Buffy: Ubojica stereotipa

Pubertet je kao da postaneš vukodlak! Eksperimentiranje s magijom je kao eksperimentiranje sa svojom seksualnošću! Ne spavaj sa svojim dečkom, vratit će se u prvobitno stanje seronje! Buffy Ubojica Vampira, fantastična, komična, drama triler serija pomiješana s teškim metaforama za adolescenciju.

Buffy je svoju premijeru doživjela 1997. Adaptacija je istoimenog filma, koji nije doživio ni približnu popularnost serije. I s razlogom. Priča o Buffy i Scooby gangu nije mogla biti ograničena u svega 86 minuta filma. Štoviše, serija je ušla u 21.stoljeće i trajala sedam vrlo uspješnih sezona.

Scenarist za film, Joss Whedon, nije odobravao što su učinili s njegovog scenarija, stoga je 5 godina nakon originala nastala serija. Serija je obuhvaćala sve ono što je Joss i htio stvoriti: Snažnu mladu ženu, koja možda ne izgleda važno, ali upravo je ona ta koja spašava svijet. Htio se odmaknuti od tipičnog stereotipa horor plavuše koja odlazi u mračnu uličicu i ubijena je u prvih 5 minuta filma.

Serija je još uvijek relevantna, osobito kada se već godinama govori o novom rebootu. Zapravo, ima    još važnije  lekcije za nas. Kao što se  likovi  suočavaju s  demonima, unutarnjim i vanjskima, radnju možemo staviti i u današnji kontekst. Hoće li nas ova situacija promijeniti na bolje ili na gore? Hoćemo li postati bliži ili distanciraniji? „Da barem možeš čuti što misle i osjećaju. Usamljenost. Zbunjenost. Tamo izgleda tiho. Nije. Zaglušujuće je“(Buffy Jonathanu u trećoj sezoni, epizoda „Earshot“)

Serija je redovito istraživala likove  izvan romantičnih zapleta. Svaka od djevojaka imala je prilike izaći iz okvira početnih stereotipa i boriti se protiv zla. Bilo da govorimo o manifestaciji zlih duhova ili stvarnih, ljudskih demona. Buffy  je postupno  dodala  složenost svojim  ženskim  likovima –postala je mučena junakinja,  Willow  je  otkrila  svoju  seksualnost,  a  Cordelia je razvila, pa… i neke druge osjećaje osim samozadovoljstva.

“Buffy”  privlači širu  publiku,  a muški likovi također ne služe samo za nadopuniti  prazninu i budu sekundarni ženama, već imaju važnu ulogu u kontekstu serije. Buffyn ‘watcher’ Giles je jedini stariji lik u glavnoj postavi tinejdžera. On služi kao očinska figura svim likovima, ne samo kao zakržljali starac sa svojim prastarim knjigama, već i visoko potrebna moralna i emocionalna podrška Buffy, Xanderu i Willow. Buffy nakon rastave živi s majkom i rijetko viđa oca, Xandera roditelji smatraju lijenim i bezvrijednim, a Willow ima hladne i distancirane roditelje koji je jednom prilikom pokušaju spaliti na lomači.

Giles je nakon svoje mladenačke burne, krvave prošlosti, prevladao to kako bi postao Buffyn  „Watcher“. Njegova prošlost ga uporno progoni kroz sezone, sve dok ne odluči odustati i vratiti se u Englesku. Smatra da je preslab i neučinkovit te da ga Buffy više ne treba. Početkom pete sezone želi se oprostiti od Buffy, no ona mu povjeri da ne može bez njega, ni kao slayer ni kao osoba. Njihov odnos predstavlja duboku, međugeneracijsku vezu punu poštovanja i ljubavi. Često smo iskusili ili vidjeli rat generacija, zbog različitih stajališta i vrijednosti, stoga je pravo osvježenje gledati njihov odnos.

Xanderova priča je mnogo više realna i ljudska od svih ostalih. Čini se kao „odd-man-out“ u cijeloj fantastičnoj priči. Bori se s pozicijom u društvu, kolektivnom i Scooby gangu. Živi kod roditelja u podrumu i pokušava balansirati svakakve poslove i pomagati u borbi protiv zla. Često je upravo on taj kojeg ostavljaju po strani, jer nije ni vještica ni slayer. Dok ostali likovi eksperimentiraju u magičnom svijetu i akademskom životu, Xander se bori s činjenicom što zapravo znači biti odrasla osoba. Kako održati vezu s bivšim demonom, kupiti stan, odraditi posao, a ipak biti od pomoći društvu.

Willow je kroz seriju sve moćnija vještica, Buffy je spriječila apokalipsu po stoti put, a Xander je još uvijek taj mali čovjek. U posljednjoj epizodi četvrte sezone, njegova ljudskost se očitava u grupnoj čaroliji, koju izvode Giles, Willow i Xander kako bi prizvali moć svih prethodnih Slayera. Xander u čaroliji preuzima ulogu „srca“. Njegova moć se ne očitava u fizičkom smislu, magiji, već u povezivanju članove grupe u obitelj.

Prevladavajuća  tema  u cijeloj seriji  je ideja  da  jedna  osoba  može  promijeniti svijet. Bolje rečeno, samo je jedna osoba zaslužna za dobrobit čovječanstva.  Buffy  se  neprestano  prikazuje  kao  netko  tko  ima  ogromnu snagu i viši poziv. No ona ne bi bila toliko snažna da nema svoju obitelj i prijatelje. Upravo to ističe Buffyn  neprijatelj/ljubavnik  Spike,  koji  je  ubio  dva  Slayera,  prije  susreta s  Buffy. Usprkos njegovim pokušajima, često njegove planove odvrati upravo uz njihovu pomoć. Barem većinu njih. Serija to i objašnjava, mnogo puta štoviše. Slayer je u tome sama, ali ako je sama, ona je potrošna, jednokratna.

Uz oslonac na Scooby gang, Buffy nije samo demonski borac, primalnog instinkta i snage koja je suđena sama spasiti čitav svijet. U kasnijim sezonama saznajemo da su njezinu moć stvorili ljudi koji žele pobijediti zlo. Svu odgovornost svalili su na jednu osobu i zbog toga Buffy preispituje svoje mjesto u svijetu: „Odluke koje  donesete   i  društvo  koje  držite daleko je važnije od onoga što nam je svemir spremio“

Buffy se često bori sa svojom odgovornosti i moći koja joj je dana. Vrlo brzo gledatelji shvaćaju da nema osobe koja je tu moć zaslužila više od nje. Od svih Slayer koje upoznajemo kroz sedam sezona, upravo je ona posebna. Ne zato što ima svu tu snagu, nego dopušta sebi da bude slaba, da bude čovjek i da prihvaća sudbinu koju je primila rođenjem, već odgovornost da je promijeni i oblikuje na vlastit način. „Snaga je boriti se. Teško je i bolno je i svakodnevno. To je ono što moramo i to činimo zajedno.“ (Buffy Angelu nakon što želi odustati u trećoj sezoni, epizodi „Amends“)

Izvor fotografije: KimnCris Knight flickr