Djeca – refleksija neostvarenih ambicija
Neupitno je da svi roditelji uvijek žele i čine ono što misle da je najbolje za njihovo dijete. No nekad je potrebno povući crtu ispod onoga što jest roditeljska briga i onoga što dijete mora samostalno odlučiti. „Tapeciranje svake površine o koju bi dijete moglo udariti kratkoročno će ga sačuvati od modrica, no dugoročno šteti jer onemogućuje učenje“, ističe Dubravka Miljković, doktorica pedagogije i magistrica psihologije.
Upisi u srednju školu velik su korak za svaku mladu osobu. To je period kad okvirno odlučuješ o onome što želiš raditi u životu, a pogrešne odluke znače dugoročno nezadovoljstvo. Izbor zanimanja nije samo odluka djeteta: na to uvelike utječu i roditelji. Vršnjaci su tu za savjete kad je riječ o ljubavnim problemima, o dogovorima za izlazak ili o odabiru odjeće. Kad govorimo o velikim životnim koracima, roditelji su ti s kojima najviše komuniciramo. Oni, na neki način, predstavljaju modele djeci. Njihovo ponašanje i mišljenje imaju velik utjecaj na formiranje vlastitog mišljenja i slike o svijetu. Gledajući roditelje kako su uspjeli u svome poslu, imaju jasnu predodžbu onoga što se očekuje od njih.
Tinejdžeri su skloni ispunjavanju roditeljskih želja kad je riječ o izboru budućeg zanimanja ili uspjeha u školi. Primjerice, ako roditelj postavi uvjet da ocjena ne smije biti manja od vrlo dobre, i to bez obzira na mogućnosti, oni će to i ispuniti. Ako je dijete dobro u matematici i savršeno vlada brojevima, ne znači da će biti dobro u sportu ili jeziku. Zahtjevi kod obrazovanja u srednjoj školi sveli su se na minimalna očekivanja znanja i, uz malo truda, odlične uspjehe. Roditelje ne zanima koliko je široko znanje, već to koja je ocjena na papiru. Društvo nas je formiralo tako da u svemu moramo biti najbolji i uspješni. Odlična ocjena ne znači uvijek znanje, baš kao što ispunjavanje tuđih želja ne znači ostvarenje vlastitih.
Ako dijete ne razvije svoje ja i na vrijeme ne postane neovisno, to mu može donijeti poteškoće u stvaranju osobnog identiteta. Roditelji bi trebali samo sugerirati ono što smatraju dovoljno ispravnim i kvalitetnim djetetu, ali ne i nametati budućnost. Rezultat obiteljske dominacije bit će trajno nezadovoljstvo karijerom.
Najveći problem kod ove teme nastaje kad roditelji odluče svoje neostvarene ambicije reflektirati na dijete. Tad je najčešće riječ o društveno cijenjenim zanimanjima koja bi podigla ugled obitelji. Dijete direktno usmjere na ono što za njih znači najbolje, a ne ponude kompromis. Ako oni nisu ostvarili svoje mladenačke ambicije i snove, pod svaku cijenu žele da to napravi njihovo dijete. Ne na zadovoljstvo djeteta, nego svoje osobno. Ako se dijete i odluči usprotiviti i oduprijeti, uslijede financijske ucjene. Ako je riječ o izboru koji ne odobravaju i smatraju lošim, roditelji odbijaju financirati školovanje, čime jednostavno ograniče slobodu izbora. Time se ugrožava i njegova samostalnost. Štetno je za dijete ako odlučuju i biraju roditelji, a još je štetnije ako rješavaju njegove probleme. Roditelji su dužni osvijestiti da je njihovo dijete pojedinac za sebe i da samo gradi svoj put. Možda potpuno drugačiji od njihova, ali gradi ga radi osobnog zadovoljstva. Sreća se najbolje odražava u stvarima koje napravimo uspješno i svojevoljno.
Najispravnije je vlastito dijete razviti u samostalnu, sposobnu i sretnu osobu. To će roditelje, gledajući uspjehe djeteta, i sebe učiniti sretnijima. Ako ono i odluči odabrati zanimanje potpuno drugačije od onoga što bi roditelji željeli, treba ga podupirati. Djeci treba dozvoliti pravo kako na izbor tako i na pogrešku. Ako nikada ne pogriješe u adolescentskoj dobi, teško će se nositi sa životnim situacijama u kojima će se naći sami. Svakodnevno smo svjedoci toga da se na greškama uči. Ako jednom nije uspjelo, treba pokušati ponovo i napraviti bolje, uspješnije. Greške se ne grade na iskustvu – iskustvo se gradi na greškama!
