Ni Ivu ni Kolindu ne zanima većinska Hrvatska

Nedjeljni predsjednički izbori potvrdili su i dodatno naglasili ono što većina Hrvata već godinama misli, a to je da su izbori – bili oni lokalnog, parlamentarnog ili predsjedničkog karaktera – samo forma demokracije, nikako i njezin sadržaj.

Niti činjenica da se radilo o najamerikaniziranijim izborima u novijoj hrvatskoj povijesti ne čini razliku. Kandidati su preuzeli – umjereno – tek scensko pop blještavilo, a ono najbitnije – sadržajno – nisu ni pokušali načeti.

Pitate li prosječno informiranog građanina-glasača kakve su to ustavne promjene koje nudi Ivo Josipović, siguran sam da točnog odgovora nećete dobiti. Uvjeren sam da građanin-glasač neće znati nabrojiti niti neke osnovne smjernice u programu Kolinde Grabar-Kitarović, kao ni načine na koji Ivan Sinčić namjerava u Hrvatsku vratiti milijarde zamračenih kuna, a Milan Kujundžić lustracijom se obračunati sa samim đavlima hrvatskog pretvorbenog pakla.

Međutim, politički establišment je u velikoj zabludi ako smatra da građanima nije bitan sadržaj jer većinska Hrvatska, ona koja na skoro svim izborima prelazi 50 posto, misli da je sadržaj itekako bitan. U nedjelju je toj većinskoj Hrvatskoj veći gušt bio razgrtati snijeg, maratonom blagdanskih filmova mrtviti stražnjicu ili nakon odojka i francuske samo zuriti u plafon. Bio im je to daleko veći gušt od, primjerice, odlaska na biračko mjesto i zaokruživanja manje lošeg kandidata.

Kažu neki da mi, koji smo nedjelju proveli uživajući u toplini doma – nemamo pravo kritizirati, a pogotovo to nemaju oni koji su glasačke listiće ukrasili likovima iz Disneyevih i Marvelovih stripova ili oni vulgarniji koji su jedva dočekali pokazati svoju vještinu risanja muških spolnih organa. Rekao mi je jedan od neslomljivih građanina-glasača da, ako crtaš kur.., onda ćeš kur.. i dobiti! Nije da je nešto promašio u svojem opažanju, no ja bih dodao da je velika vjerojatnost da ćeš ga u Hrvatskoj dobiti u svakom slučaju, imao ti talenta za izležavanje, crtanje ili zaokruživanje zadanih rednih brojeva.

Govorimo li o sadržaju njihovih programa, nekako sumnjam da će se nešto bitno promijeniti u sljedećih desetak dana kampanje dvoje kandidata koji su izborili drugi krug predsjedničkih izbora. Očekujem ipak nešto žešću napadačku verbalnu paljbu, prije svega stranačkih baza oba kandidata, a potom i Ive i Kolinde. Tim više što je i Ivo Josipović svojim postizbornim govorom za 180 stupnjeva okrenuo dotadašnju pomirljivu retoriku te krenuo na protivnicu njezinim oružjem.

Ivina i Kolindina postizborna gramzljivost za Sinčićevim ionako apolitičnim glasačima totalno je promašena te potvrđuje kako oba kandidata zapravo ništa ne očekuju od većinske Hrvatske. Umjesto da svojim programima zaintrigiraju one kojima je milije ostati kući, oni opet ne propuštaju pokazati svoju bezosjećajnost prema dva i više milijuna Hrvata.

Bojim se da će i ovaj put o sudbini četiri i pol milijuna Hrvata odlučiti manje od 30 posto njezinih stanovnika, kao i kad nas je prije tri godine tek 1,3 milijuna udalo za Europsku uniju ili kad je prije godinu dana 946 tisuća građana brak definiralo isključivo zajednicom žene i muškarca.