INTERVJU S NEVENOM STIPČIĆEM: Žao mi je što sam ispao iz The Voicea, ali prava karijera tek počinje

Neven Stipčić, student Sveučilišta Sjever, natjecao se u pjevačkom showu The Voice, no nije dobio priliku da nastupi u emisijama uživo. Kako gleda na svoj nastup u The Voiceu, koji su mu planovi za nastavak karijere, kakva je glazbena scena u Varaždinu te kako se snalazi na fakultetu, doznali smo u razgovoru s ovim 20-godišnjim brucošem koji živi za glazbu.

Nakon ispadanja dobio si puno podrške, a mnogi smatraju da si nepravedno ispao i da si na neki način bio ispred vremena i ovog okruženja. Kako na to odgovaraš i misliš li da bi na britanskom The Voiceu imao veće šanse?

Uh… odmah teško pitanje. Ne mislim da sam nepravedno ispao. Ema Gagro je stvarno fantastična osoba. Dosta je starija od mene i ima više pjevačkog iskustva. Iskreno, jako mi je teško odvojiti komentare u kojima me ljudi hvale i realnu sliku mojega trenutnog pjevanja. Moram još dosta vježbati i raditi na glasu. Naravno da sam zadovoljan svojom izvedbom i stvarno sam uživao u tom nastupu, ali, eto, Jacques je tako odlučio i moramo poštovati njegovu odluku. Malo mi je žao što sam ispao, ali sad tek započinjem sa stvaranjem karijere.

Mislim da je u britanskoj inačici The Voicea konkurencija ogromna jer se prijave ljudi koji su na pragu profesionalne karijere, a još im fali samo taj medijski korak. Tako da, iskreno, htio bih probati i vidjeti kako stvari stoje u centru svjetske glazbene industrije.

Koliko je Jacques, kao tvoj mentor, radio s tobom na tvom glasu? Što ti je rekao nakon što si ispao?

Jacques je hrvatski vokalni the boss. Imali smo probe na Hrvatskom radiju, gdje smo vježbali dikciju i naglašavanje raznih tonova u pjesmi. Pokazao mi je neke cake u interpretaciji raznih pjesama. Motivirao me da vježbam još više i da radim na sebi. Tako da sam jako zadovoljan što sam mogao raditi s njim.

Nakon ispadanja prokomentirali smo Emin i moj nastup; rekao je da je jako ponosan na nas i da smo odradili ogroman posao, ali da je, nažalost, netko morao ispasti. Naravno, Emi želim svu sreću u daljnjem nastavku showa.

Očito jako poštuješ Jacquesa. Koliko si ga uspio upoznati i kakav je iza kamera?

Naravno da ga poštujem jer je svojim glasom postigao jako puno. Unatoč svim nedaćama hrvatske glazbene scene, radi kvalitetnu glazbu i trudi se da u svojim pjesmama ima što veći utjecaj soul i funk glazbe.

Iza kamera je sasvim normalan čovjek, baš kao i svi mi. Bavi se takvim poslom koji zahtijeva medijsku pažnju i publicitet. Često me zvao kako bi provjerio u kojem se smjeru želim predstaviti publici i rekao mi je da, ako mi se ne svidi, ne moram pjevati pjesmu koju mi je izabrao. Svima nam je dao prostora da ostanemo onakvi kakvi jesmo.

S kime si od natjecatelja ostao u kontaktu i s kime si se najviše zbližio?

Najviše sam se zbližio s Emom koja me pobijedila (smijeh). Super smo se slagali i sprijateljili smo se. I nakon showa često se čujemo. U odličnim odnosima još od predaudicija ostao sam s Dinom Purićem koji je u timu Ivana Dečaka. On je totalna faca koja zna što hoće, a i slušamo sličnu mjuzu. Jacques je rekao da mi čuvaju mjesto u publici, tak’ da ću se ponovo vidjeti sa svim natjecateljima.

Izvor: hrtprikazuje.hrt.hr

Koji ti je najbolji trenutak Voicea?

