Predstavljamo kandidate: Je li Ivo Josipović brinuo o građanima kao o vlastitom rejtingu?

Ivo Josipović, aktualni predsjednik Republike Hrvatske, pobijedio je na predsjedničkim izborima 10. siječnja 2010. godine. Tada je, zajedno s Milanom Bandićem, izborio ulazak u drugi krug glasovanja te je, s osvojenih 60,26% glasova, odnio pobjedu. U jednom od najzanimljivijih sučeljavanja Josipović je izjavio da ne želi biti konj (referirajući se na Bandićev slogan da će za Hrvatsku raditi kao konj), a Bandić da ne želi biti kaktus. Slikovito rečeno, kaktus je upiknuo konja.

Treći hrvatski predsjednik osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Zagrebu. Na Pravnom fakultetu apsolvirao je 1980. godine, a samo pet godina kasnije magistrirao je na poslijediplomskom studiju kaznenopravnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao je i kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ovaj svestrani političar, umjetnik i profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je Kazneno procesno pravo, Međunarodno kazneno pravo i Prekršajno pravo. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je harmoniju. Sveučilišni profesor i priznati skladatelj ipak se odlučio za političku karijeru.

Danas nakon četiri godine mandata u kojima je, kako je sam tvrdio, želio vratiti moral i odgovornost u politiku i stvoriti bolju sliku naše države i društva u međunarodnoj zajednici – Ivo Josipović ponovno traži naše povjerenje.

Toplo-hladno najčešća je sintagma koja opisuje mišljenje građana o svojem aktualnom predsjedniku. Javnost mu često zamjera suzdržanost u iskazivanju svojih stavova i mišljenja. Kada ga se pita za mišljenje o nekom događaju ili osobi, uvijek se dobije hladno servirano predjelo, odnosno vrlo odmjeren odgovor lišen jasnog stava. Jesu li njegovi diplomatski odgovori samo odraz pravničkog obrazovanja ili je osoba koja nas predstavlja u svijetu jednostavno tajanstvena i proračunata?

Bio Josipović tajanstven, suzdržan, proračunat ili vrsni diplomat, priča o ZAMP-u ipak je svima poznata i stavlja jedan veliki upitnik iznad lika Ive Josipovića. On je, naime, od 1987. do 2000. bio glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja u čije ime HDS ZAMP (Zaštita autorskih muzičkih prava) naplaćuje glazbenička autorska prava. Od 1992./93. tvrtka Emporion Marka Vojkovića ima ugovor o suradnji sa ZAMP-om na temelju kojeg zarađuje golem novac.

Sve bi ovo izgledalo kao odlična poslovna suradnja čiji su rezultati prilično impresivni da na površinu nije isplivala činjenica kako su Josipović i Vojković prijatelji, a Vojkovićeva sestra svojevremeno je i studirala na Glazbenoj akademiji, gdje i naš aktualni predsjednik. Ivo Josipović je ove optužbe odbacio tvrdeći kako on i Vojković nisu bili prijatelji u vrijeme kada se Emporion pojavio kao mogući partner ZAMP-u. Hrvatska je uistinu mala zemlja za velike poslove. I za još veće slučajnosti.

„Prvi mandat temeljio sam na ostvarenju dvaju važnih ciljeva: na pokretanju projekta društvene pravednosti te na ostvarenju punopravnog članstva Hrvatske u Europskoj uniji. Uz to, znatno smo popravili odnose sa svim susjednim državama te ojačali svoju sigurnost i gospodarske interese u regiji“, rezimirao je predsjednik.

U svom drugom mandatu Josipović želi stvoriti Drugu Republiku: Hrvatsku koja je provela ustavne promjene i dovršila tranziciju, Hrvatsku koja će stajati uz bok najrazvijenijim društvima Europe. Promjena Ustava ne može Hrvatsku preko noći prebaciti iz socijalističkog u kapitalističko društvo. Pogotovo u situaciji kada poslijeratna Hrvatska podsjeća na Titanic. Svakim satom, zajedno sa svim obrazovanim, mladim i intelektualnim ljudima, tone još dublje. Mnogi smatraju da je Josipović u svojem četverogodišnjem mandatu bio samo pasivni promatrač tog ekonomskog i socijalnog propadanja.

