim prihvatljivo?

U Hrvatskoj svakako jest. Mislim da je sve to varanje, ali ne mogu se ljutiti na klince zato što je toliko rašireno i prihvaćeno, a i zato što smatram da je fokus na učenju činjenica napamet promašen u 21. stoljeću.

 Učenik: „Prepisivanje je normalno jer su učenici pod velikim stresom.“

Učenik s kojim smo razgovarali pristao je na intervju tek kad smo mu obećali da nećemo spominjati njegovo ime i prezime. Pohađa prvi razred Gimnazije „Fran Galović“ u Koprivnici.

Jesi li kada uhvaćen da varaš? Ako jesi, koje su bile posljedice?

Jesam. Svaki profesor ima svoje metode kažnjavanja. Ja sam imao sreće, pa su profesori koji su pronašli moj šalabahter rekli samo da ga bacim u smeće. No neki profesori znaju davati žute kartone koji odnose bodove pri ocjenjivanju, a neki odmah oduzmu test i ocijene ga negativno.

Jesu li učenici upoznati sa službenim propisima o kažnjavanju onih koji prepisuju?

Pa dosad su profesori bili pošteni s kažnjavanjem varanja na testovima jer kod nas nije puno loših đaka, zato nije potrebno dodjeljivati odluke o kažnjavanju.

Što tvoji profesori čine kako bi spriječili prepisivanje?

Neki profesori u našoj školi imaju dobar plan rada i na dobar način drže satove, pa se dosta stvari zapamti na satu. Takvim pristupom oni smanjuju mogućnost korištenja šalabahtera, prepisivanja s mobitela itd.

Zašto učenici prepisuju?

Mnogi učenici prepisuju zato što ne prate na nastavi, pa nemaju pojma o kojem se gradivu radi, no ima i onih dobrih učenika koji prepisuju zato što im se, jednostavno, nije dalo učiti ili nešto slično. Kako bi dobili pozitivnu ili višu ocjenu, koriste šalabahtere.

Koja su najčešća opravdanja učenika za varanje?

Opravdanja koja se najviše koriste su „Profesore, nije me dugo bilo u školi“. Više-manje sva su na tom principu.

Prepisuju li više učenici ili učenice? Bolji ili slabiji učenici? Mlađi ili stariji?

Po mom mišljenju oba spola podjednako prepisuju. Naravno, slabiji učenici varaju puno više… Dapače, stariji učenici češće varaju jer u tome imaju više iskustva.

Prepisuje li se u srednjoj školi više nego u osnovnoj?

Naravno da se prepisuje više jer se učenici sve manje zalažu za rad u školi. Rijetko ne vidim da netko na nekom testu ne prepisuje.

Po tvojim opažanjima, koji je oblik prepisivanja nazastupljeniji: prepisivanje na testovima, prepisivanje zadaća, razmjena zadataka iz testova…?

U našoj je školi najzastupljenije prepisivanje zadaća, nakon toga prepisivanje na testovima, a razmjene testova skoro pa i nema.

Je li tvoj razrednik razgovarao o prepisivanju sa svojim razredom?

Nikad nismo razgovarali o tome jer smo jako dobar razred.

Imaš li osjećaj da profesori pomnije promatraju učenike koje su već uhvatili u varanju?

Hm… Neki profesori imaju pik na neke učenike, pa ih pomno prate za vrijeme testa.

Smatraš li da je među učenicima prepisivanje prihvatljiv oblik ponašanja i zašto je tome tako?

To je normalan srednjoškolski oblik ponašanja zato što su učenici u toj dobi pod velikim pritiskom.

Koje su najčešće metode varanja: prepisivanje od drugih, šalabahteri, mobiteli, telefonska veza…?

Najnormalnije, najviše se koriste šalabahteri, no pojavom pametnih telefona sve se više počinju koristiti mobiteli. Na zadnjem mjestu je prepisivanje od drugih.

Kakva je situacija s prepisivanjem zadaća? Je li to češće od prepisivanja na ispitima? Otkrivaju li to profesori?

Vrlo je očita situacija da se zadaće puno više prepisuju nego što se prepisuje na testovima, no profesori rijetko otkrivaju takvo nešto. Samo ako je u pitanju lektira. Onda je lako skužiti ‘ko je od koga prepisao.

Misliš li da je odnos prema prepisivačima u hrvatskim školama previše blag?

Pa i ne baš jer mi i prijatelji pričaju o svojim situacijama. Dosta profesora prema varanju ima ili malo tolerancije ili skoro pa je nema, tako da je odnos prema prepisivačima svakakav – samo ne blag.

Imaš li osjećaj da je prepisivanje uobičajeno i društveno sasvim prihvatljivo?

Prepisivanje je postalo sasvim uobičajeno, no na društvenoj razini sasvim je nepotrebno jer smo mi vrlo inteligentan i sposoban narod.