Mladi sve manje čitaju
Očigledno je da mladi i djeca danas sve manje čitaju. U modernom svijetu punom digitalnih signala i televizije sve se više osjeća nedostatak načitanih ljudi. Mladi su knjigu odlučili zamijeniti filmovima, serijama i reality-showovima iz kojih ne dobivaju nikakvu kulturu, već duhovno tonu.
Moderno doba i tehnologija kao da ne podrazumijevaju to da i tradicija ima svoju vrijednost. Iako digitalni formati sve više napreduju, a mnoge knjige pretvaraju se u audiozapise, nijedan novi oblik pohranjivanja podataka ne može zamijeniti osjećaj knjige u ruci. Samo riječi koje sami pročitamo možemo interpretirati na sebi svojstven način.
Danas je u knjižnicama veći red za internet nego za knjige, a i nova su izdanja poprilično sačuvana. Sve je teže pronaći nekog tko dijeli tu ljubav prema knjigama i prema životu koji u opuštanje uključuje pisanu riječ. Suvremeno doba diktira pravila prema kojima računalo zamjenjuje priče koje smo slušali od baka, djedova, mame ili tate… Mladi i djeca uvijek slušaju istu inačicu priče od tete s kompjutera. U ubrzanom životu današnjice, ljudi se sve manje posvećuju sebi, a sve više svijetu, zbog čega lagano nestaju oblici prirodnog udovoljavanja sebi.
Zašto, umjesto kvalitetne literature, imamo mnoštvo nekvalitetnih filmova za mlade? Jesu li uistinu krivi samo mediji ili i mladi koji se povode za gledanjem i slušanjem svega što mediji plasiraju, ali se u istoj mjeri ne povode za čitanjem? Ako ljudi radije provode večeri gledajući kako izgleda nečiji život umjesto da uzmu knjigu u ruke i pročitaju koje poglavlje, možemo li uopće kriviti medije za to što nude ono što se prodaje?
A u zadnje vrijeme prodaju se magla, površne stvari i lažni osjećaj znanja. Ljudi kao da ne vide da su se zapustili i prepustili televizijskom programu i življenju iz dana u dan, puni nezadovoljstva i duhovne gladi.
Ne događa se to samo u jednom gradu, jednoj državi… Cijeli svijet ima isti problem! Više od polovice stanovništva nepismeno je, pa čak i onaj dio koji se obrazuje u školama i na fakultetima. Dobivamo li znanje ili samo informacije? Za postizanje znanja valja biti svjestan informacija koje dobivamo – treba ih znati protumačiti i povezati.
Isto je s knjigama. I njih treba razumjeti. Mladi govore da je krivo vrijeme u kojem živimo jer se zbog tempa nemamo kada baviti sobom i svojim napretkom. Iako je to točno, svejedno nema razloga za to da se bar jednom tjedno ne odvoji sat vremena za knjigu koja, mada neće riješiti sve probleme i obaveze, ispunjava.
Danas mladi osjećaju kao da je knjiga izašla iz mode. Uistinu, koliko ljudi zna za nove autore i naslove? I gdje saznaju za njih? Naravno, postoje portali na kojima se razmjenjuje svašta pa se nađe i nekolicina onih koji međusobno razmjenjuju iskustva o knjigama, no je li to dovoljno? Ne bi li se trebalo raditi na približavanju knjige djeci i mladima? Ne bismo li se trebali razvijati knjigama, napredovati fizički, psihički i duhovno.
Danas je čudno čitati. Uistinu, mladi to smatraju gubitkom vremena. Kasnije u životu žale zato što nisu pročitali knjige za koje u toj životnoj dobi više nemaju vremena. Za ljubav prema knjizi potrebno je njegovati naviku čitanja. Potrebno je shvatiti pisca, djelo, likove i događaje. Svaka riječ u knjizi treba pronaći svoje mjesto u čitatelju. Jer nije dovoljno pročitati stranice – treba ih i osjetiti. Gledati ih kao da ih možemo opipati. I proživjeti ih.
