Danas poželjna, a sutra…?
Što se ljepote tiče, ne postoje idealan muškarac ni idealna žena… Barem ne u općeprihvaćenoj definiciji. Ono što danas smatramo lijepim, nekad je bilo nezamislivo – čemu se danas klanjamo, prošlost je s gnušanjem odbacivala. U budućnosti ćemo sigurno veličati neke nove ideale ljepote, i to one koje danas smatramo neprihvatljivima.
Ono što danas podrazumijevamo pod pojmom lijepa žena, prošlost bi proglasila premršavom, nedostatnih oblina, predugih nogu, prevelikih stopala ili preduge kose. Jednom riječju, bila bi – ružna. Ideal ženske ljepote uvelike se mijenjao kroz stoljeća i redefinirao okvire onoga što je više ili manje poželjno.
Ideal ženske ljepote drevnog Egipta vežemo uz Nefertiti, ženu faraona Amenhotepa IV. Krasilo ju je vitko tijelo, uska ramena i visok struk, simetrično lice, oči iscrtane ugljenom te njegovana koža zbog kupki od meda i mlijeka i zbog mazanja esencijalnim uljima.
Antika
Jedrog tijela, bujnih grudiju i bokova s potpuno bijelom kožom, koja se u Grčkoj izbjeljivala nekom vrstom olova, a u Rimu bojala kredom – tako su izgledale najljepše žene antičke Grčke i Rima. Idealna žena utjelovljena je u Afroditi, liku grčke božice ljepote, odnosno rimske Venere. Nju je ponovno oživjela renesansa. Kako bi se smatrala lijepom, žena je trebala biti punašna, velikih grudiju i bokova, blijedog tena, svjetlije kose i s istaknutim zaobljenim trbuhom. Glatke noge bile su simbol društvenog utjecaja, a neželjene dlake s tijela uklanjale su se grubim vulkanskim kamenjem, a nešto kasnije arsenom i vapnom.
Viktorijansko doba
Viktorijanska Engleska preferirala je malo mršavije žensko tijelo iako su punašne žene i dalje bile više nego dobrodošle. Uz grudi srednje veličine, jače bokove i struk naglašen prezategnutim korzetom, obavezna je bila i duga kosa. Viktorijanska bi se žena rijetko kupala; oblačila bi se slojevito i na sebe izlijevala potoke parfema.
Mali ili veliki bokovi, ravan ili zaobljen trbuh, kratka ili duga kosa – riječ je samo o određenom povijesnom trenutku kada se nešto smatralo privlačnijim od drugoga. Ipak, neki ideali ženske ljepote šokiraju više od drugih i teško ih je razumjeti ako ih se gleda očima suvremenog čovjeka.
Maye smatramo jednim od najrazvijenijih autohtonih naroda koji su živjeli na području današnjeg Meksika i Srednje Amerike. Briljirali su u matematici, keramici, poljoprivredi… Međutim, kako bi postigli ideal tadašnje ljepote, služili su se zastrašujućim metodama. Ravnali su izbočine na tijelu – uši, nos ili čelo. Glavu tek rođenog djeteta stavljali su između dviju drvenih dasaka i pritiskivali je. Osim ravnanja, lubanja je bila cjenjenija što je bila izduženija.
Žene u Kongu stavljaju redove metalnih koluta na vrat pokušavajući ga izdužiti do krajnjih granica. Kasnije, radi oslabljenih vratnih mišića, više nisu u mogućnosti uspravno držati glavu.
U Čadu su posebno cijenjene žene rastegnutih usana pa u njih, a čak i bebama, umeću posebne prstene.
Kineska dinastija Han smatrala je ženu atraktivnom ako bi imala izrazito uzak struk, blijedu kožu i velike oči. Posebno je bilo važno da žena ima što manja stopala pa su tako ženskoj djeci već od rođenja stopala stavljana u kalupe koji bi sprječavali njihov rast. Prema jednoj teoriji, to je onemogućavalo da uspravno hoda i činilo ju je poniznom. Prema drugoj, muškarac je doživljavao veliko seksualno uzbuđenje ako bi mogao staviti cijelo žensko stopalo u usta.
Devetnaesto i dvadeseto stoljeće
Nova definicija ženske ljepote stvara se na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Početak novog stoljeća redefinirao je i položaj žene u društvu: emancipirale su se, počele boriti za svoja prava i smatralo ih se jednakima muškarcima. Prkoseći društvenim normama, pušile su i pile, a ponekad su uzimale kokain i provokativno se ponašale. Pokušavale su biti što sličnije muškarcima.
Dvadesetih godina 20. stoljeća žene su pokušavale postići dječački izgled skrivajući i ravnajući grudi, noseći kratke bob-frizure te odjećom skrivajući bokove i struk.
Do 1950-ih atraktivnom se smatrala žena s tijelom pješčanog sata, odnosno naglašenih grudiju i bokova, uskog struka i kovrčave kose. Ženom idealnih tjelesnih proporcija tada je smatrana Marilyn Monroe. Seks-simbol i ikona ženstvenosti, prirodna brineta, koja je svoju kosu bojila u plavo, nosila je konfekcijski broj 38. Njena bi odjeća plesala na mršavim tijelima današnjih modela.
Nova promjena u percepciji poželjnoga i lijepoga događa se 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Modna je scena izbacila šokantno mršavu manekenku Twiggy, čiji je izgled u rekordnom roku prihvaćen kao idealan. Smatralo se da žena mora imati atletsku građu, vitko i visoko tijelo te mišićave ruke s širim ramenima. Za razliku od dotad poželjne blijede puti, počeo se njegovati preplanuli izgled.
