Buntovan odgovor japanskih supkultura

Nakon što je kraj Drugoga svjetskog rata dočekao kao gubitnik, Japan je svoj put prema oporavku započeo snažnim razvijanjem industrije. Akumulacija bogatstva ujedno je potaknula i težnju za očuvanjem kulturnih i tradicionalnih vrednota. Japanci su vjerovali da će ustaljenim obrascima ponašanja očuvati društvenu harmoniju, a tako i poboljšati uvjete za ekonomski napredak zemlje.

U Japanu se tradicionalno vjeruje da je ženi mjesto uz muža i djecu. U prijevodu, žena bi se nakon udaje trebala u potpunosti posvetiti obiteljskom životu i odgoju djece. Također, trebale bi biti marljive, poslušne i požrtvovne, a muškarci bi trebali zarađivati kako bi prehranili obitelj. Zbog konzervativnih vrijednosti, izbor identiteta u Japanu vrlo je ograničen, a očuvanje društvene harmonije svojevrsna je zapovijed.

U periodu prije udaje mnoge se japanske žene okreću konzumerističkom načinu ponašanja, a nerijetko i dekadentnom ponašanju. Takva su ponašanja suprotna tradiciji, no njih se tolerira zbog kasnijeg žrtvovanja za više ciljeve – brak i djecu. I dok japanske žene prije stupanja u brak imaju pravo na zaigrano i djetinjasto ponašanje, muškarcima je to strogo zabranjeno.

Upravo su takve društvene tendencije potaknule snažan sukob generacija i otpor spram roditeljske kulture. Budući da su japanski tinejdžeri pod konstantnim roditeljskim nadzorom kako bi kasnije bili odgovorni pripadnici društva, tinejdžerice su postale predvodnice bunta. Za razliku od Zapada gdje nove društvene trendove uglavnom formiraju muškarci, tvorcima supkultura u Japanu smatraju se žene.

Paralelno s globalnim kontrakulturalnim trendovima, društvene i kulturne promjene u Japanu započinju 60-ih. Poslijeratne se japanske generacije upoznaju s rock-glazbom, medijima poput radija i televizije, a sve više počinje i pohađati srednje škole. Mladež koja je tijekom 60-ih bila izrazito orijentirana na popularnu kulturu Amerike, u sedamdesetima se snažno okreće individualističkom ponašanju. Tinejdžeri odbijaju odrasti i s nostalgijom se odnose prema djetinjstvu, što je potaknulo razvoj dvaju ključnih fenomena za razumijevanje japanskih supkultura – shōjo i kawaii.

Izraz shōjo predstavlja kulturu mladih žena, a istovremeno je slobodan od muških obilježja: znači ženstvenost i mladost. Karakterizira svojevrsnu aroganciju i slobodu koja prethodi prihvaćanju ustaljenih norma ponašanja. Bitno je napomenuti da fenomen shōjo odbacuje seksualnost i ignorira pojam nuklearne obitelji. S druge strane, termin kawaii odnosi se na nešto slatko, blisko, nježno i opušteno. Upravo je taj fenomen japanskim supkulturama podario prepoznatljiv slatki i djetinji izgled.

Kawaii-kulturu su, unatoč tome što je danas sveprisutna u medijima i kapitalističkim strujanjima, popularizirali underground-pokreti. Mladi su svojim nevinim izgledom i slatkim imidžom roditeljima poručivali da odbijaju odrasti i prihvatiti odgovornosti koje se od njih traže. Unatoč zapadnjačkim utjecajima, velik broj mladih se tijekom 60-ih ponašao ranjivo i seksualno nezrelo. Kasnije je kawaii-fenomen zahvatio i jezik, i to pritom formirajući poseban djetinjasti sleng. Sedamdesetih godina formira se i specifičan kawaii modni stil.

S vremenom se u Japanu oblikovala harajuku-kultura. Iako se u popularnoj kulturi pri spomenu tog izraza prvenstveno misli na supkulturalne pokrete, Harajuku je ustvari naziv tokijskog okruga Shibuyi. Spomenutu lokaciju pohađa velik broj mladih ljudi koji se kroz osobni izgled i ponašanje predstavljaju kao pripadnici neke od supkultura. Japansku harajuku-kulturu odlikuje miješanje tradiconalne i pop-kulture, što rezultira velikim brojem različitih stilova i supkultura. Na ulici se stapaju elementi suvremenosti i povijesti, a u istim se krugovima mogu vidjeti glazbenici koji se odijevaju poput žena, fanovi anime-kulture (koji izgledom odgovaraju određenim animiranim likovima) i odrasli ljudi koji se ukrašavaju dječjim predmetima. Djevojke koje su odjevene u francuske sobarice hodaju ruku pod ruku s onima obučenima poput gejši.

Sukeban, kogal, ganguro, gothic, lolita, fruits i decora samo su neke od japanskih supkultura. Sve ih odlikuje specifičan modni izričaj, a pripadnici sukulture svoj izgled često formiraju po uzoru na slavne idole. Lolita je najpoznatiji japanski mladenački trend na Zapadu. Njihov stil karakteriziraju kostimi inspirirani viktorijanskim vremenom i kombinirani s čipkastim čarapama, bijelim ili crnim najlonkama, šeširima, naušnicama u kosi, čipkastim suncobranima i ženstvenim cipelama.

Bitno je spomenuti da muškarci često preuzimaju ženske identitete, i to s ciljem borbe protiv uskih mogućnosti izbora. Supkultura u kojoj se takvi trendovi najsnažnije očitavaju je visual kei, pokret koji je usko vezan uz glazbu. Tako su glazbenici, unatoč muškom spolu, najčešće feminizirani do te mjere da je ponekad teško odrediti radi li se o muškarcima ili ženama. Metal-sastav Versailles bio je tipičan primjer grupe koja je svoj imidž stvorila preuzevši shōjo-obilježja. Od tog su fenomena preuzeli oblačenje u duge, raskošne i često pretjerano ukrašene haljine elizabetanskog stila, nošenje cipela na visoku petu, napadno i izrazito ženstveno šminkanje, uređivanje frizura koje su bojili u plave, u nijanse svijetlo smeđe itd.

Zbog ogromnog broja supkultura, ali i brojnosti njihovih pripadnika, u Japanu su se izgubile jasne granice između visoke umjetnosti, pop-kulture i supkulturalnih stilova. Njihovi se koncepti i obilježja preklapaju stvarajući jedinstven sustav međusobnih utjecaja. Japanske su supkulture, zbog svoje egzotičnosti i novih načina otpora, posljednjih godina sve popularnije na Zapadu. Regrutiraju sve više Amerikanaca i Europljana koji prisvajanjem japanskih harajuku-obilježja izražavaju otpor spram naglašene seksualizacije bijele kulture. Za razliku od nekadašnjega imaginarnog putovanja Japanaca na Zapad, danas zapadnjaci sve češće putuju na Istok.

Kao predvodnice supkultura, žene generiraju najveće promjene u japanskom društvu. One su najglasniji borci za ljudska prava, promjenu odnosa spram zapošljavanja, uniformiranosti i striktnosti pravila. Mladenačka populacija Japana svojim pokretima utječe na promjene u vrijednosnom sustavu Japana mijenjajući pritom status quo situaciju. Supkulture urušavaju konzervativni sistem društva ukazujući na modernije i prikladnije načine izražavanja, sklapanja odnosa, zasnivanja veza i obitelji, ponašanja na radnom mjestu i ulici te interakcije s drugim ljudima. Sudeći prema brojnosti pokreta i ubrzanim promjenama u japanskom društvu, takvi su trendovi i više nego efikasni.