Gdje, ako ne dolazi do srca i uma mladih čitatelja, odlazi sva ta pisana umjetnost? I gdje su uopće ti čitatelji? Oni kao da su isključena manjina na koju se pažnja ne obraća, pa nove naslove moraju tražiti po internetu i knjižnicama. Zašto ne postoji časopis za mlade koji bi govorio o vrijednostima knjiga? Svi nude savjete koji se, iz broja u broj, ponavljaju u preformuliranim rečenicama; otkrivaju nove bendove; pišu kad je i gdje koji koncert, film ili zabava. No za knjige se ne odvoji više od polovice stranice… Ako i toliko. Što time urednici poručuju mladima? Nemojte čitati. A to ne bi trebala biti poruka onima na kojima svijet opstaje.
Štoviše, istraživanja su pokazala da dobra knjiga bolje djeluje na čovjeka pod stresom nego glazba ili šetnja. Čitanjem stvaramo svoj svijet, budimo maštu i potičemo kreativno razmišljanje. Isto kao što su mladi i djeca naučili ne voljeti čitanje, mogu ga naučiti voljeti, stoga je korisno osvijestiti i artikulirati to što je to privlačno u čitanju i zašto je ono korisno za um i duh.
Čitanjem se prirodno i spontano usvajaju različiti izrazi: širi se fond riječi, a povećava se i sposobnost usmenog i pismenog izricanja vlastitih misli. Danas je kod mladih vrlo uobičajeno čuti poštapalice ili riječi koje zamjenjuju prepričavanje nekog zbivanja ili osjećaja. Čitanje je jedno od sredstava za pomicanje s mrtve točke utjelovljene u neodređenim riječima prema fleksibilnom jezičnom izražavanju i određenim sadržajima.
Knjiga je medij koji nam ne servira gotovu sliku (za razliku od televizije koja nam pruža kompletan vizualni doživljaj), pri čemu mašti ne ostaje mnogo praznog prostora za popunjavanje i zamišljanje. Mozak za vrijeme čitanja nužno stvara predodžbe o pročitanome, a riječima opisane likove i mjesta – pa čak i ponašanja i osjećaje – transformira u žive slike s oblicima, bojama i zvukovima. Drugim riječima, za vrijeme čitanja mozak radi, a to što radi – znači da uvježbava i trenira svoje sposobnosti.
Čitanje u glavi čitatelja stvara posebnu sliku onoga što piše – svi zamišljaju drugačiju sliku; gledajući film, svi upijaju istu sliku, odnosno nema potrebe za naprezanjem mozga radi konstruiranja vlastitih slika.
Također, neizrečeno sadrži više informacija od izrečenoga. Kao što je poznato, pisci često prava značenja i prave poruke umataju u usporedbe, metafore i ostale stilske figure, zato čitanje zahtijeva interpretaciju. Napisano ima dublji smisao koji treba objasniti.
Jednom kada naučimo tumačiti tekst u svojoj glavi, čitanje postaje zanimljivije jer se knjiga pretvara u sugovornika, a čitanje u razgovor. Knjiga se razlikuje od školskog udžbenika – u kojem je važno podebljano i dopunjeno slikom ili dijagramom; od novina – u kojima dominiraju slika, masni naslov i podebljan uvod; od filma – u kojem je sve servirano za osjetilo vida. Čitajući knjigu, valja samostalno pratiti crvenu liniju. Nema nikakvih efekata koji u tome pomažu – postoji samo čisti tekst. Tako se vježba fokusiranost na predmet.
Ako želimo uhvatiti radnju, upoznati likove i otkriti poruke između redova, tijekom čitanja jednostavno moramo biti koncentrirani. Čitanje nam nameće i uvjetuje koncentraciju. Čitanjem možemo uvijek otputovati kuda želimo.
Budući da putovanje kroz vrijeme nije moguće, a putovanja duž prostora kugle zemaljske poprilično su skupa, čitanje je jedan od načina na koji možemo doživjeti različita mjesta i uživjeti se u život prošlih vremena. Dok čitamo iz zadovoljstva, razne se informacije, bez ikakvog napora, uglave u trajnom pamćenju. Gdje možemo naučiti značenje novih riječi ako ne tijekom čitanja iz razonode? Svaki odlomak i svaka stranica novo je iščekivanje razvoja događaja.
