DONOSIMO REAKCIJE: Kako je Varaždin ostao bez dopisništva Večernjaka, a novinari bez posla

Dijete sam Večernjaka. Uvijek sam to ponosno isticala jer sam svoje prve novinarske korake napravila prije petnaestak godina, i to u varaždinskom dopisništvu Večernjeg lista. Još se uvijek živo prisjećam prvog terenskog zadatka ili kada mi je moj mentor, stariji kolega novinar, nekoliko puta slao potpis pod sliku na ispravak. „Ovo ti ne valja Martina“, govorio mi je, „jer ne opisuješ fotografiju. Svatko vidi što je na njoj. Daj mi 2-3 prave rečenice koje će svakog čitatelja uvesti u priču o toj fotografiji.“

Večernjak je prije 15-ak godina imao nekoliko stranica regionalnog izdanja, na kojima su svoje mjesto pronašli tekstovi o lokalnoj politici, gospodarstvu, sportu, političarima, gospodarstvenicima, sportašima, poznatim i manje poznatim Varaždincima, ali i onim „malim“ ljudima koji su itekako bili zanimljivi Večernjakovim čitateljima.

U varaždinskom dopisništvu radilo je tada desetak novinara – što stalno zaposlenih, što honoraraca i vanjskih suradnika-dopisnika te fotografa – koji su donosili priče i s najmanjeg kutka Varaždinske županije. I općenito, mogli bismo reći da je bilo malo varaždinskih novinara koji nisu putem varaždinskog dopisništva objavljivali tekstove i fotografije u Večernjakovim izdanjima. Bila je to prava škola novinarstva, a u Varaždinu se nekad prodavalo između šest i osam tisuća primjeraka Večernjaka.

Ukidanje regionalnih izdanja

Tijekom godina smanjivao se broj stranica regionalnog izdanja, novinara, vanjskih suradnika, fotografa, a samim time i broj prodanih primjeraka. I dok su do jučer u varaždinskom dopisništvu radila svega dva novinara – danas ih više nema. Večernji list je bez najave ukinuo svoja regionalna izdanja, a dopisnicima podijelio otkaz. 20-ak ljudi u Varaždinu, Krapini, Karlovcu, Sisku i možda još kojem hrvatskom gradu preko noći ostalo je bez posla.

Tako je umjesto nekad razgranate dopisničke mreže, po kojoj je Večernji list desetljećima bio prepoznatljiv, sada iz cijele zemlje u jedinstvenom nacionalnom izdanju Večernjeg lista izvještavati svega nekoliko dopisnika iz većih hrvatskih gradova.

Smanjivanje dopisništava, a i njihovo ukidanje, još je jedan udarac hrvatskom novinarstvu. Javnost postaje uskraćena za autentične informacije, analize i komentare o događajima koji su značajni za određenu regiju. Budući da nema novinara koji bi na terenu popratili aktualan događaj, jačat će copy-paste novinarstvo čime će novinarska struka još dublje potonuti.

Paradoksalno, u travnju prošle godine Sveučilište Sjever – na kojem se školuje 400-tinjak budućih novinara, medijskih dizajnera i menadžera u medijima – i Styria potpisali su 5-godišnji ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji. Tom prigodom istaknuto je kako će studenti medijskih studija moći učiti od profesionalaca, a time će se njihovo znanje i kompetencije te spremnost za budući rad samo povećavati. Pitanje je, međutim, od koga će budući medijski djelatnici moći učiti i gdje će raditi ako se Večernjak rješava svojih ljudi i stavlja ključ u bravu dopisništava.

I Koprivnica bez dopisništava Večernjaka i HRT-a

Željko Krušelj, dugogodišnji kolumnist Večernjeg lista i profesor na Sveučilištu Sjever, skreće pažnju na to kako nije samo Varaždin u kratkom vremenu izgubio dopisništva HRT-a i Večernjeg lista: „Isti je slučaj i s Koprivnicom. Međutim, postoji razlika između gubljenja HRT-ovog i Večernjakovog dopisništva. HRT je javni servis, stoga provedena racionalizacija zadire u pravo građana pojedinih gradova i županija – u pravo ravnomjerne zastupljenosti u programima Hrvatske radiotelevizije. Proizlazi da pretplata koju plaćaju Koprivničanci i Varaždinci ne vrijedi onoliko koliko vrijedi u nekim drugim dijelovima zemlje. Imati dopisnika ili dopisništvo nije isto, što se drastično odražava na učestalost pojavljivanja lokalnih tema na javnoj televiziji, a to se, pak, odražava na valoriziranje brojnih lokalnih sadržaja. Pravilo je odavno znano: dogodilo se samo ono što je prikazano na televiziji, a istinski je važno samo ono što dobiva prostor u središnjem dnevniku“, napominje Krušelj i nastavlja,

