Nismo Titovi, Tito nije naš
Brešanov film u kojem je uskrsnuo Josip Broz Tito ovih se dana obistinjuje u hrvatskim medijima. Prvo ukazanje upriličila je predsjednica kada je objavila da će izbaciti Titovu bistu iz svojeg ureda i vjerojatno je poslati u muzej njenog autora, kipara Antuna Augustinčića.
Nije smetala ni Tuđmanu, ni Mesiću, ni Josipoviću, pa se čini da ne mora smetati ni njoj. Ali baš zato Tito i mora ići. Kao novi šef, odnosno šefica države, Kolinda Grabar-Kitarović mora se pozicionirati nasuprot svojih prethodnika. Bilo bi bolje da to učini u politici, ali lakše je u odijevanju, gestikulaciji i uređenju interijera. Grabar-Kitarović zato se predstavlja energičnije od Josipovića (što nije teško) i obrazovanije od Mesića (što isto nije teško), a od obojice, čemu se može pridodati i Tuđman, razlikuje se po tome što nije bila u Partiji. „Nismo Titovi, Tito nije naš“, moglo bi biti njeno geslo.
Drugo ukazanje Tita odvilo se na vjeronaučnoj olimpijadi Zagrebačke nadbiskupije na kojoj je pobijedila baš ekipa Osnovne škole Josipa Broza Tita iz Kumrovca (trećeplasirani su učenici zaprešićke škole Antuna Augustinčića, što je lijepa ironija sudbine ako se pogleda iz vizure prvog ukazanja). Ako, dakle, baš u Titovom rodnom mjestu rastu šampioni vjere koju je komunizam htio zatrijeti – onda bi se moglo pomisliti da nema nikakve sumnje da je taj komunizam završio na „smetlištu povijesti“ (da se poslužimo Engelsovom frazom) i da je Tito mrtav i bezopasan.
Pa je li moguće da Tito ipak ne spava? Je li moguće da je novoj hrvatskoj predsjednici nelagodno obavljati svakodnevne poslove pod strogim pogledom Augustinčićeve biste? Jer ipak su Tita primali i lijevo i desno, zvali su ga i gore i dolje, i svi su mu došli na sprovod. A baš je taj sprovod zasvrbio Zorana Šprajca, pa je na Facebooku ismijao inauguraciju naše predsjednice ovim riječima: “Na sprovod JBT-a došlo je 38 šefova država i vlada, od Tačerice do Brežnjeva, na inauguraciju KGK njih 8, od tog trojica iz Bosne, jedan iz Srbije.“
Novinari bi trebali biti oprezni s usporedbama i ne bi smjeli brkati kruške i jabuke. Ako se govori o inauguracijama, trebalo bi reći koliko je državnika bilo na Titovoj inauguraciji. Ne moramo pogledati u enciklopediju da bismo znali da ni tamo nije bila gužva.
