Autor: Tihana Ćekić - Jun 15, 2023

0 477

Kratka putovanja nerijetko nas ostave bez teksta, ali duga putovanja, putovanja na kojima napuštaš svoj kontinent, ona te obilježe za cijeli život. Azijski kontinent je upravo taj koji nas je na ovom putovanju oduševio te odlučio da ga nikada ne zaboravimo.

Sve je počelo putovanjem za Beograd koji nam i nije tako daleko s obzirom na to da dolazimo iz srca Slavonije, Vinkovaca. U Beograd smo putovali 19.12.2022. i tada je sve počelo, ali može se reći da je počelo i puno ranije. Ova realnost sedam godina bila je samo san mog mlađeg brata koji je mojoj obitelji svaki dan pričao o gradu koji se nalazi na Bliskom istoku, Dubaiju. I eto, sedam godina nakon, od svih ljudi odabrao je baš mene da sudjelujem u ostvarenju njegovog dječačkog sna.

Dana 20.12.2022., naš prvi put vožnje avionom s puno turbulencija koji se pretvorio u naše najdraže putovanje ikad. Putovali smo na relaciji Beograd-Abu Dhabi što je bila super prilika da vidimo i glavni grad Ujedinjenih Arapskih Emirata. Vremenska razlika od +2 sata u UAE i putovanje avionom noću omogućilo nam je savršeni pogled na jedan od umjetnih otoka u obliku palme kojeg smo vidjeli prolaskom pored Dubaija prije slijetanja u Abu Dhabi. Suze koje su ispunile oči mog mlađeg brata i onaj „uspio sam“ trenutak i mene su ispunili osjećajem ponosa i sreće.

“Dubai je postao simbol mog truda, snage i upornosti. Svaki sat proveden radeći preko učeničkog servisa donio mi je korak bliže ostvarenju svog sna. Bio sam motiviran da pružim svoj maksimum, svjestan da će svaki uloženi napor biti nagrađen nevjerojatnim pogledom s vrha svijeta“, rekao je Andrej 6 mjeseci nakon putovanja, i dalje pod dojmom velikog grada.

Nakon slijetanja uslijedili su prvi koraci po Arapskom poluotoku i topli vjetar koji nam je falio s obzirom da je u Hrvatskoj skoro padao snijeg. Prošli smo vrlo stroge sigurnosne mjere prilikom ulaska u zemlju gdje postoji procedura skeniranja svih otisaka prstiju te lica. Nakon toga bili smo slobodni upoznati jednu od najsigurnijih zemalja svijeta. Na aerodromu smo zamijenili eure u dirhame (1 AED=0.25EUR) i odmah pronašli autobus za Dubai gdje smo upoznali mladi par iz Srbije s kojima smo proveli ostatak putovanja do konačne destinacije.

Dolaskom do cilja stižemo ispred metro stanice po nazivu Ibn Batutta koja je dobila naziv po marokanskom istraživaču i putniku koji je istraživao islamski svijet na ovom području. Postoji i citat koji je izrekao: “Putovanje te ostavi bez teksta, a onda te pretvori u pripovjedača” , a upravo ta rečenica od toga dana vrijedi i za nas.

Naš konačni cilj bio je centar kojeg nazivaju Business Bay, i to je to, nadomak smo njemu. Euforija je bila sve veća, a Burj Khalifa, kraljica visine, nazirala se među visokim neboderima. Paramount Hotel Midtown bio je naš smještaj narednih 6 dana, no pri dolasku se nismo odmah mogli prijaviti te smo ostavili kofere i u pola 6 ujutro počeli lutati gradom, besciljno. Pratili smo Burj Khalifu koja se činila sve bliža, i onda smo stali tako maleni ispred nje, a sunce je polako izlazilo. Grad je bio prazan, imali smo simbol visine samo za sebe i ništa drugo nije bilo važno, zaboravili smo sve brige i probleme. Ulaskom u Dubai Mall okružilo nas je više od 1300 luksuznih trgovina koje smo tad prvi, ali i zadnji put vidjeli prazne jer je cijeli grad spavao.

