Akademska čestitost

Na uzorku od 80 učenika (40 iz osnovne i 40 iz srednje škole, odnosno dva razredna odjela u svakoj školi) proveli smo anketu kojom smo pokušali doznati kako učenici prepisuju.

Učinili smo to na satu razredne zajednice, u dogovoru s razrednicima dvaju osmih razreda osnovne škole te razrednicom i razrednikom dvaju prvih razreda srednje škole. Učenicima smo podijelili listiće sa šest istih pitanja, a kako bi odgovori bili što autentičniji, anketu smo proveli bez prisustva njihovih razrednika.

Odgovori učenika potvrdili su naše pretpostavke prije provođenja ankete – gotovo svi prepisuju! Prepisivanje u osnovnoj i u srednjoj školi ne razlikuje se previše. U prepisivanju najčešće koriste mobitel, i to čak njih 80 posto, a mnogo truda ulažu i u izradu šalabahtera. Srednjoškolci imaju jednu metodu više od onih u osnovnoj školi, a to je korištenje slušalica, odnosno poziva.

„Uzimam test i pišem jedinicu“

Naš dolazak na satove razredne zajednice je kod učenika pobudio motiviranost za suradnjom jer je prepisivanje njihova svakodnevica. Požalili su se kako moraju puno učiti i bez prepisivanja ne bi sve stigli. Dok smo provodili anketu, u učionici nije bilo profesora, pa su učenici malo „razvezali“ jezik. Rekli su nam kako ne razumiju profesore koji stoje pokraj njih i ne vide da prepisuju. I profesore smo upitali kakve sankcije poduzimaju ako primijete da netko prepisuje. Razrednici oba razredna odjela u osnovnoj školi rekli su nam isto: „Uzimam test i pišem jedinicu.“

Srednjoškolski profesori malo su stroži po tom pitanju. Razrednica prvog razreda srednje škole kojoj je ovo ujedno prva školska godina rekla je da još nije uhvatila učenika u prepisivanju, ali prema prepisivanju nema milosti. „Uzela bih test, upisala jedan i ne bih dozvolila ispravak do kraja godine. Ne moraju me čak ni pitati mogu li ispraviti ocjenu jer im neće biti lako – to sigurno“, kazala je profesorica. Razrednik drugog odjela prvog razreda srednje škole rekao je: „Ovo mi je deseta generacija i uvijek radim isto: uzmem im test, a onda ih pitam. Naravno da nikad ništa ne znaju, pa pišem jedinicu. A za ispravak ne marim; popravak je tu da se nešto popravi. Tako oni mogu popraviti to što su zabrljali.“

Najčešće prepisuju dosadne predmete

Sa šalabahterima očito treba znati: treba ih znati napraviti, ali i koristiti. U razgovoru s učenicima saznali smo da šalabahtere u pravilu uvijek radi ista osoba, i to ona za koju već znaju da je pravi mali profesionalac. Iz nekih predmeta piše se sve, a iz nekih samo najvažniji dijelovi za koje, kako su nam rekli, ni sami ne znaju što je važno. Zanimalo nas je radi li se o čistom neznanju i lijenosti – što može biti razlog da idu linijom manjeg otpora – ili je u pitanju ipak nešto drugo.

Srednjoškolci tvrde da najčešće prepisuju predmete na kojima profesori nisu u stanju zainteresirati ih za gradivo i učiniti satove zanimljivima. Kod osnovnoškolaca je prisutnija doza straha i poštovanja prema profesorima – premda rezultati ankete to ne pokazuju.

 


Prepisivanje s mobitela je i najučestalije i najuspješnije

Pripremate li šalabahter za svaki pismeni ispit?

a) Da (61 učenik)
b) Ne (19 učenika)

Pišete li ih ručno ili na računalu?

a) Ručno (15 učenik
b) Na računalu (65 učenika)

Koristite li mobitel kao sredstvo prepisivanja?

a) Ne (16 učenika)
b) Ponekad (24 učenika)
c) Uvijek (40 učenika)

Koja se metoda prepisivanja dosad pokazala najuspješnijom?

a) Šalabahter na papiru (22 učenika)
b) Mobitel (48 učenika)
c) Pisanje na klupi (8 učenika)
d) Neki drugi (2 učenika u srednjoj školi koriste slušalice)


?>