DRUŠTVO

Jeste li zabrinuti da će milijun izbjeglica promijeniti sliku Europe? Koliko je god kulturna raznolikost najljepša strana naše planete, toliko je miješanje i više nego opasno.

Razgovor s Aboodom Ammanehom, mladićem iz Sirije koji je zajedno s bratom napustio svoju državu i time spasio vlastiti život, otkriva nam i njegovu stranu priče.

„Otkako je počeo rat, život u Aleppu postajao je sve teži. Odvojili su nas od svijeta, isključivši nam internet na duže od godinu dana, a zatim su isključili vodu i struju. Bio sam student na Sveučilištu Lattakia, trećemu najvećem sveučilištu u Siriji. Međutim, terorističke grupe zatvorile su ceste koje povezuju veće gradove u Siriji i nisam mogao nastaviti svoje obrazovanje. S obzirom na zakon u Siriji, vojna je služba obavezna, što me navelo na to da biram između napuštanja ili služenja zemlji pod cijenu vlastitog života. Sad već osamnaest mjeseci živimo u Mersinu. Oboje radimo i tako financijski pomažemo našim roditeljima, iako naš otac tamo i dalje radi“, rekao je Abood.

12592609_1055373761218848_4551337843284894278_n

„Iskreno, ne odobravam potez Njemačke koja je lakoumno prihvatila toliki broj izbjeglica. Nisu svi zaslužili biti prihvaćeni negdje drugdje. Velik dio njih ljudi su koji su i uništili moju zemlju. Brojni u sebi imaju sjeme terorističkih misli i planova. Kulturološki smo prerazličiti, što će dovesti do velikih problema… U Siriji na svakom koraku možeš izgubiti život, a teroristi su posvuda. Nije njihova država, ali ponašaju se kao da jest. I nitko im zapravo ništa ne može. Ne kažem da je Bashar al-Assad dobar, ali, uspoređujući ga s ostalim vodećim ljudima, on je anđeo. Da nije došlo do rata, nikad ne bih otišao iz Aleppa, tj. Novog Aleppa, gdje su sad moji roditelji. Ovdje sam u Mersinu jer znam da moram, ali nemam nikakvih želja tu i ostati. Kao mali možda jesam razmišljao o tome kako bi bilo lijepo posjetiti Europu ili Kanadu, ali sve što sad želim jest vratiti se kući i svojoj obitelji. East or West – home is the best“, zaključio je.
fdgh

Koliko velika ljubav prema domovini tjera na želju za povratkom i nakon što te prisilila da sve što ti znači ostaviš iza sebe i kreneš u nepoznato? Ljude iz Hrvatske ne tjera rat, već ekonomija, a rijetki požale što su otišli. Uz priče poput ove, doživljaja iz prve ruke o tome kako je biti prisiljen na migraciju, biti izbjeglica i nepoznanica u novom gradu, trebamo se zapitati koliko cijenimo sigurnost i krov nad glavom.

?>