HRT Akademija i novinari u kriznim situacijama

Postoji li poveznica između novinara i vojnika? U današnje vrijeme postoji. Običan čovjek, novinar po struci, u vojnoj opremi korača po ratom zahvaćenom području. U daljini odjekuju pucnjevi pomiješani vriskom. Stativ u jednoj, a kamera u drugoj ruci. Riskira svoj život za slobodu. Slobodu govora. U školama nas ne uče kako reagirati u takvim situacijama, ali uče u HRT Akademiji.

Članovi HRT Akademije Sveučilištu Sjever u Koprivnici predstavili su projekt posebne edukacije novinara. HRT jedini u jugoistočnoj Europi zaposlenicima nudi tu vrstu obuke. Darko Flajpan, Mario Sladić i Goran Jablanović održali su predavanje na temu HRT Akademija u okviru europskih medijskih kuća i edukacija videonovinara i mobilnih novinara.

HRT Akademija osnovana je 2005. godine radi dodatne izobrazbe kadrova nacionalne medijske kuće. Flajpan, voditelj edukacije, naglasio je kako je za novinara ključno konstantno usavršavanje, pogotovo u terenskoj edukaciji. Iako je na početku prevladavao skepticizam, polaznici priznaju kako su, zahvaljujući programu, uspjeli izvući živu glavu u mnogim rizičnim situacijama.

U današnje vrijeme, kad novinari radi istine moraju riskirati vlastiti život, potrebna je posebna obuka koja će ih za to pripremiti. Izvještavanje u kriznim situacijama jedan je od tečajeva koji je nužan za terenskog novinara. Certifikat NATO-a dokaz je kvalitete tečaja. Novinari iz cijele Europe dolaze na usavršavanje, a popularnost seže do Švedske, koja je oduševljena njihovim programom.

Izvještava se iz svih dijelova svijeta, a najčešći je problem nepoznavanje kulture drugih država. Često se ne razmišlja o takvim stvarima, a ključne su za sigurnost i kvalitetu novinarskog rada.

„Jedan naš novinar napuhao je u Norveškoj 0,01 promila i završio u zatvoru, a sve zbog salate s vinskim octom“, prisjeća se Mario Sladić. Osim kulture, postoji dosta ključnih čimbenika – od strateškog odabira smještaja, prepoznavanja opasnosti po govoru tijela pa do načina oblačenja.

Brzo reagiranje i edukacija na svim područjima ključni su za svakog novinara. Temeljem toga nastala su još dva projekta – videonovinarske radionice i radionice mobilnog novinarstva.

U određenim je situacijama skupo i nepotrebno slanje cijele ekipe na teren. Sve više novinara radi samostalno: nalazi priču, snima i montira. Takav način postao je popularan pojavom manje opreme koju jedna osoba može nositi i njome upravljati.

Radionice mobilnog novinarstva (MoJo) traju pet dana. Mali, efikasni i stanu u svaki džep. Brza reakcija ključna je u neočekivanim situacijama, a mobiteli su uvijek pri ruci. Današnji mobilni uređaji nude kamere s visokom kvalitetom snimanja, a omogućuju i montiranje i prijenos uživo.

Svaki osoba zaposlena na HRT-u može samostalno proći edukacijske module na e-učilici. Osobe s više položenih modula imaju prednost pri zapošljavanju i veća primanja. Sljedeći je cilj širenje edukacijskog programa na osnovne i srednje škole. Naglašavaju kako sve projekte financiraju od javnog natječaja, a ne od pretplate. Aplikacije koje koriste uglavnom su besplatne.