CHAPPIE – C-3PO, R2-D2 ili možda Astro Boy?

Roboti kao čuvari reda i mira – poznato i viđeno, ali i pomalo izlizano… no ipak prihvatljivo. Bliska budućnost u znanstvenofantastičnim naslovima često djeluje pretjerano nestvarno i preuveličano. Takve vizije budućnosti prepune su letećih automobila, svemirskih brodova i raznih laserskih oružja. U Chappieju nema letećih automobila i monstruozne tehnologije, već samo naprednih robota. Jedan od njih ima ljudsku svijest, pa je poput čovjeka. Zvuči li vam to poznato? Droidi C-3PO i R2-D2 su u Zvjezdanim ratovima doživjeli brojne avanture i – baš poput ljudi – imali su i svijet. Naravno, tu je i nezaobilazni japanski anime o Astro Boyu, dječaku robotu.

Pod redateljskom palicom Neila Blomkampa nastali su dobro prihvaćeni i na kinoblagajnama uspješni naslovi District 9 i Elysium. Vođen uspjehom prvih dvaju filmova, mladi redatelj odlučio je to ponoviti filmom Chappie. Zasad nije opravdao uloženo, no čini se da 20th Century Fox vjeruje Blomkampu jer su ga odabrali za redatelja novog nastavka kultnog filma o popularnom vanzemaljcu (Alien 5). Veliki i slavni kompozitor Hans Zimmer (Kralj lavova, Gladijator, Posljednji samuraj, trilogija Vitez tame, Početak, 12 godina ropstva i Interstellar) pobrinuo se da Chappieja prati vrhunska glazbena podloga.

Glas vodećem protagonistu, robotu Chappieju, posuđuje Sharlto Copley, glumac iz Južnoafričke Republike. Copley je već surađivao sa sunarodnjakom Blomkampom na njegovu prvijencu District 9 (u kojem tak jeođer bio u glavnoj ulozi) te u filmu Elysium (u kojem je bio jedan od vodećih negativaca). Ulogu tvorca robota, Deona Wilsona, preuzeo je Dev Patel, mladi i talentirani britanski glumac, najpoznatiji po ulozi Jamala Malika u filmu Milijunaš s ulice. Direktoricu kompanije Tetra Vaal za razvoj oružja glumi slavna Sigourney Weaver (Ghostbusters 1 i 2, Copycat, Avatar) koja je najpoznatija po ulozi vječne Ellen Ripley u serijalu Alien. Pobila je toliko aliena da se i slavni predatori mogu posramiti. Vincenta Moorea, bivšeg vojnika i znalca za naoružanje, tumači najpoznatiji X-Men – Hugh Jackman (Van Helsing, Prestiž, Australia, Jadnici i Zatočene). Trojicu pomalo čudnih (ali i dobroćudnih) negativaca tumače Watkin Tudor Jones (pod pseudonimom Ninja) u ulozi Ninje, Jose Pablo Cantillo u ulozi Amerike te Yolandi Visser u ulozi Yolande.

Redatelj je radnju odlučio smjestiti u blisku budućnost u kojoj je tehnologija jedan od ključnih faktora za razvoj i sigurnost modernog društva. Kako bi smanjili količinu kriminala u Johannesburgu, policija od kompanije Tetra Vaal kupuje policijske robote – droide, tvorevinu Deona Wilsona. Njegovi roboti pokazuju se kao pun pogodak, no nešto mora poći po zlu, kao i uvijek. Deon ne želi stati s razvojem robotike i pokušava napraviti program kojim će otkriti svijest. Želi je staviti u robote, što bi umjetnu inteligenciju približilo ljudima, odnosno učinilo ih nama sličnima. Uspio je i odlučio to podijeliti s direktoricom kompanije, no ona mu je praktički zalupila vrata pred nosom. Kao i u stvarnosti, sve što može donijeti napredak, a pritom i promjenu, nedopustivo je i neprihvatljivo – pogotovo ako nije u primarnom interesu kompanije. Deon uzima stvar u svoje ruke i uspijeva probuditi svijest u robotu kojeg je, nakon što je teško stradao u policijskoj akciji, otpisala kompanija. Troje sitnih kriminalaca otimaju Deona u trenu kad je uzeo robota. Prisiljen je napraviti robota koji neće biti kao i oni policijski. Nakon toga zahuktava se radnja, a priča se razvija u, najjednostavnije rečeno, predvidljivom smjeru.