Devedesete godine 20. stoljeća oblikovale su ideal ženske ljepote kakav nam se u velikoj mjeri i danas servira u modnim magazinima, reklamama i na modnim pistama. Na pijedestal se uzdiže tzv. heroin chic – vitko, gotovo izgladnjelo tijelo bez ikakvih oblina i dugih nogu, prozračnog tena, pomalo drogiranog izgleda. Simbol je takvog izgleda vrlo uspješna manekenka Kate Moss koja je nosila američki konfekcijski broj 0 koji bi, kada bi postojao u europskim standardima, bio broj 30.
Nevjerojatno je koliko se toga promijenilo u poimanju ženske ljepote u samo 40-ak godina. Stoljećima se njegovao zdrav izgled dobro uhranjene žene, prirodno osunčane kože i prirodnih oblina. Odjednom su žene počele opsesivno vježbati, prakticirati bezbrojne dijete koje više sliče pukom izgladnjivanju nego prehrani, operacijama povećavati usnice ili grudi, ravnati nosove, podizati stražnjice, usisavati salo s trbuha i bokova, stavljati umjetne trepavice i nokte, povećavati volumen kose umjetnim pramenovima, satima se kvarcati u nadi da će imati ten mulatkinje, paničariti nad svakom sijedom vlasi ili novonastalom borom… Nabrajanju nema kraja.
Konzumerizam
Odgovor na pitanje zašto je tomu tako možda leži u temeljima modernog društva – konzumerizmu. Najplodnije su tlo svakako žene. Razni kozmetički tretmani, skupi preparati i još skuplji kirurški zahvati ne donose dobit ako doslovce svaku ženu, fotošopiranim slikama s naslovnica časopisa ili s reklama, ne uvjerimo u to da je debela i ružna te da svoje tijelo treba zamrziti i početi korigirati još u adolescentskoj dobi, pa čak i ranije. Ako je ne uvjerimo u to da će je ti tretmani i proizvodi učiniti poželjnom i ljepšom. I, što je najvažnije, da se od nje očekuje da bude baš takva – vjerna kopija svakoga anoreksičnog modela s modnih pista.
Muškarci
Za razliku od žena, pojam je idealnog izgleda muškaraca u prošlosti nailazio na znatno manje kritika, smjernica i osuda javnosti. U antičkim je kulturama na cijeni bilo mišićavo, atletski građeno tijelo koje je svojim proporcijama bilo nalik na zamišljenu sliku bogova. Tjelesna snaga i spretnost bile su najcjenjenije muške osobine. Većina umjetničkih djela, s kojima se može dičiti grčko kiparstvo, prikazuje upravo takvo muško tijelo – golo i snažno. Kasnije, kroz povijest, nikada se nije pridavalo toliko pažnje idealnom izgledu muškarca koliko se pridavalo izgledu žene. Debeli ili mršavi, niski ili visoki, zategnuti ili obješeni, izraženih mišića ili tankih udova – sve je, ovisno o povijesnom razdoblju, bilo prihvatljivo.
Situacija se počela mijenjati u drugoj polovici 20. stoljeća kada se i muškarcima počinju nametati standardi poželjnog izgleda. Do 70-ih godina njeguje se izgled lokalnog frajera koji ima određenu karizmu, ali i tajnovitost (po uzoru na Al Pacina). Osamdesetih godina poželjan je izgled lokalnog razbijača napumpanih mišića, izrazite snage i, po mogućnosti, što praznije glave (po uzoru na Sylvestera Stalonea). Kasnije volimo i zločeste dečke koji su netom izašli iz klinike za odvikavanje i njeguju nonšalantni urbani zavodnički stil.
Metroseksualci
Muškom su scenom na ulasku u 21. stoljeće zavladali metroseksualci. Muškarci počinju lakirati nokte, šminkati usnice, naglašavati oči, depilirati tijelo, bojiti kosu, kupovati skupe kozmetičke preparate, koristiti se blagodatima estetske kirurgije… Ukratko, muškarci postaju feminizirani. Bio je to pravi šok za starije, tradicionalnije generacije. Danas to više i ne primjećujemo kao nešto neuobičajeno.
Današnje vrijeme
Portal BuzzFeed je u ožujku ove godine objavio video koji prikazuje idealnog muškarca u 12 različitih zemalja. Podsjeća nas na to kako ni danas nema globalno prihvaćenog ideala muške i ženske ljepote. Od naroda do naroda, preferencije se bitno razlikuju. U SAD-u je poželjan V oblik tijela sa širokim gornjim dijelom tijela, a sve su popularniji i tzv. lamberseksualci, odnosno bradati muškarci.
Meksiko njeguje izgled mačo-muškarca, a u Brazilu bijele ljude smatraju ljepšima od tamnijih. Preferiraju se muškarci ravne, svjetlije kose. Turska, pak, voli osjetljive, osjećajne i romantične muškarce koji depiliraju svoje tijelo. Engleska najljepšim smatra muškarca tjelesne građe između metroseksualca i tinejdžera – mršavijeg, tetoviranog i bradatog muškarca…
Nećemo vam sve otkriti. Zašto su Australci proglašeni najljepšima i kakve muškarce voli Italija? Predlažemo da pogledate u videu, a pogotovo ženski dio publike… Naime, na kraju vas očekuje prava poslastica – idealan muškarac budućnosti.