Naravno, ima i dosadnih, nečitljivih knjiga, no dobre knjige čitatelja uvlače u napetost koja se dodatno stimulira time što knjigu najčešće ne možemo pročitati u jednom danu, nego moramo rascjepkati čitanje na nekoliko dana i time odlagati zadovoljavanje znatiželje.
Kako rijetko kojim medijem, knjigama se privremeno možemo nastaniti u tijelu i duši druge osobe: vidjeti stvari njezinim očima, osjećati njezine probleme, biti potreseni tragičnim događajima iz njezina života, radovati se njezinu uspjehu. Promjena perspektive i uživljavanje u tuđi identitet doprinose razvoju empatije i sposobnosti razumijevanja drugih ljudi. Čitanje često pruža nadahnuće, tako stvarajući osjećaj o nepostojanju nemogućega, dajući inspiraciju i vjeru u ostvarenje snova. Radi svega navedenog, mladi bi uistinu trebali uvidjeti prednosti čitanja i obogaćivanja sebe čitanjem.
Mladi ne samo da sve manje čitaju knjige, već i novine. Istraživanje provedeno na španjolskom Sveučilištu Jaume u Castellóni potvrdilo je smanjenje interesa za novine među mladima u dobi između 16 i 30 godina, koji sada iznosi 28,8 %.
Štoviše, tri od četiri ispitanika spomenute dobi informira se socijalnim mrežama više nego televizijom. Navike kupovanja novina među mladima radikalno su se promijenile u posljednjih nekoliko godina. Od početka 21. stoljeća, različite su studije pokazale pad čitanosti tiskanih novina uz konstantan pad interesa kod mladih čitatelja.
„S druge strane, internet sve više igra vodeću ulogu, a posebno društvene mreže (u smislu dolaženja do vijesti) među ljudima u dobi između 16 i 30 godina“, objašnjava Andreu Casero Ripollés, predavač na Odsjeku za komunikacijske znanosti na Sveučilištu Jaume u Castellóni i autor istraživanja objavljenog u časopisu Comunicar. Studija pokazuje da 77,4 % mladih u ovoj dobi koristi društvene mreže kako bi se informirali i, kao što Casero tvrdi, „njih [društvene mreže] koristi se u većem postotku od bilo kojega drugog medija, a tuku čak i televiziju, što predstavlja važno otkriće.“
Rezultati predstavljaju pravi problem za novine koje gube svoje mlade čitatelje. To ima dvostruko negativan učinak: gubitak publike i mogućnosti za stjecanje publike u sljedećoj generaciji. Istraživanje se temelji na 549 anketa provedenih u Kataloniji u Španjolskoj, među mladim ljudima iz različitih gradova i različitih razina obrazovanja. Međutim, mladi pridaju veliku građansku vrijednost vijestima, odnosno u interesu im je da budu informirani.
„Čini se da se mijenja način poimanja novinskih informacija. Otvorila su se vrata za shvaćanje vijesti kao javnog servisa koji uvijek mora biti besplatno dostupan – kad god to čitatelj poželi“, objašnjava autor.
Prema istraživaču, novine bi trebale iznaći strategije kojima može ponovno privući mlade koji su vrlo zainteresirani za vijesti, ali ne koriste informacije koje ne odgovaraju njihovim potrebama i interesima.
„Isto tako, kako bi doprli do mladih, novinski bi mediji trebali intenzivno koristiti društvene mreže jer su to preferirani načini informiranja među tom skupinom stanovništva“, zaključuje.
Istraživanje predviđa da će novinski mediji – ako se svojim poslovnim modelima (koji su trenutno bez aktivnih strategija prilagođenih navikama potrošnje ili poimanju vijesti mladih) ne prilagode – u budućnosti naići na ozbiljne probleme, što će pokrenuti rizik njihova nestajanja.
Mladi bi se svakako trebali osvijestiti i vidjeti što gube zbog tehnologije kojoj se sve više prepuštaju. Čitanje može pomoći u izgradnji osobnosti te pridonijeti drugačijem gledanju na život i maštovitosti. Može nas opustiti, kulturno nas uzdići i usaditi nam nova znanja.
