Pictionary ludnica u Pixelu!

Turnir u Pictionaryju, koji se večeras održao u koprivničkom Kulturno-kreativnom centru Pixel, objasnio je zašto je ta društvena igra popularna među bezbroj igrača diljem svijeta. Stvaranje visoke umjetnosti, međuljudske tenzije, neizvjesnost od prve do posljednje sekunde – sve to i više doživjeli su oni koji su imali privilegiju sudjelovati u ovom događaju.

Najava turnira izazvala je ogroman interes, ali su se zbog zasad neutvrđenih razloga u Pixelu u dogovoreno vrijeme pojavila samo četiri para igrača. To se pokazalo kao sretna okolnost, imajući u vidu to da je baš tih osam natjecatelja pokazalo razinu vještine kojom bi se i kroz znatno brojniju konkurenciju bez sumnje probili do finala. Na ovaj je način publika ostala pošteđena zamornih eliminacijskih partija, pa je navijačku strast sačuvala za jedini i završni ogled.

Tako su se u finalu okupili igrači čija će imena tjerati strah u kosti svima na turnirskoj Pictionary sceni (čim se takva oformi): Sanja i Ines, Nela i Ana, Andrea i Farkaš te dvije natjecateljice sa Sveučilišta Sjever – Tea i Martina.

Prvo pravilo oko kojeg su se usuglasili svi prisutni bila je zabrana kocke izazova. Istovremeno je zabranjeno i crtanje simbola, brojeva i slova, što nimalo ne iznenađuje ako znamo da se radi o igračima ortodoksnog smjera, nesklonim pomodnim novotarijama.

Bacanjem kockica odlučeno je da će partiju otvoriti Farkaš i Andrea. Farkašev iskonski stil crtanja koji u mnogočemu podsjeća na zidne slikarije pećinskih ljudi nije omeo njegovu partnericu koja je pokazala izuzetnu sposobnost dedukcije. Sama je crtala elegantnim, klasičnim načinom kakav se viđa na antičkim freskama, što je jedan od razloga zbog kojih je ovaj par stekao značajnu početnu prednost.

Njihova je dominacija u ranoj fazi bila tolika da su se nametnula pitanja o regularnosti čitave partije. Ostali igrači nisu oklijevali iznijeti svoje sumnje popraćene sočnim, živopisnim izrazima. Kao što naši čitatelji znaju, Pressedan nije medij koji će nekoga bez čvrstih dokaza optužiti za prijevaru; ali da jest, rekli bismo da je zloglasni organizator turnira Nenad Farkaš podmuklom namještaljkom sebi i Andrei osigurao nepoštenu prednost.

Situacija se primirila kada ih sustigao idući par natjecatelja, pa je partija poprimila uobičajeni ritam prekinut pokojom verbalnom opscenošću i disitibio’91? raspravom koje su, kako tvrde autoriteti za Pictionary, sastavni dio ove igre.

To je omogućilo da i ostali igrači razviju svoje jedinstvene stilove likovnog izražavanja. Sanja i Ines dijele raskošni neorenesansni pristup crtanju koji karakteriziraju složene kompozicije i puteni prikazi zadanih tema. Tea je privukla pažnju kubističkim improvizacijama, a Martinini su crteži, složili su se prisutni kibiceri, najviše podsjetili na Christyja Browna iz razdoblja u kojem je još učio slikati lijevim stopalom.

Nela i Ana posegnule su za coubertovskim realizmom prenoseći na papir svoje neposredne doživljaje zbilje, što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Pragmatično odbacivanje romantičarskog pristupa donijelo im je nedostižnu prednost, pa su na kraju (vrlo nedostojanstveno) proslavile pobjedu. Ponosno su preuzele svoje nagrade – dvije ulaznice za Panic Room u MMC Kugli – i dale kratki intervju za Pressedan.

Kako ste se pripremale za ovaj turnir?

Ovaj smo put odlučile preskočiti uobičajene kondicijske treninge i intenzivno taktičko planiranje. Umjesto toga, otišle smo na kavu dvadesetak minuta prije početka natjecanja, kratko se razgibale i ušle u igru bez velikih očekivanja, što nam je na kraju i donijelo pobjedu.

Je li vas ovaj uspjeh potaknuo na razmišljanje o upisu na Akademiju likovnih umjetnosti?

Zahvaljujući ovoj pobjedi postale smo svjesne svoga slikarskog talenta i to je jedna od opcija koje ćemo svakako razmotriti.

Možemo li očekivati vaš prelazak u Pictionary profesionalce?

Spremne smo razgovarati o tome. Očekujemo ponude promotora i agenata.

Kada bi se u Pictionaryu susreli Vincent Van Gogh i Leonardo da Vinci s jedne te Andy Warhol i Edvard Munch s druge strane, tko bi pobijedio?

Smatramo da su svi navedeni pripadnici zastarjelih škola slikarstva. Bez obzira na to tko bi pobijedio u međusobnom okršaju, nitko od njih ne bi imao šanse u ovom novom, nemilosrdnom svijetu natjecateljskog Pictionaryja.

Uspjeh ovoga turnira jasno je pokazao da su turniri u Pictionaryju budućnost sporta. Treba čestitati KKC Pixelu na vizionarskom potezu kojim je ova novost predstavljena Koprivnici. Možemo se nadati da će gradske vlasti i lokalno gospodarstvo opaziti ta nova kretanja i da će izdašno poduprijeti natjecatelje, organizatore i medije koji o njima izvještavaju.