Mirisi, zlato i Marko Marulić!

Gradovi se natječu u tome koji će imati više ukrasa. Zagreb najčešće pobijedi jer glasa sam za sebe, a ako se s time ne složiš, onda si protiv Hrvatske, Bandića, Gotovine i Thompsona. Dakle, nisi pravi ‘rvat. Sve je postalo – ritual. Moraš posijati pšenicu za ispod bora. Kada dođeš kod susjede, moraš joj napomenuti da je tvoja pšenica veća. Ako susjeda radi šest vrsta kolača, ti ćeš raditi sedam. Ako je susjedov bor visok četiri metara, tvoj je pet.

Hrvatska se smatra katoličkom državom. Većina ljudi broji dane do Božića. Sve ide ko po špagi: slavi se Sveti Nikola, sije se pšenica, biraju se pokloni, kupuje se božićno drvce, nabacaju se ukrasi po kući, peku se kolači, gleda se Sam u kući 35, ide se i na polnoćku – i svi su sretni. Je li sve tako idealno za vrijeme Božića?

Kako bi sve proteklo po običajima, novine nas bombardiraju toplim ljudskim pričama o obiteljima koje žive u lošim uvjetima baš za vrijeme Božića. Ljudi volontiraju u pučkim kuhinjama, poklanjaju odjeću, hrane potrebite i daju potrepštine za bolji Božić. Zašto obraćamo pažnju na siromaštvo samo za vrijeme blagdana, a tijekom godine sve to ignoriramo? Blagdanski nas duh darivanja možda napusti nakon što dobijemo račun za struju za sve uključene lampice…

Već i vrapci na grani znaju da je Božić postao komercijalan. Reklamama nas tjeraju na kupnju ukrasa, darova i ostalih nepotrebnih stvari. Jer, ako volimo nekog, najbolje ćemo to pokazati kupnjom skupog poklona.

Tako pokazujemo i ljubav prema Isusu. Blagoslov kuća postao je privilegija za one najimućnije. Ako ne želiš umrijeti u mukama u vječnom ognjištu, podmiti svećenika s 500 kuna i on će ti blagosloviti kuću. Kako ne bi došlo do zabune, u manjim općinama Karlovačke županije svećenici redovito ispostavljaju cjenik usluga, no račun je uvijek negdje izgubljen. Čuvaju se šume i štedi se na papiru. Kruže i priče da u jednoj od verzija Biblije nisu doneseni mirisi, zlato i tamjan, već portret Marka Marulića na komadu papira.

Uživa se u trenutku. Baš kao da Božić traje cijelu godinu. Onda odjednom dođe hladan šamar na naplatu – siječanj. Doba novogodišnjih odluka kojih se nitko neće držati. Doba depresije zbog potrošenog novca. Ali, bez brige, sad je sve u pola cijene i na akcijama; ako se osjećate depresivno zbog novca, kupite si nešto što će vas razveseliti!

Sve je to dio običaja. Nema smisla mrziti Božić. Sami smo krivi za komercijalizaciju jer smo dopustili da nas povuče u svoje blještave okvire pravilnog slavlja. Kada nema konzumenata, nema ni ponude. Uvijek je tu opcija – „ne“. Iako bi mnogo ljudi htjelo prespavati ovo ludilo, to je jednostavno nemoguće. Baš kao odgoda budilice svakih pet minuta – nećeš se ustati, no znaš da će ponovo zvoniti.