Crtići našeg djetinjstva
Kad se priča s djecom koja su rođena u novom tisućljeću, primijeti se bitna razlika između njihovog načina odrastanja i onog kakvog su imale starije generacije. Većina njih već s tri godine zna otključati pametni telefon, pronaći igricu ili video koji ih zanima te listati fotografije. Na pitanje kakve animirane filmove, odnosno crtiće, vole gledati, odgovor nerijetko zna biti pomalo šokantan. Napadi vanzemaljaca, tenkovi, vojnici i pucanje – sve je to njima normalan dio svakodnevnice.
Osim činjenice da je većina tih crtića nasilna, neki će reći i da sadržajem nisu previše maštoviti. Animirani filmovi koje je gledala današnja studentska populacija zanimljivi su i djeci i odraslima. Roditeljima nikad nije bio problem neko slobodno jutro prosjediti s djecom uz televizor jer, priznali to oni ili ne, i njima je taj sadržaj uglavnom bio zabavan. Ako se danas nešto iz tog razdoblja reprizira na televiziji, s veseljem će to ponovno pogledati oni koji su to gledali prije. Tadašnji klinci, a današnji studenti, uglavnom su odrastali u ranim ili kasnim devedesetima. Svi se s veseljem uvijek prisjećaju neprekidnih utrka i nadmetanja Toma i Jerryja, genijalnih izuma Profesora Baltazara i Dextera u njihovim laboratorijima, smicalica Zekoslava Mrkve Elmeru Fuddu… Također, imali su prilike svjedočiti i Disneyevim klasicima kao što su Kralj lavova, Bambi, Petar Pan ili Mulan. Iako su originalno bili objavljeni desetak godina ranije, barem nekoliko puta godišnje moglo ih se pogledati na nekom od kanala koje smo mogli izbrojati na prste.
Najveći domet nasilja bila je čvoruga koju je Tom zaradio jer ga je Jerry opalio tavom po glavi, a kad je Kojot došao do kraja litice pao je tek kad je pogledao prema dolje; to je bio šaljiv način izbjegavanja scenarija smrti. Iako je pao s visine od barem tisuću metara, na kraju je obično završio na štakama. Možda nam je to ponekad dalo neka nerealna očekivanja po pitanju ozljeda, no pouka je uvijek bila jasna – ne izazivaj nevolju! Danas, s druge strane, oružje i nasilna smrt postaju dio svakodnevice dječjeg života, a korisnost odnosno štetnost za neku su drugu temu. Ipak, gotovo je nemoguće oteti se dojmu da je današnji sadržaj za djecu, ako već i nije nasilan, poprilično nezanimljiv i besmislen.
U ovo predblagdansko vrijeme televizijski kanali repriziraju starije animirane filmove. Ponovo nas, a složit će se mnogi, vraćaju u neka ljepša, bolja i jednostavnija vremena. Možda ne bi bilo loše da se tvorci novijih crtića inspiriraju starom školom. Tako bi mlađe generacije imale priliku uživati u bezvremenskim klasicima uz kakve su djeca devedesetih, a sad već studenti – odrastali.
