Hassan Moustafa – apsurd svjetskog rukometa

Završilo je 25-o izdanje Svjetskog ženskog rukometnog prvenstva. Još u nedjelju su podijeljena odličja. Tri odličja – trima rukometnim silama. Zlato je očekivano otišlo Norvežankama, srebro Dankinjama, a brončana je ove godine bila Francuska.

Ako ste pratili završnicu Svjetskog prvenstva u Španjolskoj, nešto bi Vam u ovom uvodu trebalo zazvoniti. Nešto tu ne štima.

Vjerojatno si u glavi formulirate nešto nalik sljedećem pitanju: „Finale su igrali Francuska i Norveška, hmmm, kako je onda moguće da je Danska drugoplasirana?“

Vaša konstatacija je apsolutno točna, ali idemo ipak prije toga pitati prvog čovjeka IHF-a što misli o tome.

Drugo mjesto bi, barem po pravilima eliminacijskog sustava, a i po IHF-u, definitivno trebala biti Francuska. Po pravilima IHF-a svakako da, ali po završnom govoru prvog čovjeka tog istog saveza, ipak ne.

On se propisno osramotio svrstavši umjesto Francuske, Dankinje na drugo mjesto poretka. Dodatno si je zakomplicirao život kad je odlučio ignorirati zvižduke i sugestije s tribina.  Hassan Moustafa je bio uvjeren, da je eto baš on, taj koji je u pravu.

I nije to strašno, ljudski je zabuniti se. Pogriješiti. Zaboraviti. Apsurdno je od toga stvarati farsu. Pogotovo ako uzmemo u obzir da se radi o osobi, koja na svojim plećima odbrojava tridesetak mjeseci do 80-og rođendana.

Ali apsurd ove situacije nije u njegovoj pogrešci. Apsurd je u činjenici da netko u 77-oj godini predsjedava jednim tako važnim i kompleksnim sustavom, kao što je Svjetska rukometna federacija.

Hassan Moustafa je predsjednik IHF-a još od godine mog rođenja, preciznije, od početka drugog tisućljeća. Igrački i trenerski potpis ostavio je u Egiptu što ga je dovelo i do uloge predsjednika Egipatskog rukometnog saveza, koji mu je kasnije omogućio uzlet na poziciju gdje se trenutno nalazi.

Triput izabran bez protukandidata

Simptomatični su njegovi mandati u Svjetskom rukometnom savezu. Na prvim i drugim izborima je još i imao protukandidate, dok je u posljednja tri puta biran kao jedini mogući izbor.

Ovo možda i ne bi bilo tako čudno, da nije riječ o demokratskom sustavu koji nema rigorozne uvjete za kandidaturu te da ne govorimo o predsjedniku koji za sobom ostavlja snažne kontroverze, što bi po nekoj osnovnoj logičkoj pretpostavci trebalo bar nekoga motivirati da se angažira kao protukandidat.

2011. godine je optužen da si je nezakonito u malverzacijama s TV pravima prisvojio više od 600 tisuća eura. Optužbe je oštro odbacio, proglasivši se žrtvom rasizma i ljubomore.

– Ja sam jedini Arap koji predsjeda sportskom međunarodnom organizacijom. To živcira mnoge Europljane koji rukomet isključivo gledaju kao europski sport, govorio je tada Moustafa u intervjuu za Al-Ahram.

U aktualnoj 2021. godini, odjeknula su dva skandala koja mu dodatno prljaju ime. Prvo ga je bivši predsjednik Komisije za pravila igre i sudaca, Ramon Gallego, optužio za nepropisno sudjelovanje u nominacijama sudaca za utakmice Svjetskog prvenstva odigranog u siječnju ove godine. Optužbe su, naravno, glatko odbačene.  

Sukob je na koncu kulminirao odlaskom Gallega iz IHF-ove komisije, koji je preko Twittera potvrdio da neće sudjelovati na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Maliciozni seksizam

A upravo na Olimpijskim igrama u Tokiju, svoje ime, Hassan Moustafa je dodatno uprljao. Sve je pokrenula ženska norveška reprezentacija rukometa na pijesku. Odbile su igrati u donjem dijelu bikinija, jer su opravdano smatrale kako je neprimjereno imati obvezu nositi donji dio bikinija, pogotovo u vrijeme menstrualnih tegoba.

To je zatim, kako prenosi Guardian, motiviralo brojne ženske sportske udruge diljem Europe koje su tražile od predsjednika IHF-a i EHF-a da odmah izmjene pravila, pritom ih optuživši za maliciozni seksizam.

Posljedica svega – Norveška reprezentacija kažnjena je s 1500 eura.

Smatram da je nepotrebno pisati koliko je ova odluka nepromišljena, nepoštena, nemoralna i na koncu krajnje seksistička.  

– Ovo je očito seksistički običaj koji treba eliminirati, reakcija je Luise Rizzitelli, predsjednice Assista, talijanske udruge koja promiče i brani prava sportašica.

Pravila su na koncu uslijed javnog pritiska, u listopadu 2021. konačno izmijenjena.

I što se dogodi kad iza sebe imate takvu godinu? Godinu u kojoj Vas optuže da ste utjecali na izbor sudaca na Svjetskom prvenstvu, godinu u kojoj ste dio malicioznog seksizma, godinu u kojoj ste dodatno okaljali svoje ime te pritom još snažnije umanjili svoj kredibilitet.

Ponovno Vas izaberu. Ponovno ste na vrhu. Ponovno ste predsjednik Svjetske rukometne federacije.

Na temelju čega? Nemate pojma ni sami. Ali to je ionako manje bitno. Znate da ste tu već više od 20 godina, a vjerujete da ćete tu ostati možda i do smrti.

Sve ostalo je manje važno. Pa čak i činjenica da kao prva osoba IHF-a ne znate tko je to čovječe, igrao u nekom tamo finalu Svjetskog prvenstva, u kojem ste, eto baš Vi, jedan od glavnih organizatora.

Naslovna fotografija preuzeta s portala Pixabay.