Što zagrebački advent čini tako čarobnim?

Pročitate li ovih dana neku reportažu o Zagrebu, vjerojatno ćete naići na tvrdnju da se radi o gradu s najboljim adventskim programom u Europi. Predstavljajući ponudu hrvatske prijestolnice, novinari često naglašavaju da Zagreb nudi mnogo više od, primjerice, Beča, još uvijek najpopularnije božićne destinacije Hrvata. Uzmemo li u obzir to da je Beč veći, blještaviji i raskošniji, upitat ćemo se što to Zagreb čini posebnim.

Pričati o pravim kršćanskim vrijednostima i običajima adventa bilo bi, barem u kontekstu načina na koji većina danas obilježava advent, licemjerno. Organizatori zagrebačkog adventa zasigurno nisu razmišljali o onome što pravi advent jest, već o tome što će pod krinkom adventa uspjeti prodati. Sudeći prema sveprisutnim fotografijama i izvještajima u javnom prostoru, dobro prodati advent u Zagrebu naumila je cijela Hrvatska.

Ako obilazak Zagreba obavite danju, vjerojatno nećete osjetiti previše čarolije. Jelačićem se širi miris kuhanog vina, pečenih kestena i svježih fritula, a slično je i na Zrinjevcu i Tomislavcu. U raskoši mirisa specijaliteta ne zaostaju ni Bogovićeva, Kurelčeva i Gajeva ulica. Lampice na drveću, jelkama i drvenim kućicama neprimjetno trepere, tek povremeno skrećući pažnju prolaznika s mesnih okruglica s IKEA-inog štanda.

Ledeni je park na Tomislavovu trgu – poluprazan. Većinu posjetitelja čine neumorni klinci koji uporno kruže klizalištem, pritom slušajući izlizane hitove poput White Christmas. Iako iz zvučnika dopiru stihovi o „snijegu koji svud’ pada“, jedini snijeg koji ovih dana možete vidjeti u Zagrebu jest onaj na jelkama – i to umjetni. Pozirajući ispred njih na glavnome trgu, djeca se smiješe pametnim telefonima u rukama njihovih roditelja. Međutim, fotografiranju ispred jelki ne odolijevaju ni oni mnogo stariji.

Prolazeći, pak, kraj Glavnog kolodvora, pažnju će vam možda privući ljudi koji su klupe okupirali jeftinim parfemima, rukavicama, kapama i božićnim ukrasima. Tek se pokoji prolaznik zaustavlja pokraj njihovih štandova i razmatra jesu li ponuđeni artikli dobri božićni pokloni. Međutim, većina uopće ne primjećuje prodavače, žureći prema stepenicama Imprortanneovog centra. Upravo se tamo – u moru lampica, kuglica i plakata s oznakama sniženja – krije većina budućih darova pod borom.

Blagdanskog shopping-ludila nisu pošteđeni ni ostali trgovački centri, i to neovisno o dobu dana. Svaki izlog je, uz neizostavne ilustracije Djeda Mraza, dodatno ukrašen šarenim papirima s oznakama za 20, 30 ili 40 % sniženja. Iako je cijena tek manjeg dijela asortimana snižena, kupci su i dalje zainteresirani i zadovoljni. Kako i ne bi bili kad je Božić pred vratima, a ukućana i prijatelja na popisu za darivanje svake je godine sve više.

Velikodušnost u darivanju ovih je dana, čini se, primjetljivija i u džepovima siromašnih i bolesnih koji prose po ulicama poput Ilice. Sitniš koji ostane od toplog hot-doga sada lakše pronalazi put do onih potrebitih. Hot-dog je, čini se, ukusniji ako beskućniku poklonimo iznos u vrijednosti slanca.

