Može li Europa pružiti utočište sirijskim imigrantima?
Građanski rat u Siriji traje već tri godine. Prosvjedi nadahnuti arapskim proljećem i svrgavanjem režima u dijelu sjeverne Afrike pretvorili su se u gerilske sukobe, a broj izbjeglica prerastao je brojku od 3 milijuna. Većina ljudi je sigurnost tražila u susjednim zemljama – u Turskoj i Libanonu – dok se izrazito mali postotak ljudi iz ratom zahvaćenih područja ipak odlučio otići u Europu.
Situacija je danas promijenjena. Počevši s Libanonom u koji se više ne može ući bez vize, sirijski najbliži susjedi svakim danom postaju sve opterećeniji brigom za imigrante. Izbjeglice su prisiljene okrenuti se Europi, a povećava se broj onih koji bivaju ostavljeni na pretrpanim brodovima u Sredozemlju.
Najčešće odredište imigranata je Italija, i to zbog svoje blizine. Njezina ratna mornarica samo tijekom proteklih blagdana uspjela je spasiti oko 1250 izbjeglica. Oni ne dolaze samo iz Sirije, već i iz ostalih dijelova koji su zahvaćeni pobunama i sukobima. Talijanske vlasti se s ovakvim situacijama suočavaju već duže. Osim što dijelu ljudi uspijevaju pronaći utočište, iskusile su velike tragedije u kojima je živote izgubilo stotine ljudi. Uzmimo za primjer listopad 2013. kada se pedesetak ljudi, uglavnom iz Sirije, utopilo nakon brodoloma nedaleko od Malte. Tih dana talijanski brodovi uspjeli su spasiti oko 400 ilegalnih useljenika, a Sicilija je proglasila izvanredno stanje. Povećala se humanitarna i vojna nazočnost nad Sredozemljem, ali i broj brodova, splavi i čamaca s izbjeglicama pred „vratima“ Europe.
Kraj 2014. je, između ostalog, obilježen dramatičnim situacijama u kojima su imigrantima prijetili požari i napuštanja posade. Talijanska mornarica je nekoliko dana uoči Božića s teretnog broda nedaleko od Sicilije spasila 800 izbjeglica. Posada je, napustivši brod, uključila automatsko upravljanje i slijepe putnike većinom sirijskog porijekla ostavila na milost i nemilost opasnog Sredozemnog mora. Nakon što su satelitskim telefonom pozvali pomoć obalna straža je imigrante prebacila u sicilijansku luku. Nekoliko dana kasnije spašeno je i 200-tinjak izbjeglica s putničkog broda koji bi ubrzo potonuo. Na njemu su se isto tako nalazili Sirijci, a brod je krenuo iz Turske.
U isto vrijeme još jedan brod isplovio je iz Turske. Ovog puta radilo se o plovilu za prijevoz stoke, a na njemu se nalazilo oko 400 imigranata. Nakon pet dana plovidbe na brodu je nestalo hrane i vode, a posada je pobjegla čamcem, ostavivši izbjeglice u međunarodnim vodama. Brod koji je bespomoćno plutao 40-ak kilometara od obale primijetio je zrakoplov, nakon čega je talijanska obalna straža pokrenula spašavanje.
Talijanska policija izvijestila je da imigranti trebaju izdvojiti između četiri i osam tisuća dolara kako bi kupili kartu za vrlo nesiguran put do željenog odredišta. Osim što im ne garantira dolazak, karta često uključuje i izloženost vrlo hladnom vremenu. Iz tog razloga je velikom broju spašenih izbjeglica po dolasku u Italiju hitno pružena liječnička pomoć. Cijena koju moraju platiti je većini imigranata previsoka, pa se oni odlučuju na još nesigurnije plovidbe čamcima i splavima. Tisuće ih nikad ne stigne na europsko kopno.
Nedavno se nedaleko od grčke obale zapalio trajekt s oko 500 registriranih putnika. Među njima je pronađena i nekolicina imigranata, što potvrđuje da izbjeglice put u Europu često traže sakrivanjem na redovitim trajektnim linijama.
Muke imigranata ne prestaju stupanjem na europsko kopno. Iako im se smještaj osigurava kod udomiteljskih obitelji ili u izbjegličkim kampovima, samo dio njih dobiva odobrenje za napuštanje kampa i traženje sreće diljem Italije. Radi se o ljudima koji često imaju obitelj i koji, kako bi preživjeli, traže stalni posao i smještaj. Dio njih se odlučuje i na odlazak izvan teritorija Italije, gdje nerijetko imaju prijatelje ili obitelj.
Europska unija se dosad upoznala s problemom imigranata, no nitko nije predvidio takvu eskalaciju njihovih dolazaka. Osim što dolaze iz Sirije, sve je više onih koji bježe od sukoba u Libiji, Eritreji i Somaliji. Počevši od 2011. Europa je donirala više od 3 milijarde dolara kako bi pomogla zemljama koje su zahvaćene ratom i nemirima. No je li to dovoljno? Oni koji bježe pred strahotama rata još uvijek ne mogu legalno pristupiti zemljama Europske unije. Istina je da je Unija ustanovila Zajednički europski sustav azila, ali izbjeglice se u njega mogu uključiti tek onda kad stignu na europsko kopno. Europska komisija i članice Europske unije trenutno raspravljaju o programima preseljenja i uvođenju humanitarnih viza, naglašavajući da postoje rješenja za spas imigranata. Dok Europa raspravlja, nove se izbjeglice ukrcavaju na brodove i maštaju o boljem životu preko mora.
Osim što je suočena s visokom nezaposlenošću i problemima u gospodarstvu, Europu ovih dana potresa i strah od daljnjeg širenja terorizma. Desne političke opcije doživljavaju ponovni procvat, a širi se europsko neprijateljstvo prema strancima. U Njemačkoj su održani masovni prosvjedi protiv stranaca, posebice onih islamske vjere, na što je odgovoreno prosvjedima protiv ksenofobije. U Italiji je smanjeno područje obuhvaćeno nadzorima obalne straže što znači da će odsad biti pregledavano samo uže obalno područje. Pod opravdanjem da spasilačke akcije ohrabruju izbjeglice na napuštanje vlastite zemlje, Britanci su objavili da neće podržati dolazak imigranata u Europu. Znajući sve to, postavlja se pitanje koliko je Europa spremna pružiti utočište Sirijcima koji, čini se, samo ovdje mogu dočekati bolje sutra.
