Nezaboravno iskustvo: Prvi put na Špancirfestu

„Prvi put sam bila, ali svaka im čast na trudu. Baš jako pohvaljujem i jako mi se sviđa, jako je organizirano i lijepo odrađeno. Svaki je dio sređen i poseban“, izjavila je Ingrid Stipić, posjetiteljica Špancirfesta.

U srcu pitoresknog hrvatskog grada Varaždina svake godine se odvija jedan od najuzbudljivijih kulturnih događaja – ‘Špancirfest’. Ovaj festival ulične umjetnosti, zabave i kreativnosti privlači mnoštvo posjetitelja iz cijele zemlje i šire, stvarajući živopisan i energičan vrtlog događanja tijekom nekoliko dana. ‘Špancirfest’ je poput čarobne vremenske kapsule koja vas vodi na putovanje kroz različite epohe i svjetove. Svaki kutak grada postaje ispunjen smijehom, iznenađenjima i interakcijama koje je teško zaboraviti. Tako je i mojim prijateljicama i meni ostalo nezaboravno…

To je bila jedna od onih dosadnih nedjelja. Znate one ljetne nedjelje kada nemate pametnijeg posla nego ostati u krevetu i spustiti rolete. Sparina grada utjerala je ljude u svoje stanove ili obližnje kafiće s klimom. Vrućina se osjeti u zraku, plahte su zapetljane medu nogama, a svakih pet minuta okrenula bih hladnu stranu jastuka. Zvuk telefona trgnuo me iz dosade. Na mobitelu mi je pisalo Korina. „Zoveš me, javila sam se na poziv“. „Zovem teeee“, odgovorila mi je smijući se. „’Oćes s nama na ‘Špancirfest’?“, pitala je. Nije me bilo teško nagovoriti pa sam samo upitala kad krećemo. Dogovorile smo se da idemo u četiri sata popodne… Naravno da smo krenule u pola šest. Napokon smo sjele u staru Škodu čudne boje. Netko bi rekao crvena, netko ljubičasta. „Blago se drugim vozačima, upravo je pet žena u jednom autu“. Sve su mi se nasmijale, iako je Ingrid sjajna vozačica. „Barem ne vozi plavuša“, obranila se, a plavuše su se najglasnije nasmijale. Trebalo nam je nekih sat vremena do Varaždina, 3 zapetljane kose od vjetra i nekih 5 otpjevanih pjesama.

Prvo sam pomislila da sam u Koprivnici. Oči su me slagale jer to je bio Varaždin. Naslonjen na obalu rijeke Drave, u sjevernom dijelu naše Hrvatske. Ovaj grad obilježava bogata povijest, prekrasna arhitektura te kulturna scena koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Varaždin je grad koji odiše poviješću, čemu svjedoče brojne znamenitosti koje su se sačuvale kroz stoljeća. Jedna od najupečatljivijih građevina je varaždinska stara gradska jezgra koja se smjestila unutar dobro očuvanih zidina. Ulice popločane kaldrmom vode vas kroz labirint šarenih baroknih palača, crkava i kuća s prozorima ukrašenim cvjetnim detaljima. Gradski trg, poznat kao ‘Korzo’, srce je gradskog života gdje se građani i posjetitelji okupljaju u kafićima i trgovinama.

Ovih pet žena trebalo je parkirati tu čudno crvenu Škodu. Parking smo tražile pola sata, a nakon što smo ga uspjele parkirati krenule smo se špancirati. Varaždin je prekrasan grad, prevladavala je paleta pastelnih boja koja je skakala od zgrade do zgrade. „Ajme koliko je ljudi, kao da smo na moru“, začudila se Danijela. I stvarno je bilo ljudi kao da smo na moru. Ova gužva šetača nije me umarala ili stvarala tjeskobu, budila je radoznalost i avanturu. Sjele smo da zamastimo brk u restoran ‘Masni brk’. Bila je velika sparina, sjedila sam ali sam se znojila kao da trčim. Osjetila bih pokoji jak parfem prolaznika ili bi se okrenula za lijepom haljinom. Polako je padao mrak i mi smo nastavile španciranje.

Milijun ulica, milijun štandova, bilijun ljudi. Glazba je dopirala iza svakog ugla, zrakom se širio smijeh i pjesma.

