Đelo Hadžiselimović na Sveučilištu Sjever!

Sveučilište Sjever jučer je ugostilo ikonu hrvatske medijske scene – Đelu Hadžiselimovića. Sintagma Odabrao Đelo Hadžiselimović ušla je u svakodnevni govor kao sinonim vrhunske kvalitete, a na njegovim su dokumentarnim filmovima odrastale mnoge generacije. Njegovo predavanje Đelo Hadžiselimović – čovjek ili brend s velikim zanimanjem popratili su brojni studenti, profesori, ali i ostali zainteresirani građani.

Koliko ste vremena u životu proveli gledajući dokumentarce?

Strašno puno… Tko bi to izračunao? Ponekad ne morate gledati cijeli dokumentarac: pogledate malo i odmah vidite je li to za vas ili nije, tako da ih 50 % možete eliminirati već na samom početku, a ostale gledate pa odlučite.

Koje dokumentarce najviše pamtite?

U svakom slučaju opus Davida Attenbourougha. To je čovjek koji je stvorio čitavu školu prirodno-znanstvenih dokumentaraca. Tu su još i Michael Palin i Michael Moore, ali ima ih još mnogo.

Mogu li se hrvatski dokumentarci uspoređivati sa stranim?

Da. Mogu se mjeriti po kvaliteti teme i kvaliteti predloška po kojem rade, ali teško se mogu mjeriti s produkcijskim uvjetima rada jer se vani troši daleko više novca. Kad su u pitanju socijalni dokumentarci i neki dokumentarci društvene tematike, tu smo itekako ravnopravni sa svjetskom produkcijom zato što za takve dokumentarce nije potrebno mnogo novca, već dobra ideja i realizacija, što naši dokumentarci imaju.

Koliko je za dobar dokumentarac važna produkcija?

Ovisi o tome što radite… Za projekt Hrvatski kraljevi, na kojem je radio kolega Domagoj Burić, možete imati najbolji sinopsis, ali to mnogo košta. To je vrlo skup projekt, ali neka i je skup ako će rezultat biti dobar. Tu je rezultat bio odličan jer je on prodajom vratio veći dio novca. Ponavljam, sve ovisi o tome što radite: ako želite upotrijebiti mnogo kompjuterske grafike, ne možete to napraviti jeftino. Isto je i s filmovima o životinjama. Kada se napravi jeftino, to se i vidi. Za neke dokumentarce morate potrošiti mnogo ako to zahtijeva sama tema, ali ako ćete raditi dokumentarac društvene tematike, tu ulogu igraju pamet, snalažljivost i kvaliteta, a to naši ljudi imaju.

Mnogi kažu da je rad na televiziji stresan. Imate li kakvu poruku za studente novinarstva koji bi jednog dana voljeli raditi na televiziji?

Sve ovisi o tome što radite na televiziji. Moj dio posla nije bio toliko stresan. Ali ako radite u informativnom programu, naravno da je stresno jer se svaki čas događa nešto novo i sve vas može iznenaditi. Na televiziji postoji nešto što mi zovemo sporohod i brzohod. Mi spadamo u sporohod. To znači da od trenutka kad se meni nešto svidi do trenutka kad se to pojavi na ekranu prođe više od pola godine. Toliko, naime, traje period od odabira programa preko kupovine programa, obrade i stavljanja u program – i to je pravi sporohod. Ali ako, recimo, radite u informativnom ili sportskom programu, tu se nove stvari događaju iz sekunde u sekundu. I naravno da je vrlo stresno.