Što je zajedničko 3D-modeliranju, animaciji, fotografiji, grafici, slikarstvu i mehanici? Umjetnost i Sveučilište Sjever
Jedanaest nastavnika Sveučilišta Sjever predstavilo je svoje umjetničke radove na izložbi prigodno nazvanoj Izložba sa Sjevera koja se održava u Galeriji Koprivnica. Iako ih nije malo, zaslužuju da ih sve pedantno nabrojimo: Winton Afrić, Iva Matija Bitanga, Simon Bogojević Narath, Toni Franović, Andro Giunio, Mato Jurković, Igor Kuduz, Dubravko Kuhta, Niko Mihaljević, Mario Periša i Mario Tomiša.
Svako je ime u Galeriju Koprivnica unijelo svoju viziju svijeta – svoju umjetnost i svoj stvaralački izričaj.
Već pola sata prije otvorenja izložbe, Galerija je bila gotovo puna. Svoje umjetnike sa Sjevera došli su podržati i nastavnici koji nisu umjetnici – ili su umjetnici na neki drugi način – i studenti koji su željeli provjeriti čime se to bave njihovi profesori.
A prema onome što smo vidjeli, bave se uistinu širokim spektrom umjetnosti: od 3D-modeliranja, animacije, fotografije, grafike, slikarstva, pa sve do mehanike.
U pozdravnom je govoru prorektor koprivničkoga sveučilišnog centra Sveučilišta Sjever Mario Tomiša, koji je i sam jedan od autora, objasnio da se izložbom željelo pokazati upravo tu umjetničku raznovrsnost.
Okupljenima, koje je najviše zabavljala genijalna i glasna konstrukcija u kojoj su se spuštale pa ponovno vraćale ping-pong loptice, obratili su se i ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Marijan Špoljar i koprivnička dogradonačelnica Melita Samoborec.
„Nikada nisam sumnjala u to da će Sveučilište Sjever uspjeti u svemu što radi. Kada smo ga pokretali, znali smo da ćemo dobiti studente, ali dobili smo i umjetnike koji su u svakom trenutku dobrodošli u naš grad“, kazala je Samoborec i proglasila izložbu otvorenom.
Bio je to znak da se svi ponovno razmile po galeriji, a čini se da je u raznolikom postavu svatko uspio pronaći nešto što ga je oduševilo. Takav smo dojam barem stekli šetajući galerijom. Ponosni su umjetnici gostima, znatiželjnicima, studentima i kolegama profesorima ponosno predstavljali svoje radove, a ovi su ih jednako fascinirano slušali.
Nije se moglo ne primijetiti s koliko strasti umjetnici govore o svojim radovima. Oni koji studiraju na Sveučilištu Sjever znaju kakav kreativni zanos tamo vlada, a sada su se u to mogli uvjeriti i oni koji to dosad nisu znali.
S jednakom strašću hrlilo se na puter-štangice, ali treba uzeti u obzir to da je većina posjetitelja došla s cjelodnevnih predavanja – ili su predavali ili im se predavalo.
Studenti i profesori zajedno – u studiranju, umjetnosti, životu. Na Sveučilištu Sjever to nije fraza, ma koliko god avangardno zvučalo.
Ne čudi, stoga, što prorektor Tomiša nove projekte najavljuje ovako: „Moja je velika želja da u ovaj proces sve više uključujemo studente i da što prije dobiju priliku da se pokažu.“
Izložba je do 12. travnja otvorena svima onima kojima bi ovog proljeća godio dašak Sjevera.
Nastavnici-umjetnici o svojim radovima
Winton Afrić: „Ovaj oklop, u ne baš ovakvom obliku u kakvom je sada, pokazan je u njemačkom Baden-Badenu prije tri godine. Tamo sam za ovo, u jednom drugačijem konceptu, dobio nagradu za najbolju digitalnu izložbu. Slike su noviji dio rada; one su nešto što bi trebalo koketirati s mojom samostalnom izložbom koju bi trebali otvoriti 20. travnja u zgradi Sveučilišta Sjever u Koprivnici. Također se tiče predmeta i virtualnog svijeta, samo što ovo radi iskorak prema bićima u virtualnom svijetu i o 3D-oblikovanju u virtualnom svijetu.“
Dubravko Kuhta: „Naziv instalacije je GraviTrain – gravitacijski vlak. Svako je kretanje oduvijek privlačilo ljude, posebno ako se radi o kretanju koje nije programirano, nego ovisi o gravitaciji i nizu ostalih faktora u prostoru u kojem se instalacija nalazi. Zanimljivo je gledati međusobnu interakciju kuglica kao i interakciju gledatelja s kuglicama kada neka od njih isklizne. Htio sam napraviti igračku koja će plijeniti pažnju i odraslih i djece. Rad sam započeo 2010. godine, a završio prije desetak dana.“
