Poruka na boci

Kakva poruka na boci?! – ”vrtim” po glavi dok promatram prodavačicu koja izvlači već petu bočicu vode na pult želeći da sama odaberem poruku za dobar i uspješan dan. Dehidrirana i već pomalo nervozna pokušavam uzeti bilo koju, jer žeđ je jača od želje za izborom poruke. Uzimam onu prvu i najbližu ruci iako teti u trgovini, vidim po njenom splasnulom osmijehu, to nije dovoljno. Konačno se ”obračunamo”, njoj novac, a meni moja bočica i trk prema autu da u miru ispijem par gutljaja te dragocjene tekućine. Male svježe kapi vraćaju mi svijesti, a glava tek sad ”procesuira” što je željela ”teta s bočicama”.  Znatiželjna i u potrazi za porukom, koja bi mi trebala ovaj dan učiniti boljim, zatvaram bočicu i krećem je okretati, tražeći tajnu mog uspješnog dana.  Dobro se dobrim vraća  –  kaže meni moja bočica. E sad sam razočarana, ali i ljuta. Prvo na sebe – jer sam možda ipak trebala poslušati ”tetu” u trgovini, veću pažnju posvetiti boci i ”piknuti” poruku koja će mi ovaj dan učiniti boljim, jer to je navodno i bio cilj redanja svih tih bočica na pult, ali ljuta i na bočicu koja si daje za pravo reći mi nešto što već znam da ne ”šljaka” u stvarnom životu. I taman kad ju odlučih glasno opsovati, zapitam se kako je takva mudrost dospjela na običnu bočicu vode.

U zemlji je sve veća kriza. 380 000 nezaposlenih, još toliko potplaćenih, gotovo isto toliko neplaćenih. Gospodarstvo i industrija propadaju, a ljudi sve dalje od pozitivnih misli. Nije čudno, ali da li je situacija zaista toliko ozbiljna da nam je self-help parole potrebno servirati i na bočici vode? Dobro, ako uzmemo u obzir da nas mediji svakodnevno zatrpavaju sa sve više loših vijesti, potreba za medijem koji će nas napuniti pozitivom sve je veća. Pa zašto to ne bi bila i bočica vode? Mogla je biti i pasta za zube, rajčica ili nešto slično, iako moram priznati da bi u takvu parolu  -Dobro se dobrim vraća – danas povjerovala jedino nakon što bi je pročitala na boci prethodno ispijene ”žestice”. No, očito ne znamo bolje. Ali ako je medij poruka, kako je rekao još davno ”otac medija” Marshall McLuhan, sada se još jadnija pitam u kakvom društvu živimo i kamo odlaze naši mediji, kada još samo bočice vode ”šalju” lijepe i pozitivne poruke.

Unatoč kaosu u glavi, shvatih da sam od obične žeđi sada stvarno otišla predaleko. Zahvalna na vodi, jer je mogla biti i magla – kako pojedinci nazivaju self-help literaturu prepunu poruka poput one na mojoj boci – ispijam ju do posljednje kapi. Sa željom da mudrost dobivene poruke što dulje ostane u mom tijelu, brzo nastavljam put prema fakultetu, gdje neću propustiti pitati profesore što misle o novom mediju u Hrvatskoj, ali i mojoj poruci na boci.