„Večernji list je, ipak, drugačiji slučaj. To je posljednji dnevni list s općehrvatskom koncepcijom koji je ukinuo svoje regionalne stranice. Ako ga osuđujemo zbog takvog poteza, prisjetimo se da je isto to mnogo ranije učinio Jutarnji list. Nestanak Vjesnika utrnuo je i svaku nadu o dugoročnijoj mogućnosti objave regionalne funkcije višedesetljetnih zagrebačkih listova. Večernji list je u stranom vlasništvu i u više navrata dokazivao je da ga isključivo zanima dobit. Regionalne stranice koje su se tu pojavljivale u bitno suženijem okviru od onih prije desetljeća ili dva izlazile su sve vrijeme dok je postojala neka mogućnost za njihovom profitabilnošću; ako ne brojem prodanih primjeraka po regiji, onda barem time što će Večernji biti najtiražniji informativni list u zemlji, još točnije, prodavaniji od svog izravnog konkurenta – Jutarnjeg.“

U gašenju dopisništava ima i nečeg dobrog

„Ako se u nekom doglednom vremenu pokaže da i Večernji list unatoč takvim racionalizacijama i otkazima višku zaposlenih – a takvog viška nikad ne manjka – iskazuje osjetniji gubitak, nemojte se začuditi ako saznate da ide u prodaju ili se gasi. Odluku o tome donijet će brojke, a ne emocije ili, još ponajmanje, zaklinjanje u polustoljetni brend. Austrijskog vlasnika ozbiljno zanima samo tabloid 24 sata u kojem trendovi isto tako nisu povoljni, pa će radije ulagati novac u njegovo dodatno promoviranje nego da njime plaća svoje koprivničke, varaždinske i ine dopisnike. Večernji je ionako već ispunio svoju svrhu: jeftino je kupljen i u tih 15 godina donio je vlasnicima puno novaca, i to na razne načine, što je poznata priča i dokaz hrvatskog podaničkog mentaliteta pri čemu obje dominantne hrvatske političke grupacije imaju svoje zakulisne interese.

U gašenju Večernjakovih dopisništava, kao onih HTV-a, ima i nečeg dobrog. Takva medijska centralizacija – u medijskom smislu nazvana i metropolizacijom – otvara mogućnost rasta lokalnih i regionalnih medija. Oni sada postaju jedini redovni i relevantni izvoz te ogledalo lokalnih zbivanja. Šansu za jačanje svojeg utjecaja ne smiju propustiti“, zaključuje Krušelj.

REAKCIJE NA UKIDANJE DOPISNIŠTVA VEČERNJEG LISTA

Zlatko Mehun, dugogodišnji medijski djelatnik: „Lokalna politika i dalje nezainteresirano, benevolentno i bez riječi prati gašenje još jednog izdanka medija državne razine; baš kao i kad je HRT selio u Čakovec. Varaždin tako polako, ali sigurno, postaje medijsko ‘slijepo crijevo’ javnih medija na nacionalnoj razini. A želimo biti europski grad kulture, na Sveučilištu Sjever školujemo nove novinare, medijske djelatnike i PR stručnjake. Za koga, ako se mediji gase?“

Goran Habuš, varaždinski gradonačelnik u otvorenom pismu Upravi Večernjeg lista: „Varaždinsko dopisništvo godinama je gradilo reputaciju Večernjeg lista te postizalo zavidne rezultate u informiranju građana Varaždina i cijele sjeverozapadne regije. Zbog toga mi je potpuno nejasna vaša poslovna politika rušenja tradicije jednog od najznačajnijih kanala informiranja. Uvijek sam stajao u obrani novinara i novinarstva općenito, pa i u situacijama u kojima se njihovo pisanje nije slagalo s mojim stavovima. Vodio sam se načelom prava na protok informacija, a novinare sam smatrao jednim od stupova demokracije. Ukidanje varaždinskog dopisništva i otpuštanje novinara Večernjeg lista nikako ne ide u prilog takvom razmišljanju. Stoga vas molim da još jednom preispitate svoju odluku i nađete načina kako da Varaždin zadrži adekvatnu prisutnost u Večernjem listu, odnosno da zaposlenicima u dopisništvu omogućite da nastavkom svojeg rada opravdaju postojanje dopisništva u Varaždinu.“

Alen Kišić, zamjenik varaždinskog župana u otvorenom pismu Upravi Večernjeg lista: „„Županija koja ima 176 tisuća ljudi, županija koja ima pozitivnija gospodarska kretanja od većine drugih, županija koja ima razvijenu povijest, tradiciju, kulturu, sport, udruge, brojna turistička događanja, županija čijih 6 gradova na čelu s Varaždinom kandidira za europsku prijestolnicu kulture, županija koja ima svoje sveučilište, koja ima dva fakulteta, županija koja ima nacionalno kazalište – dakle županija koja ima sve što zanima jednu novinu i njene čitatelje. I dugi niz godina Večernji list bio je vjerni pratitelj tih događanja, štoviše upravo je praćenje tih regionalnih ili lokalnih događaja činilo vašu prednost u odnosu na neke druge nacionalne medije. (…) Zato vas, kao zamjenik župana Varaždinske županije, kao diplomirani novinar, i kao vaš bivši kolega-dopisnik, molim da još jednom sagledate ovu vašu poslovnu i uređivačku odluku, promijenite je i omogućite da Varaždinska županija bude primjereno pokrivena u Večernjem listu. U protivnom, bojim se da će prodaja ovih novina iznimne tradicije u našem kraju jako pasti jer ljudi koji kupuju novine vole i žele pročitati što se događa u njihovom kraju, bilo to dobro ili loše.“