Ispitna predstava studenata preddiplomskoga sveučilišnog studija Gluma i mediji u Rijeci

Nakon dviju ispitnih predstava – Kiklopa Ranka Marinkovića (održanog u prvom semestru) i Velikoga smiješnog rata (završnog ispita drugog semestra) – izvedena je Sofoklova Antigona, ispit trećeg semestra iz kolegija Gluma 3. Izveli su je studenti druge godine pod mentorstvom prof. Rade Šerbedžije i doc. Lenke Udovički, uz pomoć asistentice Jelene Lopatić. Izvedena je u nedjelju, 22. veljače, u riječkoj dvorani Filodrammatica.

Za komponiranje glazbe zaslužan je prof. Nigel Osborne, za korepeticiju Valnea Žauhar, a za scenski pokret Ivana Kalc. Kostime je izradila Ivana Butković, studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. U predstavi je korišten jedan dio teksta u prijevodu Kolomana Raca, a drugi u prijevodu Lade Kaštelan.

U predstavi igraju Frano Barunčić, Ella Bogadi, Nika Ivančić, Lovro Ivanković, Lara Lalić, Nika Levak, Jurica Marčec, Emir Mulalić, Marina Musulin, Nikola Nedić, Maja Ožegović, Mirta Polanović, Tena-Antonija Torjanac i Tijana Trošelj.

„Antigonu smo sveukupno radili dva mjeseca, a intenzivno posljednjih mjesec dana. Bilo je jako teško jer je grčka tragedija zahtjevna zbog govora, načina govora i prenošenja emocija. Osim toga, težak je i tekst, a samim time teže ga je prenijeti publici“, kaže Jurica Marčec, student druge godine studija Gluma i mediji.

„Najprije smo na neki svoj način trebali usvojiti tekst, i to kroz improvizacije. Posljednjih mjesec dana iznosili smo svoje ideje te smo započeli s osmišljavanjem scenografije. Ideje studenata bile su najvažnije, a onda su to njegovali profesori. Prilagodili su put kojim se trebamo kretati s obzirom na naše osobnosti“, nadodao je Jurica.

Predstava je izvedena u velikoj i scenski zanimljivoj dvorani koja je studentima pružila mnoge izvedbene mogućnosti. Početak predstave započinje pjesmom kora koji se nalazi na balkonu, a na sceni se nalaze paravan i dvije maske, što je izgledalo izuzetno upečatljivo.

Prva scena sadrži dijalog Antigone i Izmene. One na lice stavljaju maske – jedna crnu, a druga bijelu. Jednako tako su i odjevene kako bi se prikazala suprotnost.

Većina ih se našla u igranju dvaju likova Antigone i Izmene, odnosno Hemona i Kreonta. Tako su izmjenjivali uloge te se poigravali tekstom, pokretom i emocijom iz scene u scenu – svatko na sasvim drugačiji i zanimljiv način.

„Ja sam igrao dva lika koji su najveće suprotnosti – Hemon i Kreont. Profesori su željeli da ispitamo dvije krajnosti igrajući dva karakterno suprotna lika. Bilo je zanimljivo ići iz jedne u drugu scenu – iz lika u lik – u razmaku od 15 minuta. Mislim da je to čar glume i ja sam jako zadovoljan. Lijepo je bilo igrati i nadam se da mi to nije prva i zadnja tragedija u životu“, zaključio je Jurica.

Vrlo su važne bile dikcija i glasnoća, i to zbog zahtjevne akustičnosti velike dvorane, ali i zbog heksametra, forme grčke tragedije, koji je trebalo točno, jasno i emotivno prenijeti.

Mirta Polanović objasnila nam je kako je rad na predstavi Antigone bio dugotrajan i vrlo zahtjevan proces. Kaže kako je trebalo naći neku dubinu, i to bez pretjerivanja i preglumljavanja, te kako je svaki segment trebao biti emocionalno jasan. Svidjelo joj se što su im profesori dali priliku da samostalno saznaju neke stvari, da sami budu svoji režiseri te da sami kreiraju scene. Kaže kako je to teži, ali za glumce puno značajniji put.

