Pouke prvog kruga predsjedničkih izbora: Geni kameni iznenadili tromog šampiona
S izborima je kao i sa sportom – morate svoju taktiku prilagoditi protivniku. Drugačije se igra nogomet protiv Brazila, a drugačije protiv Njemačke. Ali Josipović to nije znao.
Prije dugih pet godina borio se u drugom krugu protiv Milana Bandića, za mjesto koje je deset godina zauzimao Stjepan Mesić. Mesić i Bandić slični su političari; prikazuju se kao ljudi iz naroda, govore malo i to obično bude nešto efektno. Josipović je pričao dugo i dosadno, predstavio se kao antimesić i antibandić, kao kulturna i obrazovana osoba koju možete poslati u inozemstvo bez straha da će vas osramotiti jer se zna ponašati u društvu i za stolom.
Josipović je u izbore krenuo s velikom prednošću, rejtingom najpopularnijeg hrvatskog političara. Budući da je i Mesić za svoja dva mandata bio najpopularniji političar, čini se da taj rejting jednostavno dolazi s pozicijom na Pantovčaku – ništa ne radiš, smješkaš se i svi te vole. Tako uspavan Josipović krenuo je po drugi mandat. Da se opet poslužim sportskom metaforom, djelovao je kao tromi šampion u teškoj kategoriji koji se gega ringom i čeka da prođe petnaest rundi, siguran da će pobijediti na bodove.
Ali sada mu protivnici nisu bili Mesić i Bandić nego Kolinda Grabar-Kitarović i Kujundžić. Budući da su oboje obrazovani i kulturni, a i djeluju kao mogući predsjednici, Josipovićeva taktika nije djelovala. Unatoč tome, objavljujući svoju predsjedničku kandidaturu, Kolinda Grabar-Kitarović rekla je da je „žena iz naroda“ i da je odrasla na kamenjaru gdje se igrala s poskocima.
„Iako sam žena, i ja imam gene kamene“ – to je bila poruka glasačima koju su oni očito shvatili. Kujundžić, koji je govore počinjao s „Hrvatice i Hrvati“, koji je govorio o ujedinjenju „domovinske i iseljene Hrvatske“ kao i o „hrvatskoj pomirbi“, pokušavajući utjeloviti Tuđmana – slabo je prošao; njegova komparativna prednost da je muškarac nije se osobito dojmila desnice.
Kolindu Grabar-Kitarović su njezini savjetnici za PR dizajnirali kao Margaret Thatcher – ali naš hrabri borac protiv poskoka nema dovoljno zloće i žestine da utjelovi Željeznu Lady. No Kamena Lady, to je već nešto drugo. A Josipoviću za pobjedu treba ništa manje od knockouta…