Nakon prijave u hotel i kratkog sna uputili smo se ka vrhu Burj Khalife poznatijem kao „At the Top“ te stigli na 148. kat brzim dizalom s unutarnjim animacijama koje zabavljaju posjetitelje. Izlaskom na opservacijsku platformu uživali smo u panoramskom pogledu na grad noću i svjetlima koja ga čine posebnim. Puhao je jak vjetar s obzirom da smo se nalazili na visini od gotovo 555 metara od ukupnih 828 metara najviše zgrade na svijetu.

Drugi dan proveli smo istražujući Paramount Hotel Midtown u kojem smo odsjeli te većinu vremena proveli na 64. katu gdje se nalazio bazen s pogledom na centar. Ono što smo osjetili lutajući hodnicima hotela bila je ljubaznost osoblja, ali i drugih stanovnika ovog grada gdje se prilikom susretanja svi pozdravljaju i osmjehuju.

Trećeg dana posjetili smo cvjetni park s više od 150 milijuna cvjetova posloženih u razne skulpture od cvijeća i tunele organizirane oko aviona aviokompanije Emirates napravljenog od tisuća cvjetova. Oko središta smješteni su mnogi restorani gdje smo prvi put probali kinesku hranu, a kasnije smo prošetali kroz selo Štrumpfova gdje je svaki Šrumpf držao zastavu neke zemlje među kojima smo pronašli i Hrvatsku.

Tad smo već bili na pola svog putovanja, a vrijeme je sve brže prolazilo. Bili smo nostalgični za Božićem u Hrvatskoj i glasom naše obitelji koji nismo mogli čuti jer su tamo pozivi bili onemogućeni, no Božićno jutro uljepšalo nam je osoblje hotela koje nam je donijelo čokoladu u obliku jelke i kolače. Sljedećeg dana prvi put smo zapravo osjetili vrućinu Dubaija. Pješačili smo do najskupljeg hotela na svijetu Burj Al Araba koji se činio blizu, a zapravo je bio udaljen kilometrima. Putem smo promatrali vile uz obalu koje su ograđene debelim zidinama. Prvi osjećaj euforije nastupio je pronalaskom puteljka prema plaži Jumeirah gdje smo potrčali prema oceanu i napokon bili blizu hotelu s takozvanih 7 zvjezdica. Sjeli smo na našu najskuplju kavu u životu te popili najskuplje pivo ikad, ali istovremeno i najdraže. Bio je dobar osjećaj vidjeti uživo sve ono što smo nedavno gledali na fotografijama, a sada promatramo vlastitim očima i skupljamo bezbroj uspomena.

Kako se bližio kraj našeg putovanja, zadnje dane u Dubaiju ostavili smo za Dubai Marinu, mjesto luksuznih stanova, restorana, šetališta i brodova. Na kraju smo se odlučili pozdraviti s Dubaijem hodajući centrom, gledajući Burj Khalifu zadnjim pogledom, tužni. Ono što nas je zadržalo je Festival svjetla, gdje ova zgrada postaje ogromno platno za projekciju svjetlosnih efekata kojem smo taman okrenuli leđa. Sudbonosni trenutak kojim nas je Dubai pozdravio i učinio da ga sanjam i dan danas. Grad o kojem je sanjao moj brat, a sada sanjam i ja, grad kojem smo obećali povratak.

150 kilometara dalje, ponovno smo u glavnom gradu, čekali smo svoj let natrag. Imali smo jedan dan za istraživanje Yas otoka na kojem se nalazio naš hotel, Hilton. Jeli smo najbolju pizzu do sada i prvi put na vlastitoj koži osjetili Indijski ocean. Iznad hotela stalno su letjeli avioni koji su vodili prema raznim odredištima, a dan nakon i mi smo bili u jednom od tih aviona. Ovo je putovanje za koje se nismo nikada mogli dovoljno pripremiti jer na ono što ovi gradovi imaju za ponuditi ne mogu biti spremne niti jedne oči, a posebno one koje taj trenutak čekaju sedam godina.