Iva Matija Bitanga: „U vrijeme nastanka dijela Nadnaravni trio puno sam radila s led-diodama. Kada su mi javili da će izložba na kojoj sam trebala sudjelovati biti u crkvi, a ja volim djelo prilagoditi prostoru, napravila sam ovaj vizualni oblik tog nadnaravnog trija koji svima nešto znači (Otac, Sin i Sveti Duh). Tri sićušna svjetla u tmini koja ljudima daju neku nadu. Petminutne slike su moje osobne poruke samoj sebi. Lica koja vama izgledaju kao maske su ustvari moje slikovno pismo. To djelo spada u dugogodišnji niz sličnih radova koji su moji tekstovi, ali tekstovi koji nisu uobličeni riječima. Obraćaju se meni; oni su moje mantre. Vani u vrtu je Inscenirani vrt, odnosno vrt koji to zapravo nije.“
Toni Franović: „Za jednu od izloženih slika inspirirala me pomrčina Sunca 2011. Druga je mali pejzaž koji sam naslikao kada sam bio u Gvatemali, a treća je obična kućna situacija. Slikanje nije trajalo dugo – od nekoliko sati do maksimalno jednog dana. Ovdje prikazana djela u dogledno vrijeme ne namjeravam izlagati nigdje drugdje. Naslikao sam ih iz vlastitog zadovoljstva – to je jedini razlog zbog kojeg slikam.“
Mario Periša: „Fotografije kojima se posebno ponosim slikane su kod Livna. Dosad su bile tema dviju izložbi i jedne monografije, a objavljene su i u National Geographicu. Serija fotografija prikazana na videoinstalaciji je iz faze kada sam radio u novinama, a naziv je Zvjezdana prašina. Spaljivanjem fotografija dekonstruiram medijski spektakl koji je nastao za rubriku Glamour u dnevnim novinama. Drugi dio videoinstalacije je Identitet prostora, promišljanje o onome što se zbilo u prostoru ove regije gdje se igram s nekim simbolima. Treća instalacija je na temu selfiea. Propitkujem tehnologije koje su danas prisutne u društvu i kako oblikuju ljudsku svijest.“
Vedran Vrabec
Nastavnici-umjetnici o svojim radovima
Winton Afrić: „Ovaj oklop, u ne baš ovakvom obliku u kakvom je sada, pokazan je u njemačkom Baden-Badenu prije tri godine. Tamo sam za ovo, u jednom drugačijem konceptu, dobio nagradu za najbolju digitalnu izložbu. Slike su noviji dio rada; one su nešto što bi trebalo koketirati s mojom samostalnom izložbom koju bi trebali otvoriti 20. travnja u zgradi Sveučilišta Sjever u Koprivnici. Također se tiče predmeta i virtualnog svijeta, samo što ovo radi iskorak prema bićima u virtualnom svijetu i o 3D-oblikovanju u virtualnom svijetu.“
Dubravko Kuhta: „Naziv instalacije je GraviTrain – gravitacijski vlak. Svako je kretanje oduvijek privlačilo ljude, posebno ako se radi o kretanju koje nije programirano, nego ovisi o gravitaciji i nizu ostalih faktora u prostoru u kojem se instalacija nalazi. Zanimljivo je gledati međusobnu interakciju kuglica kao i interakciju gledatelja s kuglicama kada neka od njih isklizne. Htio sam napraviti igračku koja će plijeniti pažnju i odraslih i djece. Rad sam započeo 2010. godine, a završio prije desetak dana.“
Iva Matija Bitanga: „U vrijeme nastanka dijela Nadnaravni trio puno sam radila s led-diodama. Kada su mi javili da će izložba na kojoj sam trebala sudjelovati biti u crkvi, a ja volim djelo prilagoditi prostoru, napravila sam ovaj vizualni oblik tog nadnaravnog trija koji svima nešto znači (Otac, Sin i Sveti Duh). Tri sićušna svjetla u tmini koja ljudima daju neku nadu. Petminutne slike su moje osobne poruke samoj sebi. Lica koja vama izgledaju kao maske su ustvari moje slikovno pismo. To djelo spada u dugogodišnji niz sličnih radova koji su moji tekstovi, ali tekstovi koji nisu uobličeni riječima. Obraćaju se meni; oni su moje mantre. Vani u vrtu je Inscenirani vrt, odnosno vrt koji to zapravo nije.“
Toni Franović: „Za jednu od izloženih slika inspirirala me pomrčina Sunca 2011. Druga je mali pejzaž koji sam naslikao kada sam bio u Gvatemali, a treća je obična kućna situacija. Slikanje nije trajalo dugo – od nekoliko sati do maksimalno jednog dana. Ovdje prikazana djela u dogledno vrijeme ne namjeravam izlagati nigdje drugdje. Naslikao sam ih iz vlastitog zadovoljstva – to je jedini razlog zbog kojeg slikam.“
Mario Periša: „Fotografije kojima se posebno ponosim slikane su kod Livna. Dosad su bile tema dviju izložbi i jedne monografije, a objavljene su i u National Geographicu. Serija fotografija prikazana na videoinstalaciji je iz faze kada sam radio u novinama, a naziv je Zvjezdana prašina. Spaljivanjem fotografija dekonstruiram medijski spektakl koji je nastao za rubriku Glamour u dnevnim novinama. Drugi dio videoinstalacije je Identitet prostora, promišljanje o onome što se zbilo u prostoru ove regije gdje se igram s nekim simbolima. Treća instalacija je na temu selfiea. Propitkujem tehnologije koje su danas prisutne u društvu i kako oblikuju ljudsku svijest.“
Vedran Vrabec