Na Cvjetnom se trgu ljudi okupljaju na terasama čiji su stolovi okićeni ružama i malim božićnim drvcima. Iako je prosječna temperatura ovih dana oko 5 stupnjeva, kave na otvorenom ne traju pretjerano kraće od onih ljeti. To je valjda trajna odrednica mentaliteta, a da posjetitelji ne bi zaboravili o kojem se mentalitetu radi, iznad terasa vise lampice u bojama hrvatske zastavice.

A onda polagano počne padati mrak i Zagreb, rekli bi organizatori, postaje čaroban. Miris kuhanog vina, kobasica i kokica i dalje se osjeti u zraku, ali sada su u prvom planu blještave lampice. Iako se kičem mogu smatrati i ukrasi sami po sebi, onaj pravi, raskalašeni kič zaobišao je glavna mjesta okupljanja.

Na pozornici na Jelačićevu trgu izmjenjuju se nastupi kulturno-umjetničkih društava, dječjih skupina i glazbenika. Iako većina posjetitelja čaroliju njihovih nastupa doživi tek u onih nekoliko minuta koliko čekaju dolazak tramvaja, organizatori imaju zbog čega biti zadovoljni. Broj onih koji odluče smrzavati se stojeći, jer mjesta oko drvenih kućica nama, iznenađujuće je visok. Čaša kuhanog vina u rukama i pogled na padajuće lampice na glavnoj jelci zaista, čini se, prave razliku.

Ledeni park i Zrinjevac, koji su tijekom dana bili poluprazni, navečer vrve posjetiteljima. Kušaju se svi specijaliteti u ponudi, šeću se psi i divi se glazbenom umijeću povremenih izvođača. Pjesme koje radiostanice puštaju svake godine uoči Božića i koje nas inače iritiraju, sada nas zabavljaju. Iako je do Božića ostalo tek dva tjedna, pojedini posjetitelji pjevuše stihove poput Sretan Božić svakome. Konjska zaprega sa strpljenjem čeka nove putnike koje će odvući u još jedan krug oko Zrinjevca.

Udaljite li se od mnoštva, pokraj ponekoga pješačkog prijelaza možda će vas iznenaditi a capella zbor. Vjerojatno nećete zastati na duže vrijeme jer se upalilo zeleno, ali imat ćete vremena prokomentirati da ih nitko ne doživljava.

Hrvatska prijestolnica ima odličnu gastronomsku ponudu, vrvi od kulturno-glazbenih događaja, ima klizalište te skladne i lijepe božićne ukrase. Iako nam standard nije ravan standardu većini europskih država, Hrvati za advent zasigurno ne troše ništa manje. Uz čašu kuhanog vina i uz fritule s čokoladom, izgleda da je manje važno nalazimo li se u Budimpešti, Pragu ili u vlastitoj zemlji.

Istina je da, primjerice, Beč i Graz cijele ulice prilagođavaju potrebama posjetitelja. Također je istina da Zagreb, koliko god mediji preuveličavali brojke, ne privlači ni približno jednak broj stranih turista kao što to čine ostali veliki europski gradovi. Istina je i da će Hrvati koji ne žive u metropoli, čuvši hvalisanje o najboljoj ponudi u Europi, sada možda radije posjetiti Zagreb nego Budimpeštu. I, u konačnici, posjetitelji zagrebačkog adventa neće vidjeti ništa pretjerano novo i originalno. Međutim, Zagreb se, unatoč svojoj veličini i broju posjetitelja, osjeća ravnopravno, a kako i ne bi kad je – naš.

Pod okriljem adventa, većina Hrvata jednako uspješno, kao i ostatak Zapada, slavi hranu, piće i darove. Kasnije će se organizatori hvaliti kako je Grad Zagreb zaradio toliko i toliko, kako se broj noćenja u prosincu povećao za toliko i toliko te kako za sljedeću godinu najavljuju to i to. Hrvati će s ponosom odlaziti spavati znajući da je njihov Zagreb postao veliki igrač, pritom zaboravljajući kako im je od adventa ostalo nešto manje sitniša u džepovima.