„Što se tiče Antigone kao lika, dugo mi je trebalo da shvatim da je ona s jedne strane krhka. Barem sam je ja tako postavila. Međutim, tijekom dijaloga u prvom činu u kojem od Izmene traži pomoć i potporu jer nije sigurna u svoju odluku, ona se mijenja. Kroz Izmenin odgovor postaje sve sigurnija. Moglo bi se reći da iz nje intuitivno izlazi ta potreba i da njome vlada neka veća sila koja joj pomaže da ona izvrši svoj čin. Antigona je moćna, ali je u nekom smislu čak i luda“, naglasila je Mirta kojoj je Antigona stalno bila u glavi, pa ju je često analizirala i o njoj razmišljala.

Iako je zahtjevna i traži veliku pozornost i koncentraciju jer se svaki student trebao prikazati u svom liku, predstava je scenski i prostorno zanimljivo izgrađena i osmišljena. Svaki lik je detaljno i opširno razrađen, a odnosi su dublje analizirani. To se na sceni vrlo jasno iščitavalo, a emocije su bile vrlo izražajno prenesene publici.

U ispitnoj izvedbi studenti su, odlazeći u krajnost i različitost likova, mogli pokazati svoje vještine, stečena znanja, uložen rad te svoje mogućnosti, i to uz malo scenografije i rekvizita, u velikom i zahvalnom prostoru koji im je, između ostalog, pružio veliku slobodu.

„Kolege su super! Mislim da je svatko od nas vrlo napredovao. Osobno sam jako uživala u vježbama kora koje su bile vrlo značajne za ovaj proces. Općenito, mislim da je sve te vježbe potrebno raditi iako treba puno koncentracije“, kaže Mirta koja kaže kako joj je divna suradnja između kolega. Smatra da su konačno dosegnuli lijepu razinu komunikacije – i to kao kolege, glumci i prijatelji – te da je posebno vidljiv razvoj zrelosti. Dodaje kako je ponekad u radu potrebno dozirati stvari, a do tog je zaključka došla radeći scenu Antigone i Kreonta s kolegom Nikolom Nedićem. Vrlo su brzo došli do određene zadovoljavajuće razine nakon koje su imali potrebu da scenu grade još više. Nikola Nedić rekao nam je kako je tijekom vježbanja scene s kolegicom pronašao vlastiti lik te kako mu je to puno pomoglo. Kaže kako se i ona izvrsno snašla u liku.

„Ja sam zapravo jako zadovoljna svojim radom, a prvenstveno radom kolega. Mislim da sam podosta naučila i spoznala. Osvijestila sam mnoge stvari o sebi, u ovom slučaju govor koji je vrlo bitan“ zaključila je Mirta.

U razgovoru s Juricom otkrili smo kako je Rade Šerbedžija Antigonom htio napraviti veliku suprotnost prethodnom ispitu – predstavi „Veliki smiješni rat“ koja je nastala je na temelju tekstova Licemjer i Rat, pisama Carla Goldonija u prijevodu Daše Bradičić, dijelova romana Jebo sad hiljadu dinara Borisa Dežulovića te pjesme Legenda o mrtvom vojniku Bertolta Brechta.

„Ta predstava izvedena je u HKD-u na Sušku, a ostavila je jako dobar dojam riječkoj publici. Dobili smo poziv da igramo predstavu u Varaždinu, Požegi, Zadru i Puli, što je sve još u realizaciji. Dobili smo čak i pozive iz Slovenije i Italije te poziv na Dioniz koji se održava krajem ožujka“, kaže Jurica.

Studenti su nam rekli kako će Antigonu ponovno igrati početkom ožujka. Iskazali su zadovoljstvo odrađenim ispitom, a to su im potvrdili i profesori Rade Šerbedžija i Lenka Udovički te asistentica Jelena Lopatić. Nadodali su da se vesele daljnjim i budućim glumačkim zadacima.