Nashi – produžena ruka Putinovog carstva
Nakon ekonomske katastrofe iz devedesetih i odlaska pijanog Jeljcina s ruskog trona, Vladimir Putin je Rusima vratio izgubljeni ponos. Obračunao se s oligarsima koji su prethodno privatizirali većinu prirodnih resursa, Rusima je zbog rasta cijena nafte otvorio vrata Zapada te je omogućio ulaz strane robe. Rusi su prigrlili materijalizam, a Moskva je poprimila izgled bilo koje druge američke ili europske prijestolnice. Rusi danas voze strane marke automobila, hrane se u stranim lancima brze hrane i oblače se u stranim shopping centrima. Novo uspostavljena elita ponovno odlazi na godišnje odmore.
Ipak, nije sve tako ružičasto u Majci Rusiji. Putin se, naime, obračunao sa svima koji su u pitanje dovodili njegovu vladavinu. Mihail Hodorkovski je osnivač Jukosa, najveće ruske naftne kompanije, a 2003. je osuđen na deset godina zatvora. Njegova krivica? Tijekom televizijske debate s Putinom optužio je Kremlj za korupciju. Istih godina vlast se počela obračunavati s elektroničkim i tiskanim medijima. Vlasnička struktura neovisnih medija koji su procvjetali tijekom Jeljcinovih mandata zamijenjena je Putinovim pobornicima. Zbog velikog broja (uglavnom neriješenih) ubojstava medijskih djelatnika, Rusija nosi status jedne od najopasnijih država svijeta za novinare. Dotad nefunkcionalne službe sigurnosti pretvorene su u vrlo moćne aparate za ušutkivanja, progonstva i uhićenja, a lord protektor Putin iz Kremlja nadgleda sve odluke u zemlji.
Stanje se dodatno pooštrilo 2004. i 2005. godine kada su u dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza izbile takozvane Obojene revolucije. Suočen s paranoičnim strahom od širenja proameričke demokracije na ruski teritorij, Putin je učvrstio svoju autokratsku vladavinu. Takav razvoj situacije otvorio je put za stvaranje novih pokreta mladih, potpomognutih od strane Kremlja. Pokret mladih Nashi je s radom započeo 2005. godine, a glavnim ciljem organizacije je proglašeno sprječavanje protesta za promjenu režima. U trenutku stvaranja pokreta u Rusiji nisu postojale šanse za ponavljanjem ukrajinskog scenarija (Narančasta revolucija). Putinova stranka Ujedinjena Rusija nikad nije bila moćnija, a on sam je uživao veliku popularnost u anketama. Ipak, vlast je započela s vrlo velikodušnim financiranjem Nashija, a broj njihovih pobornika naglo se počeo povećavati.
Iako se predstavljaju kao nacionalistički i antioligaristički pokret, Nashi je u stvarnosti puno bliže Putinovoj privatnoj vojsci. Nashi ili, u vrlo spretnom prijevodu na hrvatski – Naši – samim svojim imenom jasno odaju svoju prirodu. „Svi koji nisu s nama su protiv nas“, izjavio je jednom prilikom njihov pokrovitelj Putin, a više od stotinu tisuća članova pokreta taj moto vrlo doslovno primjenjuje. Fašistima i liberalima smatraju sve koji izlaze na ulicu kako bi se izborili za promjene, a ujedno ih označavaju najgorim neprijateljima. Rat je objavljen Udrugama civilnog društva i aktivistima, a njihovo djelovanje vrlo strogo nadziru policija i tajne službe. Kao svojevrsni nasljednici KGB-a, aparati za državnu sigurnost su proširili definiciju izdajnika države. Lojalnost je ponovno postala temeljna vrijednost ruskog društva, a Nashi su i više nego odani trenutnom režimu. Naravno, razlog tome ne leži u pukom domoljublju.
Prema istraživanju Jamesa Jonesa, BBC-evog redatelja dokumentarnih filmova, prosječni član Naših ne dolazi iz urbane Moskve niti mu je rođenjem osigurana blistava karijera. Štoviše, pobornici pokreta uglavnom dolaze iz zabačenih i udaljenih regija Rusije, a na učlanjenje su ih potaknuli moć i ugled koje bi mogli ostvariti. Istina je da velik broj njih fanatično idealizira lik i djelo Putina te u njemu vidi spasitelja Rusije, ali visoki položaji i novac svakako su im privlačniji. Čini se da će pokret, dokle god im najviši državni službenici obećavaju beneficije od članstva, biti itekako aktivan.
Iako im je u početnim godinama svrha bila poprilično nejasna, nakon Putinove treće inauguracije 2012. godine njihov razlog postojanja poprilično se iskristalizirao. Oni u stanju pripravnosti iščekuju bilo kakvu političku destabilizaciju ne bi li nastojali izgladiti situaciju. Dok aktivisti bivaju zatvarani i proganjani, a državne službe nadziru ljude koji nisu počinili nikakav zločin samo kako bi saznali što oni rade, Nashi ostaju nedodirljivi. Direktno se suprotstavljaju svim protivnicima režima i ne bivaju sankcionirani. Oleg Kashin je bivši istraživački novinar nekad neovisnih novina Kommersant. Njega su, nakon što je u članku kritizirao Putina, nepoznati počinitelji pretukli gotovo do smrti, a sumnja se da je u incident bio uključen Vasily Yakemenko, nekadašnji vođa Naših. Isti pokret je u nekoliko navrata pokrenuo antikampanju usmjerenu uglavnom na američke i britanske ambasadore. Nashi možda jesu gomila naivne mladeži, ali činjenica je da drže vlast u svojim rukama.
Danas u Rusiji vrijede novi amandmani na zakone o javnim okupljanjima, državno tužiteljstvo može goniti koga god poželi, a sigurnosne službe koriste sovjetske tehnike zastrašivanja. U takvoj klimi Nashi uživaju potpuno podršku vlasti, pa ne iznenađuje njihova sličnost s Komsomolom, nekadašnjim pomlatkom Komunističke partije SSSR-a. Prozvati Rusiju SSSR-om 2.0 bilo bi pretjerano, ali okarakterizirati je paranoičnom autokracijom koja počiva isključivo na volji jednog čovjeka – nije. U takvom ozračju, Nashi u Putinovim očima nije tek puki pokret mladih, već dobro potrošen novac.
