Post demokratsko stanje i simulacija demokracije
Od kad je britanski sociolog Colin Crouch objavio provokativnu knjigu Postdemokracija (2003.), ne prestaju rasprave oko njegova uvida u stanje demokracije u globalno doba . U diskursu o post demokraciji i post demokratskom stanju Jens-Christian Rabe piše o zaokretu prema „elitističkoj demokraciji“. Dirk Jörke kazuje o „difuznom dobu preokreta“ , kao dijagnozi vremena u zapadnim društvima , dok je Chantal Mouffe mišljenja da su iza „ fasada formalnih demokratskih načela privilegirane elite zapravo preuzele kontrolu “ , dok se gubitak legitimacije demokratskih institucija pokazuje preko „depolitizacije“ demokracije ili demokracije bez demosa. I tako dalje ! (Rasprava se može vidjeti u tematu Postdemokratie : Aus Politik und Zeitgeschichte. 1–2/2011 )
Što se dogodilo s demokracijom na prijelazu stoljeća ? Kako ju je moguće razumjeti u post moderno doba ?
Razumijevanje demokracije u post moderno doba ne moguće je bez uvida u promjenu društvene paradigme. Valja napomenuti da je demokracija proizvod prve (političke) modernizacije svijeta. Promjenom društvene paradigme odnosno prijelazom iz industrijskoga u globalno informacijsko društvo , promijenila se i konfiguracija demokracije u doba globalizacije . Premda se radi o jednom te istom entitetu političke modernizacije, demokraciju se mora promatrati u posvema novom okviru post modernih društava , dakle , u kontekstu post modernog stanja. Metoda opisa tog stanja je post demokracija. Ona ima weberijansku funkciju opisa demokracije u potpuno novoj konfiguraciji globaliziranoga svijeta . Teško je to stanje i izraziti u pojednostavljenom sintetičkom obliku. Nije to stanje ne demokracije , to je neko novo aberativno i krizno stanje demokracije, s dominacijom moćne manjine kojega ćemo omeđiti s nekoliko bitnih markera. Prvi je kolonizacija demokracije od strane ekonomije , s napetošću nacionalne demokracije i globalne ekonomije. Drugi je marker kolonizacija politike i demokracije od strane medija , i treće je kolonizacija od strane PR industrije, ili „kako su jahači magle zavladali svijetom „? K tomu se može pridodati teza o depolitizaciji demokracije , i demokraciji bez demosa .
Diskurs o post demokratskom stanju u kojoj su se našle konsolidirane i polu konsolidirane demokracije u svijetu i EU , uz naznaku da je u Hrvatskoj polu konsolidirana demokracija u post demokratskom stanju , temelji se na razumijevanju globalnih procesa i aktera , koji su demokraciju u post moderno doba doveli do razine njezina sužavanja i minimalizacije , čak i do mržnje o čemu piše Jacques Rancière . Dogodilo se to poremećajem ravnoteže moći u korist manjine ili oligarhije. S druge strane zamjetna je niska razina reprezentacije interesa građana od strane vlada i parlamenata , sve veća sprega stranaka , parlamenata i vlada s globalnim moćnim igračima kao što MMF,Svjetska banka , WTO i agencije za procjenu kreditnog rejtinga. Riječ je o stvaranje moćne simbiotičke interesne strukture „neoliberalnog konsenzusa“ , s naznakama napetosti i sukoba demokracije i kapitalizma . Reakcija na post demokratsko stanje osjećaj je razočarenja građana da utječu na promjene . Uočavajući post demokratsko stanje britanski sociolog Colin Crouch kaže:“ Moja je teza da se sve više krećemo prema post demokratskom polu , a to objašnjava raširen osjećaj razočaranja i nezadovoljstva razinom sudjelovanja i odnosa između političke klase i mase građana u mnogim , možda i najvećem broju razvijenih demokracija.“ Koncentracija moći kod političke klase ili oligarhije generira velik utjecaj ovog sloja , dekonstrukciju ili nestajanje srednjeg sloja i razočaranje društvenih masa u poredak parlamentarne demokracije, koje smatraju da politički odabrani zastupnici više ne zastupaju njihove interese ,ili ako to čine ,onda čine na minimalnoj razini. Stoga je uslijedio pad povjerenja u političku reprezentaciju ,elite ili oligarhiju ili snižavanje političke legitimacije koju uživaju pripadnici političke oligarhije. Njoj izbori ( minimalna demokracija) služe samo za demokratsko legitimiranje odnosno simulaciju demokracije. U simulaciji demokracije izborna kampanja strogo je kontrolirana predstava ili političkih spektakl. Valja sada skrenuti pozornost na pitanje diskusije u post demokratskom stanju minimalne liberalne demokracije .
Diskusija bi u demokraciji trebala biti srce demokracije. Ako i postoji diskusija, strogo je simulirana i kontrolirana . Zbog komercijalizacije medija površna ili čak ukinuta. Radi se o mekoj kontrole mišljenja i ponašanja . Propast političke komunikacije tj. rasprave pod utjecajem „reklamne industrije“, masovne kulture i u širem smislu društva spektakla , još je jedna od oznaka post demokratskog stanja. Što se neutralizacije političkog antagonizma u društvu tiče , potonji se odvija različitim tehnikama disperzije pozornosti građana i fragmentacije političkih aktera u poslije izbornom razdoblju , uz „zadržavanje institucija liberalne demokracije“. Diskusiju koja bi na komunikativnoj razini trebala biti mehanizam funkcioniranja i održavanja demokracije , zamijenili su pseudo događaji i spin demokracija. Potonja odvraća od biti stvari skrećući pozornost javnosti na sporedni kolosijek. Ispražnjenost demokracije pokazuje se u različitim političko marketinškim trikovima „mjerenja demokracije“ ,koja se mjerenja svode na rejtinge stranaka i političara , pa se onda može govoriti i o rejting demokraciji baziranoj na kvantitativnim pokazateljima stanja aktera na političkom tržištu , bez ikakvih kvalitativnih sadržajnih obilježja politike i političkoga. Demokratska politika ispražnjena je od sadržaja. Post demokratsko stanje je stanje depolitizirane demokracije i demokracije bez demosa .
To post demokratsko stanje obilježavaju dosada ,frustracije i razočarenje mnoštva i veća zainteresiranost gornjih slojeva/oligarhije za politiku i simulaciju demokracije. (Politička) oligarhija ili mašina simulira demokraciju radi zadobivanja demokratske legitimacije. Simulacija demokracije nije ništa drugo do li konstrukcija hyper zbilje posredstvom tehno znanosti i tehno kulture , koja uz pomoć pokretnih slika i minimalnog uglavnom zatupljujućeg infantilnog teksta, stvara dojam da živimo ono što zapravo uopće ne živimo , a ne živimo jer toga zapravo nigdje nema. Možda tek živimo Hollywood demokraciju ?
