Pozitivne priče o izbjegavanim zanatima
Jedan od čestih problema u Hrvatskoj je manjak pojedinih zanata. Što ukazuje da je problem u tome, što mnogi mladi izbjegavaju upisati strukovne škole. Učenici osnovnih škola vjeruju da im je zagarantirana bolja budućnosti ako pođu u gimnaziju, a smatraju da su strukovne škole rezervirane za osnovnoškolce sa slabijim ocjenama.
Uvrijeđeno je mišljenje da upisavanje takvih, za današnje prilike nepopularnih smjerova, zapravo i ne donosi neki prosperitet u budućnosti.
Da je realnost ipak nešto drukčija i da među zanatskim smjerovima itekako ima prosperiteta, prilike za brzo zapošljavanje te konačno dobre zarade, svjedoče nam naši današnji sugovornici.
Jedan od mojih sugovornika je mladi poduzetnik Teo Princip koji odlučno korača ka svojim snovima. Sa samo 20 godinu je otvorio svoj obrt za soboslikarske usluge. Teo je od jednog mladog, nesigurnog i neodlučnog dečka došao do samouvjereog i hrabrog poduzetnika. Ovaj put svakako za njega nije bio lak. Po završetku osnovne škole nije se moao pronaći ni u jednom zanimanju te je čak mijenjao 3 srednje škole dok nije našao onu pravu.
Prava je konačno bila Obrtnička i industrijska graditeljska škola u Zagrebu, a pravi smjer soboslikar – ličilac.
„Izabrao sam ovo zanimanje jer smatram da je ovo vrlo zanimljiv posao od kojeg svakako mogu dobro zarađivati, a i to je zanat koji nikad neće izumrijeti.“
„Sve ima svoje uspone i padove pa tako i moj posao. Bilo je jako malo posla za vrijeme karantene i početne situacije s koronavirusom, no vrlo brzo se sve vratilo na staro.“
Nakon godinu dana od otvorenja svoje firme kaže da je zadovoljan količinom posla, a i zaradom te laganim koracima korača u buduće poslovne suradnje. Kazao je kako voli raditi svoj posao jer je zanimljiv, a kaže da mu mnogi mu postavljaju pitanje: “Kako to ličenje zidova može biti zanimljivo?”
On im na to odgovara:
„Soboslikarstvo nije samo valjanje po zidovima, puno toga novog se može naučiti iz ovog zanimanja. Pod sastavni dio soboslikarstva spadaju i crtanje, slikanje, te razne zidne dekoracije i ukrasi.“
Naš drugi sugovornik ima malo drugačiju priču. Zove se Nino Jozić, ima 21 godinu i dolazi iz Velike Gorice. Završio je srednju Zrakoplovnu tehničku školu Rudolfa Perešina, smjer prometnik. Ovu srednju školu je odabrao zajedno sa svojim bratom vršnjakom, zbog blizine mjesta stanovanja.
Završio ju je, ali se ipak nije pronašao u tom zanimanju. Trenutno radi u firmi svoga oca koja se bavi svim građevinskim poslovima. Na moje pitanje zašto je odlučio svoje zanimanje prometnika, zamijeniti građevinarstvom kaže:
„Krenuo sam tim stopama zato što mi je otac u toj branši cijeli život, i cijeli svoj život sam ga pratio te me je naučio svakakvim stvarima vezanim za građevinarstvo.“
Posao na građevini mnogi mladi izbjegavaju, smatrajući ga prezahtjevnim i nevažnim, a upravo taj posao Nino iz dana u dan obavlja sa potpunom sigurnošću u svoju budućnost.
„Volim to što radim i znam da će mi koristiti u daljnjem životu, a što više naučim to će mi biti lakše u skorijoj budućnosti, a svakako se planiram zadržati jer vidim budućnost u tome.“
Kao poruku svim mladima i osnovnoškolcima koji se dvoume o svom upisu, poručuje:
“Upišite ono što volite, ja sam pogriješio s odabirom srednje škole, to nije utjecalo na moju budućnost, ali mogao sam više napredovati da sam upisao ono što sam trebao, a to je po svemu sudeći bila građevinska škola.“
Naslovna fotografija preuzeta s platforme Pixabay.
