Što je Putin htio reći?
Pet mjeseci nakon naredbe o pokretanju vojne operacije u cilju potpore ruskom savezniku, sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu, predsjednik Rusije Vladimir Putin donio je odluku o povlačenju oružanih snaga. Sirijska oporba to je oduševljeno prihvatila, kao i Vijeće sigurnosti UN-a.
Međutim, nekoliko dana kasnije čitamo o tome da će Rusi u Siriji zadržati najmoderniji sustav proturaketne obrane i nastaviti zračne udare na Islamsku državu i ostale terorističke skupine u Siriji. Šef ureda ruskog predsjednika i zamjenik ministra obrane javno su priopćili da ruske zračne snage nastavljaju napade. Sad se i ja pitam: što to točno znači povlačenje? U novinana sam, recimo, očekivala fotografiju, možda iz ptičje perspektive, duge kolone ruske vojske koja se laganom, prosječnom brzinom i s osmijesima na licima vraća put Moskve ili možda fotografiju Putina koji kaže da je kraj, a da njegovi ljudi sutradan ne parafraziraju njegovu izjavu riječima: „Nije on to baš tako mislio, već mu je upala mušica u grlo pa se zakašljao i nije znao što bi drugo na brzinu rekao.“
Nikolas Gvosdev u američkom listu National Interest objašnjava koji su mogući razlozi takvog poteza ruskog predsjednika Vladimira Putina. Prema njemu, postoji pet opcija. Prva i, naravno, najpopularnija kaže da je doista kraj. Putinu je dosta nasilja i zaželio se malo mira i tišine. Štoviše, već s prvom ispaljenom raketom zapravo je priželjkivao kraj. Drugo tumačenje kaže kako se Putin odlučio povući dok je još u prednosti. Moram priznati da nisam sigurna kako bi ih točno mogla ugroziti jedna izbombardirana i opustošena zemlja, ali dobro. U strahu i s velikim oprezom kako ne bi svih deset preživjelih nekim štapovima krenulo u izravan napad na rusku vojsku, jer bolje spriječiti nego liječiti, Putin kaže: „Ajmo doma“.
Treća opcija kaže da je želja Moskve da izbjegne afganistansku zamku. Gvozden podsjeća na to da su neki sponzori sirijske opozicije svojedobno planirali da Sirija za Rusiju bude još jedan Afganistan, i to tako da će pobunjenike osposobiti da gađaju ruske avione i tako uvuku Rusiju u kopnene akcije. Iako se to nikada nije dogodilo… Četvrti razlog ruskog povlačenja bio bi onaj u cilju boljih odnosa sa Saudijskom Arabijom, što nije nimalo glupa misao s obzirom na današnje cijene nafte. Znamo da su te dvije zemlje vodeće po pitanju njene proizvodnje i distribucije, a kako bi se cijene oporavile i kako bi se ruski budžet ponovo počeo puniti, Putin mora razmišljati dva koraka unaprijed: „Evo, toliko sam dobar da ovom ratu stavljam točku na i jer nasilje nije rješenje. Riješit ćemo to pregovorima kako bismo našli najpovoljnije rješenje za sve nas.“ Bez brige, ne za – vas. Njih. Zadnji razlog, još jedan u nizu onih odraslih, kako to i dolikuje jednom predsjedniku velesile, bi bio nešto ovako: „Ja sad odem pa eto ti na Assade. Sad se igraj sam. Dok sam bio tu pridavao si mi sve manje pažnje pa osjeti kako je to kad me nema.“
Kao vrsni politički teoretičar, što nisam ni u snu, zaključila bih da je sve ovo jedna velika igra za odrasle. Igra koja je odnijela previše života i uništila mjesta gdje bi oni budući možda tek počeli živjeti. Želja da se Rusija ponovo istakne, da se pokažu njene snage i postave vlastita pravila.
