THE PLATFORM: Netflixov distopijski triler o krvavoj bitci za hranu
Genijalna ideja stiže iz mračnog srca španjolskog trilera kojeg je kupio Netflix, a svakoga će ostaviti barem mrvicu krivim za odabir namirnica u supermarketu prošli tjedan.
Ovaj đavolji recept pripremio je Galder Gaztelu-Urrutia, a radnja filma smještena je u veliki ,,Vertikalni centar za upravljanje’’ u obliku tornja koji je nazvan Platforma.
Platforma je predsavljena kao brutalistička zgradu s nepoznatim brojem razina. Svaka sadrži dvije osobe, od kojih su neke zatvorenici, dok su druge dobrovoljci koji ulaze u zamjenu za neki oblik plaćanja ili vrednovanja. Na samom vrhu, na nultoj razini, svakog dana šalje se švedski stol. Svaki par, odnosno, kat, ima priliku pojesti što god želi prije nego što se stol spusti na nižu razinu. Na stolu je dovoljno hrane za sve stanovnike, ali kako bi se podjednako raspodijelila, svatko mora uzeti samo onoliko koliko mu treba da bi zadovoljio svoje potrebe. Svakog mjeseca parovi se premještaju na drugu razinu. Ako vas probude na šestom katu, očekivat će vas gozba, ali ako završite na 123., možete biti sretni ako su vam prethodni katovi ostavili kosti. I tada stvari postaju kaotične.
Film je horor koji želi još nešto reći, što uspjeva bez težine – redatelj Galder Gaztelu-Urrutia spretno nas uvodi dublje u progresivno gadan pejzaž, onaj s promjenjivim moralnim gledištima i malim optimizmom. Možda to nije svijet koji mnogi od nas žele posjetiti u ovom određenom trenutku, ali ljubitelji žanra naći će ovdje mnogo čemu se diviti, jer su mu već dodijelili nagradu People’s Choice Award u sklopu Midnight Madnessa na prošlogodišnjem filmskom festivalu u Torontu. Scenaristi, David Desola i Pedro Rivero, sjajno se uobražavaju na intrigantna, uvijek iznenađujuća mjesta, odbijajući odgovoriti na svako sveobuhvatno pitanje, a pritom se zabavljajući brojnim neiskrenim mogućnostima koje takva zastrašujuća struktura može sadržavati.
Naš dobronamjerni čovjek, protagonist Goreng, kojeg glumi Iván Massagué, ulazi na nivo 47 s određenom dozom nade, naivno očekujući poštovanje od onih gore i pristojnost od svog cimera. No, ubrzo postaje jasno da pohlepa i strah vladaju prije svega. Označen je kao komunist zbog vjerovanja u važnost obroka, a tijekom cijelog filma vidimo kako njegovo putovanje između mnogih platformi počinje utjecati na vlastiti moral i strategiju, prisiljavajući ga da čini stvari za koje je prije smatrao da su nemoguće.
Film odlikuje i brutalna efikasnost u pripovijedanju, brzo, bezdušno tjerajući nas gore-dolje po zgradi, prisiljavajući nas da svjedočimo velikom broju užasa. Potreban je jak želudac, pogotovo dok vidimo što se događa na nižim razinama, no ipak se krvavost osjeća u službi veće ideje, one koja se nastavlja razvijati kako film napreduje. To je tmuran mali film, a kreće se tako svirepom brzinom da se nalazimo zalijepljeni za ekran, oprezno predviđajući koliko loše stvari mogu postati.
U konačnici, Platforma možda neće imati toliko toga za reći, ali ono što kaže, kaže učinkovito i bezobzirno, izbjegavajući tapkanje po ramenu i daje snažan udarac u lice. Nelagodna je to vožnja do dna, ona koju mnogi trenutno neće htjeti poduzeti, ali ona kojoj će drugi teško odoljeti, a još teže prodrmati.
