Prvo riječ, a tek onda lijek - Pressedan
Zdravlje

Upotreba lijekova ili ljekovitih pripravaka bez konzultacije s liječnikom može ugroziti zdravlje. Odgovornost za pravilnu primjenu lijeka ima pacijent, a dozu, način i vrijeme uzimanja određuje liječnik ili ljekarnik. Zašto prečesto neopravdano posežemo za lijekovima?

Povod ovakvom postupku objašnjava nam liječnik Dražen Sačer: „Brojni su razlozi, no ključnim se smatraju nedostatna suradnja liječnika i pacijenta, i polipragmazija. Polipragmazija ili uzimanje previše različitih lijekova postaje sve veći problem jer velik broj istodobno uzetih lijekova može zbuniti bolesnika. Pacijent počinje samoinicijativno procjenjivati koji je lijek važniji, što može dovesti do toga da neophodne lijekove prestane, a manje važnije nastavi uzimati.“

Uzimanje lijekova u nekim je situacijama neizbježno, ali pritom je uvijek potrebna doza kritičnosti, neovisno o tome propisuje li ih liječnik, preporuča ljekarnik ili ih uzimamo prema vlastitom nahođenju. Razina pridržavanja uputa o uzimanju lijekova, dijetalnih mjera i mijenjanja životnih navika smanjuje se ignoriranjem savjeta liječnika.

Stručnjaci upozoravaju da se čak 50 posto pacijenata u cijelosti ne pridržava propisane terapije, posebice bolesnici s dugotrajnim kroničnim bolestima. Najčešći oblici nepridržavanja su preskakanje, predoziranje ili uzimanje premalih doza, pogrešna svrha primjene i uzimanje nepropisanog lijeka. Pacijenti zbog nepridržavanja zaboravljaju da će svoje korisno i očekivano djelovanje lijekovi iskazati samo ako se uzimaju na propisan način.

Liječničke upute moraju informirati, poučiti i uvjeriti bolesnika u opravdanost i važnost terapijskog postupka. „Unatoč tome što se uza svaki lijek obvezno prilaže opširna pisana uputa o svojstvima lijeka, djelovanju, načinu uzimanja, indikacijama i kontraindikacijama, ona nikako ne može nadomjestiti savjet i upute liječnika ili ljekarnika. Štoviše, čitajući uputstva za primjenu priloženu uz propisani lijek, oprezniji pacijenti vide moguće nuspojave i naprosto odustaju od uzimanja lijeka“, rekao je liječnik Sačer i nadodao: „Pacijent, dakle, mora znati što će i zašto uzimati.“

Antibiotici su najčešći primjer nepotrebnog uzimanja lijekova. Iako Zakon o stavljanju lijekova u promet isključuje nabavu antibiotika bez liječničkog recepta, ljekarnici i pacijenti to u praksi ponekad ne poštuju.

Sačer ističe kada ih trebamo koristiti: „Antibiotici bi se trebali koristiti isključivo onda kada se radi o bakterijskoj infekciji. Pacijenti ih samoinicijativno uzimaju pri respiratornim infekcijama kojima su uzrok virusi i u stanjima praćenim povišenom tjelesnom temperaturom kojima uzrok nije bakterijska upala. Nerazborito i često uzimanje ili prerani prestanak uzimanja antibiotika stvaraju sojeve bakterija koje postaju otporne na antibiotik, čime on gubi djelotvornost.“

Alergijske reakcije, probavne smetnje i glavobolja moguće su nuspojave antibiotika. Potencijalna nefrotoksičnost nekih antibiotika može oštetiti bubrege i jetru, a kod dijabetičara, starijih pacijenata i pacijenata slabijeg imuniteta moguće su gljivične infekcije kože i sluznice. Uzimanje antibiotika može imati nuspojave, ali neće utjecati na razvoj neke bolesti.

„Ne postoji uzročno-posljedična veza između uzimanja antibiotika i razvoja kasnijeg razvoja neke bolesti. No kada bi se antibiotici uzimali u većim dozama, i to duže razdoblje, sigurno bi doveli do oštećenja crijevne flore, gljivičnih infekcija, a neki od njih oštetili bi organe za koje su potencijalno toksični“, objašnjava liječnik.

Osim antibiotika, lijekovi za poboljšanje cirkulacije i mentalnih funkcija, za zaštitu zglobne hrskavice i za jačanje imuniteta te vitaminski preparati skupina su lijekova koje starija populacija pacijenata često uzima neracionalno i na svoju ruku.

Neracionalno se koriste i preparati za smirenje poput anksiolitika, antidepresiva i sedativa. Mnogi od tih lijekova neće štetiti našem organizmu, ali mnogi neće ni pomoći. A to da krivnja za prečestim neopravdanim posezanjem za lijekovima nije samo na pacijentima, potvrđuje i liječnik Sačer: „Lijekovi se ponekad nepotrebno propisuju. Kritičnost liječnika po tom pitanju, nažalost, nije uvijek na potrebnoj razini.“

I oni lijekovi koji se čine posve bezazleni podložni su nuspojavama. Točnije, bez obzira na indikacije i korektno doziranje, gotovo da nema lijeka koji isključuje neželjene efekte. Olako shvaćanje simptoma bolesti i liječenje na svoju ruku može biti opasno. Nekontrolirano i neumjereno uzimanje velikog broja lijekova i ljekovitih pripravaka može nepovoljno utjecati na naše zdravlje. Ako već posežemo za lijekovima, neka to budu lijekovi čija je sigurnost velika, a rizik uzimanja minimalan.

?>