Margita Zlatić o osjećajima koje jedemo

Nakon završenog studija nutricionizma 2011. na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagreb, stekla je i na osječkom Učiteljskom fakultetu diplomu iz pedagoško-psihološkog i metodičko-didaktičkog područja. Osim primarnog posla nutricionistice, predavačica je i na Veleučilištu u Bjelovaru, te na raznim portalima objavljuje članke na temu nutricionizma i prehrane. U nastavku Vam donosimo što nam je Margita, koja je specijalizirana u području emocionalnog prejedanja, otkrila o tome problemu: 

1. Prema podacima državnog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj trenutno živi 150 000 pretile djece. Prema Vašem iskustvu koliko se djece susreće s problemom emocionalnog prejedanja? 

Skoro svi zato što mi vrlo često ne prepoznajemo obrazac emocionalnog jedenja. Kod djece se to može malo često manifestirati ako pričamo o predpubereteskoj dobi jer roditelj nagrađujući dijete hranom ne shvaća da se tu pokreću obrasci emocionalnog prejedanja. To ponašanje se hrani nagrađivanjem slatkišima ili brzom hranom, stoga 90% njih ima problem, a da ga nisu ni svjesni. 

….Što bi značilo da je emocionalno prejedanje rezultat odgoja?

U pravilu da. Nisam pristalica toga da upirem prstom u nekoga i krivim ga za nešto, no to su određeni obrasci ponašanja. Kada surađujem s klijentima koji se bore s rješavanjem problema emocionalnog prejedanja, u znak zahvale mi donose bombonjere i kekse, a ta gesta je sasvim bespotrebna. 

2. Koji spol je skloniji emocionalnom prejedanju?

Žene.

….traže li pomoć na vrijeme?

U većini slučajeva da, no žene su ponosne i vrlo teško si priznaju da imaju problem s emocionalnim prejedanjem. Većina ih se opravdava, a najčešći razlozi su menopauza ili PMS. Primjerice, kada su mlade cure u PMS-u, ne može im trajat petnaest dana. U usporedbi s muškarcima, sa ženama je teže raditi po tom pitanju. Kod muškaraca hormonalni je sustav drugačijih vrijednosti, te su drugačije postavljeni kod donošenja određenih odluka. Važno je napomenuti kako oni nemaju oscilacije hormona kao što to imaju žene. Uvijek ima težih i lakših slučajeva, ali u načelu su žene te koje su emotivnije i sklonije toj vrsti utjehe. Muškarci će otići i napit se, a žene će posrnut za hranom. 

…znači li da je Vaš psihološki pristup važniji od samog plana prehrane?

Plan prehrane nikad ne funkcionira ako ne zapnemo u dubinu, odnosno otkrijemo srž problema koji potencira emocionalno prejedanje. Ne volim reći da radim psihološki jer nisam psihologinja i ne predstavljam se njome, no u tijeku rješavanja problema, uvijek gledam da krenem iznutra i razgovaram s klijentom o emocijama. Čula sam niz razloga zbog kojih netko jede, te treba raščešljati emocionalni problem kako bi funkcionirao plan prehrane. Dokle god ne dokučite što navede Vašeg klijenta da pojede šesnaest kroasana odjednom, neće ni biti efikasnog rješenja. Ovdje se radi o velikim količinama hrane, te je bitno razumjeti problem, no još bitnije je pronaći resurse kako riješiti taj emocionalni problem koji se kasnije regulira prehranom. 

3. Sveučilište Sjever u Koprivnici surađuje s Podravkom. Podravka je održala predavanje o Vegeti i gotovim začinima. Predavanje je održala marketinška stručnjakinja. Kako Vi vidite da se studentima predstavlja začin poput Vegete?

Sve ste rekli, marketinška stručnjakinja. Ja Vegetu nemam kod kuće jer ima najmanje sušenog povrća. Prilikom čitanja deklaracije, uočimo da je prvi sastojak sol. Vegeta se bazira na soli. Sada će me pokopati sa strane Podravke, ali pričamo činjenice. Svjetska zdravstvena organizacija preporuča kako bi unos soli kod nekog čovjeka morao biti 2 g, a to je jedna žličica, dok prosječan Hrvat unese 15 g soli dnevno što je tri puta više od preporučenog. 

…potenciraju li prejedanje gotovi začini poput Vegete, kad već o njoj pričamo?

Sve kombinacije umaka ili začina sadrže aditive, pojačivače okusa i konzervanse koji pridodaju jačini okusa, a čim se nekoj hrani pojača okus, nama se to više jede. Nisam pobornik ničega što je instant ili brze hrane, ali to sve što je brzo gotovo radi veliku štetu, pogotovo dugoročno. Također sam bila u studentskim danima i znam da se nema vremena za pripremanje obroka, ali uz malo volje se može. Dva puta na tjedan svi imaju vremena da pripreme obrok, te bolje da se više dana jede slična hrana. Ne žuri nam se u životu za sve. 

…na to sve utječe marketing i dostupnost gotove hrane, na koje biste konkretne mjere ili pristupe ukazali mladima da bi oni razvili prehrambene navike, osim toga da je bolje da više dana zaredom jedemo gotovo sličnu hranu? 