Uz izvedbe, ‘Špancirfest’ je i prilika za istraživanje raznih obrta i umjetničkih izložbenih prostora. Ulica umjetnika pretvara se u galeriju na otvorenom gdje slikari, kipari, keramičari i drugi umjetnici izlažu svoje stvaralaštvo. Posjetitelji imaju priliku komunicirati s umjetnicima, saznati o njihovom procesu stvaranja i možda čak kupiti jedinstveni suvenir koji će ih podsjećati na ovu posebnu manifestaciju. Gastronomska ponuda također je neodoljiv dio ‘Špancirfesta’. Mirisi raznih jela šire se ulicama nudeći široku paletu okusa – od tradicionalnih hrvatskih specijaliteta do internacionalnih delicija. Uz hranu, tu su i štandovi s ručno izrađenim proizvodima, od suvenira do odjeće i nakita, pružajući mogućnost posjetiteljima da kupe originalne predmete koje ne mogu naći nigdje drugdje. To je primijetila i moja Ingrid: „Sviđa mi se što je po cijelom gradu neko događanje, na svakom trgiću je neka izvedba. Najviše mi se svidjelo gornja uređenja. Možeš se snaći di si prošao i kako je. I naravno ‘Vinski grad’, radi vina. Nisam na kraju probala jer puno je bilo. Došli smo malo prekasno, trebale smo doći ranije. Svaka ulica je zasebna, podijeljene su u tak neke… ne znam, u jednoj ulici je cuga, u drugoj ulici umjetnost, u trećoj izvedbe i tako… ‘Špancirfest’ podržava domaće proizvode! Većinom di sam bila sve su bili domaći proizvodi, znači iz grada Varaždina, autohtono i to mi se jako svidjelo“, zaključila je.

No ono što čini ‘Špancirfest’ zaista posebnim je atmosfera. Grad postaje mjesto gdje se susreću različite kulture, generacije i pozadine, svi spojeni zajedničkom željom za zabavom i otkrivanjem novih iskustava. Bez obzira jeste li mali ili veliki, zaljubljenik u umjetnost ili samo želite uživati u dobroj zabavi.

„Atmosfera ‘Špancirfesta’ je odlična, svi su se zabavili, svugdje sam vidjela nasmijana lica i sretne ljude. Svi su se čudili, i ja prva. Ima mjesta i za djecu, recimo farbanje lica, ima mjesta za mlade recimo DJ i koncert i za starije koji mogu vidjeti kulturne dijelove. Sigurno ću se vratiti. Preko ljeta u Zagrebu nema ništa, ovo je predivno“, oduševljena je ostala i Korina.  „Pa da drugačije je. Proteže se kroz cijeli grad i na svakom dijelu nešto ima. Svi mogu nešto za sebe naći“, ubacila se Danijela u intervju.

Glazba se čula u svakoj ulici i na svakom trgu. Miris kokica budio je u meni ono ljetno uzbuđenje. Gledala sam prolaznike, parove koji se drže za ruke, slušala šale prodavača na štandovima. Moje prijateljice su plesale i pjevale u hodu, kao da oko nas nije bilo toliko ljudi, ulica je bila samo naša. Pamtila sam trenutke, zanimalo me koje trenutke drugi pamte sa ‘Špancirfesta’. Korina mi je pričala o pojedinostima koje je vidjela. „Ovo je moje prvo iskustvo na ‘Špancirfestu’ i jako mi se svidjelo. Vidjela sam nešta novo i doživjela nešto prvi put. Ima toliko toga za vidjet i za naučiti. Ima dosta kulturnih sadržaja i starinskih što je jako zanimljivo i lijepo, a ima i ovako novijih stvari kao što je bilo slikanje očiju pa možete uokvirit’. Ima puno crteža za vidjet jako lijepih, meni su se najviše svidjeli di su životinje bile, pošto ih obožavam, a bili su i koferi stari. Mislila sam pitat’ lika koliko je kofer star, sam što se nisam sjetila tog trena, ali na torbi su stavili i papirić di je pisalo ‘Koferi za odlazak iz lijepe naše’. Svi smo se nasmijali na to. Još je toga bilo kao i na primjer dosta njih je pjevalo tako po ulicama“, rekla je.

Student Leo s druge strane dolazi na Špancirfest svake godine kao vjerni posjetitelj. – Bio sam mali pa se ne sjećam svog prvog puta. Ali svake godine sam tu. Najdraže na ‘Špancirfestu’ bum izdvojio stand-up Vlatka Štampara. Ovdje je posebno kaj se spajaju novi trendovi s gradom i njegovom pričom. Prostrano je, kreativno, inovativno. Vrlo rijetko se izvođači ponavljaju, svake godine je netko novi. Veliki broj lokalnih umjetnika izlaže na štandovima, te samim tim turistima daju priliku kupiti nešto autentično i lokalno. Pa gle, svaki ugostiteljski objekt je prepun ljudi, to ti sve govori“, zaključio je.

Do sad je već skroz pao mrak, ali grad je svijetlio. Svjetlosnim laserima ukrasile su se zgrade na glavnom trgu. Pogledala bih u nebo ali iznad ulica stajali su ukrasi. Veliki leptiri i stope u raznim bojama. Grad je postao umjetničko djelo sam za sebe. “Moj najdraži trenutak je ona najluđa slika za Inu gdje smo se dosta glupirali s društvom”. Za vas koji niste u trendu, Ina ima nagradni natječaj za najluđu sliku, naravno da smo i mi pokušale. Nakon španciranja i dva kafića kasnije, usudit’ ću se reći i malo koncerta iza ograde, bilo nam je vrijeme da pođemo kući. Na putu kući cure su mi zaspale na ramenima, ostala sam budna i razmišljala. Stvarno doživljaj, nešto kao u romantičnim filmovima. Samo je meni nedostajala scena da se sudarim sa zgodnim Varaždincem… Eh možda sljedeće godine.

Izvor slika: Katarina Iličić/privatna arhiva