Fotkam se, dakle jesam

„It’s been a while since you updated your profile picture. Choose a recent photo of yourself to show people who you are now“, glasi službena poruka koju Facebook šalje korisnicima sa zastarjelom slikom profila. Takvih je, naravno, malo. Zašto bi itko normalan za sliku profila imao prahistorijsku sliku sebe s rođendana najboljeg frenda otprije dva mjeseca? Ili, još gore, zašto bi u proljeće 2016. imao fotku iz ljeta 2015. U prijevodu, sve svoje prijatelje trebate redovito izvještavati o tome „tko ste sada“.

Lako za one koji vas viđaju svaki dan – pred njima se ionako ne trebate dokazivati. Vaša frizura može biti očajna, podočnjaci mogu dopirati do lakata, a ne smeta ni majica neonske boje kakva se nosila još 2012. Možete nositi čak i fake dres Manchester Uniteda s natpisom „Cristiano Ronaldo“ na leđima. Pri susretima s najbližima, i to licem u lice, ne morate čak ni koristiti filtere. Na hashtagove, kojima inače hvalite poznavanje engleskog jezika, možete zaboraviti.

Oni pred kojima se morate dokazivati, odnosno vaša ciljana publika, zapravo je 1318 ljudi koji se nalaze na popisu prijatelja. Svaki od njih svako jutro, podne ili večer budi se s mobitelom u ruci. Prije nego što dokraja otvori oči, već će scrollati po svom newsfeedu i provjeravati „tko su sada“ njegovi prijatelji. Ako ste vi među sretnicima koji su promijenili sliku profila još dok je ta osoba spavala, postoji šansa da baš zbog vas do kraja otvori oči. Možda vam fotku čak i lajka. Samo možda. Svi mi, naime, znamo da se ništa u virtualnom svijetu ne lajka tako lako.

Svakom lajku, naime, prethodi dugotrajno vaganje koristi i štete. Zamislite samo razmjere štete počinjene nekim nehotičnim lajkom. Primjerice, lajkom stvarno odlične fotografije inače odlične cure, čije objave inače ne lajkate jer ona ne lajka vas. Strašno. Još gore, zamislite štetu prouzročenu lajkanjem fotografije osobe koja vas inače lajka, ali vi nju ne – jer joj time dajete do znanja koliko ste cool. Lajkanje profiluša ljudi koje inače ne doživljavate dozvoljeno je samo u iznimnim situacijama. Naravno da ste svima lajkali francusku zastavu na profilu – čovjek ste. Uostalom, želite spriječiti nove terorističke napade.

Neovisno o lajkovima, sliku profila treba redovito mijenjati i prilagođavati najnovijim trendovima javne komunikacije i vizualne prezentacije. Ista se pravila primjenjuju i kod objave bilo koje druge fotografije. Svaki hashtag treba biti u skladu s vremenskim prilikama, tjelesnom građom, napretkom u teretani, dnevnom količinom unesenih proteina, promilima u krvi, atraktivnošću lokacije, odjećom, frizurom, ogledalom u kojem se vidi odbljesak blica, stavom prema hipsterima i planovima za budućnost.

Poželjno je da slikom izrazite glazbeni ukus, religijsko opredjeljenje, stranačku naklonjenost i financijsku situaciju. Usto, svaki opis fotografije mora biti što je moguće besmisleniji. Stoga, ako na slici profila pozirate kod rascvjetanog stabla magnolije, pazeći pritom da iz kadra precizno izrežete svoju mamu, ubacite opis poput: „There are two types of pain in this world: pain that hurts you and pain that changes you.“ Sve to začinite s tri velike žlice smajlića.

Ako je nedavno umrla neka velika rock- ili pop-zvijezda, gotovo je neophodno staviti poveznicu na njihovu pjesmu u opis profilne. Naravno, izostanak poveznice bit će opravdan ako ste ranije objavili status s kreativnom RIP posvetom. Ako u posljednjih tjedan dana mediji nisu pisali o preminulim glazbenicima, imate slobodu objaviti koju god pjesmu želite. I, ne zaboravite, Balašević više nije moderan.

Check-in najbitnija je stvar prilikom objave svake fotografije. Uostalom, to je i razlog zašto uopće koristite Facebook. Ili mobitel. Bitno je, naime, da što je moguće više puta kod vaših prijatelja i potencijalnih neprijatelja izazovete osjećaj ljubomore ili zavisti. „Aha, vidi, on je opet na pizzi, a ja moram jesti mamin gulaš“, tužno će prokomentirati vaš prijatelj X. Y. kad vidi da ste se čekirali u lokalnom fast foodu. Zamislite tek grimase bijesa i očaja vaših prijatelja kad objavite fotografiju šalice kave i naznačite da se nalazite u bircu u koji zalazite minimalno triput tjedno.

Deset mjeseci prije bilo kojeg događaja, na hrvatskom cool eventa, objavite fotografiju ulaznice i označite što je moguće više osoba s kojima ćete posjetiti taj spektakl. Kad dan događaja, primjerice koncerta, napokon dođe, objavite minimalno dvije fotografije svakih pola sata. Primjerice, došli ste na koncert i okruženi ste s 5 000 ljudi. Zbog gužve i vaše prosječne visine, Enriquea Iglesiasa jedva da možete vidjeti. Naravno, prisiljeni ste izvaditi mobitel i koncert provesti čekajući prigodan trenutak za okidanje super fotke za check-in na Fejsu.

Svaki pravi korisnik Facebooka zna da to nije sve. Pravilno korištenje, naime, obuhvaća i prilagođavanje uzorka stolnjaka boje bečke šnicle, čiju ćete fotku objaviti uz hashtag #nemalabavo ako mislite da ste duhovita i/ili sarkastična osoba. Muke zbog izbora cover-fotke, koja će na pravi način izraziti vaš altruizam, dobroćudnost, avanturistički duh, sportski fanatizam, želju za spas oceana, domoljublje, poznavanje franšize Star Wars, naklonjenost katoličkim vrijednostima, punk-identitet ili stav spram legalizacije marihuane, ne treba ni spominjati. To su, naravno, samo neki od primjera svakodnevnih borba osoba koje su spremne svojim prijateljima pokazati „tko su one stvarno“.

Budući da Facebook postoji već 12 godina i da mu se u međuvremenu pridružio zavidan broj drugih društvenih mreža, ne radi se o ničemu novome. Iako je malotko toga bio svjestan, mi smo stvarno pristali postati naša fotografija. U prijevodu, ako se redovito ne čekirate u McDonald’su, ne objavljujete hashtagove sadržaja #sunny ili fotkama ne dajete do znanja da jedete avokado, vas ni nema. Ono što radite izvan granica svog profila na društvenim mrežama, uopće se ne računa.