Prevelika očekivanja javnosti filmu nikako ne idu u prilog. Redatelj Neil Blomkamp prometnuo se svojim prvim naslovima (District 9 i Elysium) u sam vrh holivudske kinematografije, no ta količina pozitivne kritike i slave mogle bi ga oštetiti ako Chappie ne počne zarađivati. Zato ovaj mladi redatelj s dobro prihvaćenim filmovima i pohvalnom zaradom na box-officeu budi neočekivanu želju za nečime još boljim. Chappie je zanimljiv i privlačan naslov, ali nedovoljno originalan i kvalitetan. Djeluje pomalo manjkavo i nedovršeno. Scene su predvidljive i već viđene, a najgore od svega je to što film djeluje kao reciklirana verzija Blomkampova prvijenca. Glavni likovi su u oba naslova drugačiji, a to ih čini lovinom i prijetnjom. Iduća povezanost je isti glavni glumac – Sharlto Copley. Naravno, tu povezanost mogu primijetiti samo oni koji su gledali District 9.

Chappie je drugačiji i ima svijest koja ga približava čovjeku, a ne hladnim i beživotnim robotima. On je kao dijete, a to je najsvjetlija točka u filmu. Neiskvaren je i iskren; ne zna ništa o svijetu i svemu što ga okružuje. Mali dječak koji se razvija u tijelu mašine – to je Chappie. Umno nije ništa drugačiji od ljudskog djeteta. Zbog svoje posebnosti stječe neprijatelje i svijet ga odbacuje, što je u filmu posebno naglašeno i popraćeno je pozadinskom glazbom Hansa Zimmera. Naravno, u svakom svijetu – pa tako i u filmu – postoje zli ljudi koji ne odobravaju napredak. Drugu skupinu čine oni koji ga žele iskoristiti u neke zle svrhe; trećima to ne odgovara zbog čiste ljudske zlobe, ljubomore i bolesne opsesije.

Što učiniti ako se nađete ispred kina i ne znate je li vrijedno pogledati ovaj film? Oni koji su uživali u filmskim ostvarenjima redatelja Neila Blomkampa naići će na bumerang radnje jer je Chappie vrlo sličan svojim prethodnicima. Sva tri naslova su znanstvenofantastičnog žanra, a najveći problem stvara velika sličnost protagonista filma District 9 i Chappieja. Stoga oni koji nisu gledali Blomkampov prvi uradak neće toliko osjetiti i vidjeti sličnost između naslova, a to je odlično zato što su prerađevine u većini slučajeva nezanimljive zbog već viđenog tijeka radnje. Velik nedostatak je plitka i nezanimljiva komunikacija likova. Ignoriranja akcija pojedinih likova nisu popraćena u potpunosti i uglavnom ne ostavljaju posljedice na radnju.

Osjećaj doma te povezanost Chappieja s Deonom i trojicom kriminalaca s kojima živi čine film veselijim; daju mu dašak pozitivnog tona i obiteljskog ugođaja. Humor među likovima relativno je dobro interpretiran, i to zahvaljujući Chappieju koji je sam po sebi humorističan i veseli lik. Ipak, on je dijete koje uči… Sve scene u kojima je zbunjen i pun pitanja te njegovi monolozi i pomalo naivni i čudni zaključci izmamit će osmijeh na lica svih gledatelja. To je najsvjetlija strana filma jer do izražaja dolaze dobrota, toplina, neiskvarenost bića, cijena i bogatstvo života te želja za opstankom i postojanjem.

Chappie je naslov u kojem će svatko pronaći nešto po svom ukusu. To može biti zbog filmskog žanra, glumaca, redatelja ili zbog puke znatiželje. Publika je ta koja će presuditi o sudbini ovog naslova. Hoće li zbog manjka originalnosti izblijedjeti u gomili ili će ostati u dugom sjećanju zbog simpatičnog i dobroćudnog robota Chappieja?