Posebice u područjima kao što je Zagreb, Bjelovar, Koprivnica i Varaždin nalazi se pekara do pekare. Nemam ništa protiv pekarske industrije, ali ljudi kod nas preživljavaju na pekarama ili restoranima brze hrane. Četiri osnovne komponentne su: prženo u dubokom ulju, hrana bazirana na ugljikohidratima, masimasnoćama i na šećeru koje kada spojimo dobijemo nešto vrlo nekvalitetno. Kod studenata još velik problem predstavljaju gazirana pića i energetska pića. 

..surađujete li više s mladima ili ženama u starijoj dobi? 

Problem emocionalnog prejedanja najviše rješavam s ženama koje se nalaze u predmenopauzi, kada se nakon 45 godine žene samoinicijativno jave. Kod mladih je puno veći problem anoreksije, te se najčešće javi roditelj kako bi zatražio pomoć za svoje dijete. Unazad šest mjeseci samoinicijativno su mi se počela javljati djeca, koja traže pomoć jer su svjesni da su gojazni i da jedu previše. U jednu ruku mi je i drago kad vidim da se netko sa šesnaest godina samoosvješćuje. 

4. Upravo ste spomenuli gojaznost, kakvo je Vaše viđenje reality showa Život na vagi i njezin pristup mršavljenju? 

Svaka roba ima svog kupca i svaki show ima svoju publiku. Ja sam konzervativnija i ne sviđa mi se ni jedan oblik reality showa. Ono što je meni ružno i tužno je to što se prikazuje tužna priča neke osobe. Po meni tko se tamo prijavljuje mora imati zdravstvene predispozicije. Kada govorimo o Životu na vagi govorimo o ljudima koji imaju problem s ogromnim brojem kilograma viška, te su treninzi kojima su oni izloženi vrlo intenzivni. Ono što smatram najlošijim od svega je to što je motivacija novac. Ne kažem da je skroz krivo, ali nisam pobornik takvog načina rada. U jednu ruku, to može biti opasno. Osobno poznam osobu koja je u show ušla s četrdesetak kilograma viška, tamo je skinula tridesetak kilograma, a sada ima šezdeset kilograma viška. O tome se ne piše, te napominjem kako je ključni krivac motivacija. Ne piše se o toj osobi jer nije dobio nagradu, pa ih se više ne tiče. 

…koje rješenje biste preporučili kako bi ta emisija bila edukativna i odgovornija? 

Ne bih izradila emisiju u kojoj se iznose tužne životne priče. To bi moglo biti napravljeno po principu da se ljudi educiraju o prehrani i o posljedicama. Previše je osobno iznositi kako se netko znoji, od muke povraća i priča svoju tužnu životnu priču. To je isključivo moje osobno mišljenje, a tako ja to doživljavam. Reality show ne bih trebao postojat jer je sve to neprirodno. Prije svega oni nisu istražili uvjete u kojima ta osoba živi, njezine preferencije za hranu i kakvih je primanja, u realityju ih dočekaju s te strane idealni uvjeti, dok kada se vrate kući ne znaju se kamo okrenuti jer ih ne čeka sve spremno. Puno bolje bi bilo kada bi te emisije bile kao emisija gdje su ljudima dolazili kod kuće očistiti i naučili ih kako raditi isto, takav princip bi bio idealan i u Životu na vagi, no opet to ne bi bilo gledano. 

5. Je li problem u hrani ili u našem pristupu prema hrani?

I u jednom i u drugom. 

…zašto? 

Problem je nastao u hrani zato što je ona postala vrlo kalorična. Ne može se reći da jednako živimo kao pred šezdeset ili sedamdeset godina kada su ljudi jeli špek i usput radili. Danas je problem u sjedilačkom načinu života, a ne u hrani ili u odnosu prema hrani. Tek ovdje se počinju ubrajati emocije, navike i što je u trendu. To je vrlo kompleksno, te bi se trebalo pronaći višestruko rješenje. 

6. Može li se zdrav odnos prema prehrani razviti bez odnosa na emocionalnom zdravlju? 

Po mom mišljenju nikako. 

..možete li Vi nutricionisti potaknuti samosvijest o prehrani?

Mi bismo trebali početi s odgojem od vrtića. Imam slučajeva kada dijete jede samo Milchsnite i slatkiše, a nikada nije pojelo povrće. Mi smo ti koji smo to dozvolili. Prvo u vid dolazi stres jer s kime god pričate svi su pod nekim stresom. U konačnici je stres prva stvar koja je problematična jer se ne znamo opuštat, ne znamo uživati u pripremi hrane i lijeni smo kuhati. Neki će reći hrana je skupa, te ju je problem pripremit, a po mišljenju većine je najlakše kupit nešto gotovo. Smiješno mi je kada mi ljudi dođu jer imaju problem s hranom, te im napravim plan prehrane i čude se koju količinu hrane im ponudim. Zauzvrat kažu kako će se udebljat, ali neće se udebljat od cjelovitih namirnica. Treba uložiti puno truda, vremena i edukacije. Također mi je smiješna činjenica kada djeca u školi moraju u deset minuta nešto pojest, a ja si u deset minuta, kao čovjek, ne stignem pripremit ništa. Bitno je da mirno nahranimo svoj želudac jer je njemu potrebno dvadeset minuta da se nahrani. 

Margita je ukazala na važnosti prehrane koja je prvi korak prema zdravijem načinu života.