Karlo Eisenbeisser: Želimo vratiti povjerenje novinara u HND

„Želimo vratiti povjerenje novinara u HND“, rekao nam je Karlo Eisenbeisser, predsjednik županijskog ogranka Hrvatskoga novinarskog društva. Otkrio nam je koje projekte sprema, a komentirao je i situaciju oko ukidanja dopisništva Večernjeg lista u Koprivnici. Osvrnuo se i na studij novinarstva na Sveučilištu Sjever.

Kako ste se odlučili pridružiti HND-u i koje su vaše svakodnevne obaveze?

Član sam već šest godina. Želio sam se pridružiti zato što sam novinar. Osjećao sam plemensku pripadnost. Ako si novinar, želiš biti s novinarima. Prije ove funkcije bio sam potpredsjednik županijskog ogranka HND-a u dva mandata. Glede obaveza, nismo toliko opterećeni na dnevnoj bazi. Sastajemo se jedanput do dvaput mjesečno jer svatko od nas ima stalni posao. Trenutačno radimo na više nadolazećih projekata. Održali smo mnogo predavanja za studente i srednjoškolce kojima želimo približiti novinarstvo.

Koliko članova ima ogranak i tko sve može postati član?

Trenutačno brojimo 20 članova koji plaćaju članarinu. No na novinarskim druženjima okupljamo 50-ak ljudi koji su vezani uz novinarstvo, medije i rad s medijima. Na njih računam kao na članove iako to na papiru nisu. Članstvo je slobodno i svatko se može priključiti. Dakako, ima nekih kriterija kojih se moramo držati, i to prema statutu HND-a. Imamo redovne, pripravne i pridružene članove. Naprimjer, redovni članovi mogu postati samo profesionalni novinari, dok početnici sa šest mjeseci rada u medijima mogu biti primljeni kao pripravnici. Ukratko, član može biti svaki novinar.

Na kojim projektima trenutačno radite?

Planiramo napraviti izložbu u povodu 30. godišnjice postojanja Večernjeg lista u Koprivnici. Održala bi se najesen u Gradskom muzeju u Koprivnici. Prezentirat ćemo neke od najzanimljivijih članaka iz arhive Večernjeg lista i najbolje fotografije. Želimo pokazati što je Večernjak značio za Koprivnicu i za županiju od osnutka do danas. Povod za izložbu je nezadovoljstvo ukidanjem dopisništava Večernjaka u regiji. Ne želimo nikoga optužiti za zatvaranje dopisništva, nego želimo da se kroz retrospektivu postavi pitanje kako i zašto je dopisništvo ukinuto. Smatram da je ukidanje dopisništava velika tragedija za novinarstvo. Večernjakovo je dopisništvo toliko godina utjecalo na društveno-politički život u Koprivnici. To je velika tragedija za sve. Po meni, vlasnik je krivo vodio list, ali je kriva i uređivačka politika. Zanemarivao se regionalizam. Bitan je, kao centar moći, bio samo Zagreb.

Najavili ste i osnivanje Udruge novinara i djelatnika u medijama Stjepan Vadla – Pišta. Kako stoji planirani projekt?

Da, najavili smo to, ali udruga će morati još malo pričekati. Trenutačno čekamo izbornu skupštinu HND-a u Zagrebu da vidimo kako će se stvari razvijati kada se izabere novi predsjednik. Dosad nismo bili zadovoljni načinom na koji se krovna organizacija odnosi prema županijskim ograncima. Istina, možda sam previše naivan i ambiciozan, ali želim pokazati da novinarstvo nije Zagreb. Postoje i mnogi drugi gradovi koji bi trebali biti bolje zastupljeni u odlučivanju. Financijska sredstva namijenjena ograncima trebala bi se više raspršiti kako bi se poboljšao rad ogranaka. Po novom Zakonu, osnivanje same udruge poprilično je postroženo. Ako nećemo uspjeti realizirati osnivanje, svakako ćemo tražiti veću autonomnost i veću stručnu pomoć kako bismo HND približili novinarima. Cilj nam je da se svi novinari osjećaju dijelom društva. Danas to nije moguće. Mnogi novinari osjećaju netrpeljivost prema HND-u koje ih je kaznilo iako nisu bili članovi. Želimo novinarima vratiti povjerenje u tu instituciju.

Kao neke od ciljeva naveli ste pomoć mladim novinarima. Kako biste konkretno ostvarili tu namjeru?

Kada sam se prije 12 godina počeo baviti novinarstvom u Podravskom listu, tadašnji glavni urednik Stjepan Vadla mnogo je radio s nama početnicima. Podučavao nas je i usmjeravao. Danas u redakcijama toga više nema. Urednici imaju mnogo veća očekivanja. Nemaju vremena pokazati, usmjeriti i podučiti. Očekuju da osoba sa završenim fakultetom odmah zna sve. Iskustvo mi je pokazalo da se znanje u ovom poslu stječe radom. Svaki mladi novinar koji ima volje za rad može se za pomoć obratiti HND-u. Zato sam ja tu. Ljudi koji žele nešto naučiti i steći praksu mogu mi se obratiti. Voljan sam ih povezati s novinama ili radijem.

Ima li nade za opstanak tiskanih medija u Koprivničko-križevačkoj županiji s obzirom na moć interneta?

Mogu opstati. Iako je online novinarstvo sve popularnije, a kupovna moć građana sve manja (baš kao i cijena oglašavanja), svi će kupiti dobar proizvod ako ga dobro napravimo. Koštale novine 5, 10 ili 55 kuna, prodat će se. Zato treba što više raditi i truditi se. Samo tako možemo uspjeti. Što se tiče internetskih portala,velik je problem krađa sadržaja. Izađemo na teren, napišemo i objavimo tekst koji je za 10-ak minuta na pet drugih portala. Netko ti jednom sekundom novinarskog bezobrazluka ukrade sav novinarski trud. Da ne napominjem nenavođenje izvora. Obostrano poštovanje prema kolegi novinaru – to je prvo na čemu ću uvijek ustrajati.

Radite u crnoj kronici. Kako ste dospjeli tamo i kako je biti novinar od 0 – 24?

Ne znam kako sam točno dospio tamo. Radim to jer mi najbolje ide – to mi najviše leži. Nije naporno; ako nešto voliš, nije teško. Ali, evo, u zadnje vrijeme policija dobro radi svoj posao. Preventiva djeluje tako da u doskora nismo imali noćnu crno-kronikašku avanturu. Kao i u svakom istražiteljskom radu, u crnoj kronici važno je imati širok krug prijatelja i poznanika. Trebamo biti bliski s ljudima – s običnim građanima. Oni su ključ uspjeha u ovom poslu.

Kako komentirate osnivanje Sveučilišta Sjever i studij novinarstva? Ima li posla za te novinare u našoj županiji?

Sveučilište Sjever je zasigurno nešto najbolje što se moglo dogoditi Koprivnici. Istina, problem je u tome gdje će se svi ti novinari zaposliti. Vidjet ćemo što će biti kada izađe prva generacija. Nije dovoljno završiti fakultet i reći: „Ja sam novinar!“ Mnogo je novinara koji nisu završili fakultet, a rade izvrstan posao. Novinarstvo je zanat koji radimo i učimo do kraja života. Novinarstvo je javno dobro i tako se trebamo odnositi prema njemu.