“Oni” su pobijedili!

Hvali mi se jedan prijatelj da su u nedjelju „oni pobijedili“. Oni? Iskreno sam iznenađen. Nisam znao, čak ni sumnjao, da je on fan formalnog pobjednika, inače aktualnog predsjednika. Provjeravam: nije! Nervira ga slatka vodica koju aktualni škropi svuda kuda prolazi. A i više voli pržene lignje od kuhanih. Znači, to nisu „oni“.

Dakle, on je dosad bio pritajeni ljubitelj stvarne dobitnice prvog izbornog kruga, koja je netom otkrila da bi jako rado lupala šakom po stolu. Provjeravam: nije! Nervira ga stalo busanje nje i njenih u onemoćala i opustošena hrvatska prsa.

Onda je on istinski fasciniran studentom koji mucavo reproducira pamflete iz prašnih anarhističkih glasila, milozvučne za prazne džepove i blokirane račune? Provjeravam: nije! Nerviraju ga nadobudni mladci koji imaju strašno važne papire i ultrapovjerljive spoznaje o burlesknim teorijama zavjere.

A možda je on pritajeni mazohist, koji se pali na grandiozni neuspjeh najveće Hrvatine iz prvoga kruga. Provjeravam: nije! Nerviraju ga oni koji bi zbog viška taštine i manjka talenta htjeli biti „očevi nacije“ i koji bi nas po vlastitoj mjeri iznova dijelili na krive koji su pravi i prave koji su krivi.

Tko su, onda, „oni“? I to pobjednički „oni“! Tek tada shvaćam. Točno je rekao. Doista su „oni“ pobijedili. Vrlo uvjerljivo. Već u prvome krugu. Bez i jedne uložene kune, bez i jedne sekunde na televiziji, bez ijednog zakupljenog kvadratnog centimetra u tiskovinama, bez i jednog plakata, makar i onog A-5 za poštanske sandučiće. Ostvarili su enormni uspjeh bez ijedne izgubljene sekunde vlastitog vremena, bez ijedne izgubljene kalorije u vlastitom tijelu, čak i bez ijednog podražaja u vlastitom mozgu. Fascinantno. Nemjerljivo. Genijalno. Patent je to koji bi im mogao osigurati silno bogatstvo i svjetsku slavu.

„Oni“ su oni koji nisu izašli na izbore. „Oni“ su oni koji su izbor prepustili onima drugima, onima koje oduvijek smatraju intelektualno inferiornijima, čitaj glupljima, od sebe samih. „Oni“ su oni koji se užasavaju nad spoznajom da su oni drugi navučeni da se po ružnom zimskom vremenu vucaraju po izbornim mjestima i pritom se još moraju i ponižavati identificiranjem uz osobne iskaznice. „Oni“ su oni koji ne mogu vjerovati da oni drugi vjeruju da ustavna odredba o aktivnom i pasivnom izbornom pravu nije vrhunska obmana. „Oni“ su oni koji će sutra bit iskreno zgroženi koga su to oni drugi, mutavi i slijepi, izabrali da nas vode. „Oni“ su oni koji će, duboko  zgroženi i razočarani onima koji sjede na dva zagrebačka brežuljaka, sutra početi pakirati kufere da bi trajno otišli tamo gdje građani biraju one koji iz predvode. „Oni“ su oni kojima su oni drugi za sve odgovorni, kako se od silnog samozadovoljstva ne bi suočili sami sa sobom. „Oni“ su, zapravo, najbolje biračko tijelo onih najlošijih od nas koji su se odlučili žrtvovati da bi nas poveli u bolji život. Vlastiti.

Ovih se dana jedan iz kategorije „onih“ na vrlo čitanom portalu pohvalio kako je pred svojim biračkim mjestom, nedostojnim njegova posjeta, promatrao svoje sugrađane koji su tu poslušno cirkulirali. Podijelio ih je na samo dvije grupe. U jednoj su bili oni koji tu moraju biti zato što žive od države i boje se da se tu ništa ne promijeni, a u drugoj oni koji od države traže ustupke i potpore da bi istu tu državu mogli još uspješnije pljačkati. Ispada da su „on“ i „oni“ jedini principijelni i pošteni Hrvati. Ako je tako, raseljavanje treba ubrzati.

Tekst je uz dozvolu autora prenesen iz Glasa Podravine i Prigorja