Biti u banani
Javljam se iz Texasa. To je ona država na jugu USA. Želim pojasniti sliku kojom želim objasniti svoje stanje. Ili možda stanje okoliša koje je izvan mene ali koje utječe na to kako se ja ponašam. Naslov slike je „Biti u banani“.
Možda sam (zajedno s okolišem) u banani zato što je vrijeme poslušalo meteorologe pa donijelo previše snijega. Snijeg je zarobio automobile, a automobili ljude…
Možda sam u banani zato što su se kao jedini izlaz za smrznute vozače nametali hramovi suvremenih potrošača koji su primali svoje vjernike, nudeći im ugodnu temperaturu supermarketa i laganicu – hitove osamdesetih i devedesetih.
Možda sam u banani jer se Rusija, tražeći staru slavu, poput nepozvanog gosta uselila u Ukrajinu i odlučila ostati za stalno. Olimpijske su igre nastavljene ratnim. Ovisno o uglu gledanja i gledanju televizije (a svakome je svoja televistina najdraža), Crvena Armija je dočekana poput oslobodioca ili okupatora. Gledajući televiziju čekat ćemo krajnji glasovanje.
Možda sam u banani zato što je (kao posljedica snijega i rata) počela padati vrijednost dionica koje posjedujem, a rasti cijena hrane u koju svakodnevno investiram.
No čini mi se da sam najviše u banani kad me uvjeravaju da Obama i Putin komuniciraju objavljivanjem fotografija na kojima dva tipa razgovaraju nekim zastarjelim telefonima. Što su rekli na telefonu znaju samo par ljudi i NSA. Dvoboj točno u podne je zasada izbjegnut. Proljeće je stiglo., Sada se automobili i tenkovi lakše kreću po cestama. Pa ćemo vidjeti…
