Hvala, gospodine Šlabek!
Još u osnovnoj školi učili su nas da se uzgajaju biljke ili životinje, a ljudi da se odgajaju. Istina, nekad znamo biti osjetljivi kao mimoze ili zbunjeno gledati kao tele u šarena vrata, ali to ne daje za pravo gospodinu Šlabeku da svoj tekst na regionalnim stranicama Večernjeg lista od 25. listopada prošle godine završi rečenicom: „Neka nas gospođa Vesna Želježnjak trpi barem još tri godine, dok ne izrastu pravi novinari, koje o gradskom trošku uzgaja na Medijskom sveučilištu.“
Gospodine Šlabek, sa studentima novinarstva, medijskog dizajna te smjera poslovanja i menadžmenta u medijima na Koprivničkom sveučilištu radi se svašta, samo ih se ne uzgaja. Novinarski nos koji Vas je zasigurno mnogo puta odveo do najzanimljivijih, najuzbudljivijih, najčudesnijih priča koje ste napisali tijekom svog novinarskog staža i za koje ste nerijetko bili i nagrađivani, ovog puta očito je zakazao. Inače, možda bi Vas odveo na kolegij „Pisanje vijesti“ koji se sluša na prvoj godini i gdje studenti, osim što uče, moraju znati i prepoznati pet osnovnih novinarskih pitanja koja čine vijest i kao takvu je napisati.
Na kolegiju „Novinarska radionica“ svoje znanje i vještine pisanja učili su i brusili pišući reportaže, kolumne, komentare, dok su se sa svega nekoliko mjeseci studiranja prvi put oglasili i u eteru lokalnih radio-postaja, svladajući strah od mikrofona, poštujući rokove, novinarske žanrove, a nadasve novinarsku etiku. Ovih dana možete ih vidjeti kako sa kamerama i mikrofonima snimaju svoje prve reportaže. Nitko ih nije štedio, bačeni su u vatru i kao takvi odlično su se snašli, a sve s ciljem da kad izađu s ovog fakulteta budu kompletne osobe koje će se u svojim budućim redakcijma znati snaći u svakoj prilici, ne blateći pritom svoje kolege, ne objavljujući informacije koje nisu provjerene, koje će slušatelji, čitatelji i gledatelji prepoznati već po samom njihovom rukopisu i koji će se svojim argumentima te znanjem znati suprotstaviti uredniku ili vlasniku medija kojima je jedini interes profit.
Možda, gospodine Šlabek, da ste i Vi krenuli od osnova novinarstva, ne bi stranice regionalnog izdanja cijenjenog Večernjeg lista koristili za javni obračun s gradonačelnicom Koprivnice. Ne na stranicama regionalnih vijesti gdje čitatelj očekuje da će novinar prenijeti informaciju, a ne svoje mišljenje. Dakako da prema Kodeksu časti hrvatskih novinara iznošenjem vlastitog i kritičkog stajališta u traganju za istinom sudjelujete u stvaranju javnog mnijenja, ali nemate pravo nametati svoje mišljenje. Za to postoje razni blogovi ili kolumne koja se od drugih oblika novinarstva razlikuje u tome što je uređivana od strane autora, i kao takva sadrži izričito mišljenje i autorove gledište na neku aktualnu temu.
S druge pak strane gospodin Šlabek se iz mjeseca u mjesec trudio negativno pisati o Medijskom sveučilištu. Naslovima poput: „Medijsko sveučilište u Koprivnici osnovano na rubu kriminaliteta“, ili „Imaju navalu studenata, a još nisu našli ni jednog profesora“, ili „Prijava Uskok-u zbog integracije Medijskog sveučilišta i VELV-a“ zasigurno je privukao pažnju brojnih čitatelja, a možda i osigurao veću prodaju novina. Što mu je trebao onda onaj „fini intervju u rukavicama“ s tada još privremenim rektorom Medijskog sveučilišta Marinom Milkovićem koji je objavljen potkraj 2012. godine. Nit’ smrdi, nit’ miriši – rekli bi naši stari.
Fina, pristojna pitanja bez imalo napadanja, zapitali bi se neki: „Pa je li Šlabek zaista autor ovog intervjua?“ Sva ona silna napadanja na Medijsko sveučilište, na profesore i ostali kadar koji tamo radi – jednim intervjuem pala su u vodu. Možda je to bio zadatak koji je dobio od urednika, no spada li Šlabek među poslušne novinare ili je mogao zbog svog stava odbiti dodijeljeni zadatak i zašto pak nije u razgovoru s Milkovićem bio oštrog pera kao i kad piše? Sada bi već to mogli nazvati i feljton o Medijskom sveučilištu.
Možda je to bio plaćeni oglas, no prema Kodeksu novinar ne smije biti autorom oglasa i drugog propagandnih priloga, jer to dovodi u sumnju njegovu profesionalu pristranost. Ili je možda to bio promidžbeni novinarski prilog koji opet po Kodeksu nije dopušten – jer bili plaćeni ili besplatni oglasi, kao i sve plaćene informacije moraju se jasno i nedvojbeno razlikovati od novinarskih priloga.
No u jednom mu studenti Medijskog sveučilišta moraju zahvaliti što na temelju njegovih tekstova učimo kritičkom mišljenju koje uključuje sposobnost analize pojmova, informacija i gledišta, razlikovanje relevantnih i irelevantnih informacija te njihove interpretacije, sposobnost razlikovanja opravdanih i neopravdanih tvrdnji, vrednovanja informacija i gledišta, te sposobnost formiranja stavova, razvijajući pritom intelektualne vrijednosti poput jasnoće, relevantnosti, preciznosti, objektivnosti i logičnosti.