Rijetke su bile njegove gospodarske inicijative ili kritike Vladi. Osim pitanja kako obična promjena Ustava može nabolje promijeniti sliku Hrvatske, ne može se izbjeći niti pitanje zašto do takvih ideja Josipović dolazi tek u predizbornoj kampanji. Josipović uzima zasluge za to što su mnogi političari i poduzetnici, koji su u društvu smatrani uglednima, završili iza rešetaka. Je li to baš njegova zasluga i je li to ta nova pravednost koju je Josipović tako zagovarao – procijenit će građani na izborima. Ako je, onda bi dio nove pravednosti trebale biti i sve češće lihvarske ovrhe, ljudi koji ostaju na cesti te toliko kritizirane predstečajne nagodbe.

Ipak, temeljno pitanje vezano uz Josipovićevu namjeru promjene Ustava trebalo bi biti ono tehničke naravi. Kako predsjednik misli promijeniti Ustav ako ga se može promijeniti jedino u Saboru, i to dvotrećinskom većinom ili referendumom za koji je potrebno prikupiti gotovo pola milijuna potpisa građana?

Promjena ustava možda se i dogodi, no korjenite promjene koje bi zaustavile ilegalnu privatizaciju i porast kriminala i korupcije – nisu se dogodile. Promjene su to na koje političke i druge elite očito još uvijek nisu potpuno spremne. Ivo Josipović se tim elitama u svom mandatu ipak nije uspio suprotstaviti, a čini se kako im se nije želio niti zamjeriti. On, ipak, poniženu, opljačkanu i usporenu Hrvatsku za četiri godine vidi kao državu koja djeluje po najvišim europskim standardima. U prve četiri godine to mu nije pošlo za rukom, no možda iz svojeg pravničkog rukava izvuče neki adut (s obzirom na predsjedničke ovlasti, to će mu uistinu i trebati) i Hrvatsku učini boljim mjestom za život.

„Naša diplomacija morat će prije svega služiti promociji ekonomskih i sigurnosnih interesa zemlje. Članstvo u EU-u, transatlantsko partnerstvo sa SAD-om i regionalna suradnja temeljne su i stabilne postavke naše vanjske i sigurnosne politike“, najavio je u svojem programu. Ivo Josipović se u drugom mandatu u vanjskoj politici planira osloniti na pomoć kompanija, vanjskopolitičkih suradnika i ponajboljih ekonomista.

U nadolazećem drugom krugu izbora građani Hrvatske moći će birati između dva kandidata. Jedan od njih pobjednik je prošlih predsjedničkih izbora. Želi pobijediti još jednom. U prvom krugu pokazalo se kako ga očekuje teži posao nego prije pet godina. Bit će to najbolji ispit njegovog mandata, ali i ozbiljnosti njegove protukandidatkinje. Josipoviću su mnogi predbacili što već gotovo godinu dana, o trošku poreznih obveznika, krstari Hrvatskom kako bi ostao predsjednik. Prava istina je, međutim, da to radi već četiri godine. Nije to samo Josipovićev krimen; mnogo toga može se pripisati i ulozi predsjednika. Građani Hrvatske moraju samo odlučiti je li aktualni predsjednik i o njima brinuo kao o svom imidžu. Je li opravdao njihovo povjerenje i jesu li mu ga spremni ponovno dati ili će ga pokloniti njegovoj protukandidatkinji?

Kako god bilo, drugi krug izbora uskoro dolazi u grad. Najuporniji će zauzeti svoje mjesto u koncertnoj dvorani zvanoj glasovanje te aplauzom izabrati najbolju skladbu. Hoće li to biti ona Josipovićeva ili su građani čuli i bolje? Možda im nakon toliko praznih nota sve zvuči isto. Preostaje nam samo čekati 11. siječnja kad koncert počinje.