Najbolji trenutak… uh. Ovaj je smiješan i meni je totalno fora: kad sam se poslije snimanja dvoboja išao rukovati s Dečakom i Indirom, nisam vidio stepenice koje vode prema mentorskim stolicama, pa sam fino poljubio pod. Nasreću, u emisiji su to izrezali (smijeh).

Više puta si jasno dao do znanja da je glazba jedino što te zanima i da se njome želiš profesionalno baviti. Međutim, osim što se baviš glazbom, studiraš i novinarstvo na Sveučilištu Sjever. Zašto baš novinarstvo?

Da, stvarno bih se volio baviti glazbom jer mi je to životni poziv. Novinarstvo sam upisao zato što volim pisati i želim svoju pismenost dovesti do visokog nivoa. Volio bih možda raditi na radiju; to mi se čini kao super posao, a i nitko te ne vidi kako izgledaš ujutro, odnosno jesi li u pidžami i japankama (smijeh). Ustvari, glavni razlog bio je to što sam htio ostati u Varaždinu kako bih radio s bendom Groove on. U bendu je i Oliver Potočnik, još jedan student Sveučilišta Sjever, koji svira saksofon.

Svira li Oliver bolje saksofon ili ti bolje pjevaš?

Kako su kolege i profesori reagirali na tvoje sudjelovanje u The Voiceu?

Moja ekipa Jura, Šado, Fran i Martin su, kao i obično, prokomentirali da sam šipac i da sam bio odličan na stageu. Kolegice Chiara i Nikolina iz moje grupe došle su me bodriti na dvoboje u studio. Što se tiče profesora, odlične kritike dobio sam od profesorice Ivane Grabar i asistentice Petre Bagarić.

Što trenutno više pati? Studiranje ili glazba?

Definitivno studiranje jer sam mentalno 24 sata dnevno u mjuzi, pa mi se teško fokusirati na nešto drugo.

Izvor: Facebook profil Nevena Stipčića

Dakle, studiraš novinarstvo i obožavaš glazbu. Da možeš intervjuirati koga god želiš iz svijeta glazbe, tko bi to bio i što bi upitao?

Uh… teško pitanje. Da mogu, intervjuirao bih Georgea Michaela. Pitao bih ga kako s 50 godina uspijeva imati identičan glas kakav je imao 80-ih. Stvarno mi je čudesno da mu se glas nije promijenio.

Kakvu glazbu inače slušaš?

Uglavnom funk i soul, primjerice D’angelo, Johna Legenda… Ali volim i Georgea Michaela. Tu i tamo se prisjetim Queenovaca zbog kojih sam i ušao u svijet glazbe.

Kakva je varaždinska glazbena scena?

Glazbena scena je odlična, ali je ogroman problem nedostatak prostora za svirke, a u tome smo u minusu u usporedbi s drugim gradovima. Imamo super bendove. Uz nas su tu momci iz Jam rituala, malo stariji The Evokers koji svi rade autorske pjesme, Cold Snap s inozemnim uspjehom… Tu je naravno i Zack Dust koji je meni još od početka srednje škole bio pojam pravog umjetnika i glazbenika. Imamo jaku scenu, a minimalno prostora kako bismo to i pokazali. Sve više propada prava glazbena scena i mladi nemaju drugog izbora, pa odlaze u kojekakve klubove gdje se pušta takozvani šund.

Vidiš li se dugoročno u bendu ili bi jednog dana htio solo karijeru?

Stvarno ti na to ne mogu odgovoriti… Cijeli tjedan o tome razmišljam i u konfuziji sam.

Onda zadnje pitanje će biti lakše. Čuli smo da te ekipa nagovori da im pjevaš na tulumima. Koja ti publika bolja – trijezna ili pijana?

Ovisi (smijeh). Ako su u pitanju moje generacije – onda pijana. Ako je riječ o starijim ljudima – onda polupijana. Stariji uglavnom izađu iz štiha partijanja i onda počnu gluposti (smijeh).